Toggle menu
242,8 tis.
110
18
646,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tankoljusna struktura: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '<!--'''T(.*)'''-->' u ''
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Tankoljusna struktura'''-->[[Datoteka:Double curvature steel lattice Shell by Shukhov in Vyksa 1897 shell.jpg|mini|320px|<center>Prva na svijetu dvostruka valovita rešetkasta čelična ljuska, projektanta [[Vladimir Gligorijevič Šuhov|V.G.Šuhova]] (u izgradnji), Vyksa kraj [[Nižnji Novgorod|Nižnjeg Novgoroda]], [[1897.]] god.<center>]]
[[Datoteka:Double curvature steel lattice Shell by Shukhov in Vyksa 1897 shell.jpg|mini|320px|<center>Prva na svijetu dvostruka valovita rešetkasta čelična ljuska, projektanta [[Vladimir Gligorijevič Šuhov|V.G.Šuhova]] (u izgradnji), Vyksa kraj [[Nižnji Novgorod|Nižnjeg Novgoroda]], [[1897.]] god.<center>]]


'''Ljuskasta konstrukcija''' ili '''tankoljusne strukture''' se može definirati kao zavijene, valovite strukture sposobne prenijeti veće količine tereta u više od dva smjera u potpornje. Ona nastaje ako se [[beton]]ira napeta [[Čelik|čelična]] mreža čime se iskorištava elastičnost čelika do maksimuma i čvrstoća betona, a mogu se dobiti vrlo tanke opne – ljuske različitih oblika (ravne, povijene, hiperboličnog [[paraboloid]]a i dr.). Prvi ih je koristio B. Laffaitte u Francuskoj [[1935.]] god. iako je ruski arhitekt [[Vladimir Gligorijevič Šuhov]] pravio takve slobodne građevine bez betona još koncem 19. stoljeća.
'''Ljuskasta konstrukcija''' ili '''tankoljusne strukture''' se može definirati kao zavijene, valovite strukture sposobne prenijeti veće količine tereta u više od dva smjera u potpornje. Ona nastaje ako se [[beton]]ira napeta [[Čelik|čelična]] mreža čime se iskorištava elastičnost čelika do maksimuma i čvrstoća betona, a mogu se dobiti vrlo tanke opne – ljuske različitih oblika (ravne, povijene, hiperboličnog [[paraboloid]]a i dr.). Prvi ih je koristio B. Laffaitte u Francuskoj [[1935.]] god. iako je ruski arhitekt [[Vladimir Gligorijevič Šuhov]] pravio takve slobodne građevine bez betona još koncem 19. stoljeća.
Redak 27: Redak 27:
== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==


{{commonscat|Thin-shell structures}}
 
* [http://en.structurae.de/photos/index.cfm?JS=18602 Paysonov višenamjenski centar], [[Payson]], [[Arizona]]
* [http://en.structurae.de/photos/index.cfm?JS=18602 Paysonov višenamjenski centar], [[Payson]], [[Arizona]]
* [http://en.structurae.de/photos/index.cfm?JS=17160 Planetarij, Carl-Zeissova šetnica], [[Jena]], [[Njemačka]]
* [http://en.structurae.de/photos/index.cfm?JS=17160 Planetarij, Carl-Zeissova šetnica], [[Jena]], [[Njemačka]]

Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 06:13

Prva na svijetu dvostruka valovita rešetkasta čelična ljuska, projektanta V.G.Šuhova (u izgradnji), Vyksa kraj Nižnjeg Novgoroda, 1897. god.

Ljuskasta konstrukcija ili tankoljusne strukture se može definirati kao zavijene, valovite strukture sposobne prenijeti veće količine tereta u više od dva smjera u potpornje. Ona nastaje ako se betonira napeta čelična mreža čime se iskorištava elastičnost čelika do maksimuma i čvrstoća betona, a mogu se dobiti vrlo tanke opne – ljuske različitih oblika (ravne, povijene, hiperboličnog paraboloida i dr.). Prvi ih je koristio B. Laffaitte u Francuskoj 1935. god. iako je ruski arhitekt Vladimir Gligorijevič Šuhov pravio takve slobodne građevine bez betona još koncem 19. stoljeća.

Ljuskasta konstrukcija omogućuje slobodan tlocrt, tj. potpuno slobodno komponianje prostora. Na takvim građevinama konstrukcija je izjednačena s oblikom zgrade i osim ljuske i zakrivljenih oblika ne postoje drugi elementi. Razlika između zida i krova u potpunosti nestaje kontinuitetom tereta u nosače.

Poznati objekti

Zgrada "Gherkin" s čeličnom rešetkom arhitekata Normana Fostera i Kena Shuttlewortha, London.
Buro Happold i Norman Foster, Dvorište kraljice Elizabete II., British Museum, London.

Izvori

Vanjske poveznice