Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''Iv(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ivan Stanislav Burović Zmajević''' ([[1780.]]–[[1847.]]), hrvatski lokalni političar u doba Habsburške Monarhije <ref name="Hrvatska enciklopedija">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10290 Hrvatska enciklopedija] Burović, (pristupljeno 4. svibnja 2015.)</ref> i plemić.<ref name="hbl">Radauš, Tatjana (1989); [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3223 Hrvatski biografski leksikon, LZMK], Burović</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 11:32
Ivan Stanislav Burović Zmajević (1780.–1847.), hrvatski lokalni političar u doba Habsburške Monarhije [1] i plemić.[2]
Životopis
Rođen u poznatoj hrvatskoj pomoračkoj obitelji iz Perasta Burovićima. [1] Studirao je pravo koje nije završio.[2] Bio je austrofilski orijentiran što mu je omogućilo obnašanje odvjetničke prakse u Kotoru.[2]
Kad su Napoleonovi Francuzi došli na vlast u Boku, pretpostavlja se da je 1808. ovaj Burović bio pokrajinski delegat u Kotoru. Bio je i član kotorske masonske lože, no već 1812. javno se odrekao masonstva. Budući da je odbio prihvatiti položaj zapovjednika građanske straže, francuski vojni zapovjednik u Kotoru J. J. Gauthier zatočio ga je 1813. godine. Kad su Francuzi otišli siječnja 1814., oslobođen. [2]
U međuvlašću je za privremene vlade (Središnje komisije) dviju ujedinjenih pokrajina Crne Gore i Boke kotorske, bio među Bokeljima koji su nastojali oko uspostave austrijske vlasti u Boki kotorskoj.[2]
Dolaskom Austrijanaca, obnašao je dužnost intendanta carske i kraljevske privremene intendance u Kotoru 1814. godine, dok Boka kotorska još nije bila službeno pripojena Habsburškoj Monarhiji. 1820. godine obnašao je dužnost okružnog komesara u Zadru.[1] Brat Ivana Nikole Burovića Zmajevića, sin Ivana Krstitelja Vicka Burovića Zmajevića, unuk pukovnika i nadintendanta hercegnovskoga područja Grgura Stanislava i Marije, kćeri ruskog admirala Matije Zmajevića.[2][3] Ivan Nikola i Ivan Stanislav i njihov otac prvi su u lozi Burovića koji su uzeli dvojno prezime (Burović Zmajević), da bi zadržali i naslijedili imetak obitelji Zmajevića koja je izumrla u muškoj lozi.[2] Austrijske vlasti potvrdile su mu plemstvo 1829. i 1838. godine.[2]
Autor soneta na talijanskom.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Hrvatska enciklopedija Burović, (pristupljeno 4. svibnja 2015.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Radauš, Tatjana (1989); Hrvatski biografski leksikon, LZMK, Burović
- ↑ Hrvatska enciklopedija (Arhivirano 18. svibnja 2015.), Zmajević