Toggle menu
243,2 tis.
110
18
645,4 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Spovid općena: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '<!--'''Sp(.*)'''-->' u ''
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Spovid općena'''-->[[Datoteka:Spovid općena.JPG|mini|desno|299px|'''Spovid općena''']]
[[Datoteka:Spovid općena.JPG|mini|desno|299px|'''Spovid općena''']]
'''Spovid općena''' je hrvatska [[glagoljica|glagoljična]] [[inkunabula]]. Tiskana je [[1496.]] godine. Tiskao ju je hrvatski tiskar [[Blaž Baromić]] u svojoj tiskari u [[Senjska tiksara|Senj]]u. Prva je tiskana knjiga na [[čakavsko narječje|čakavskom]] narječju hrvatskog jezika. Jedina je hrvatska neliturgijska inkunabula. Riječ je o prijevodu poznatoga franjevačkog priručnika ''Confessionale generale'' [[milan]]skoga propovjednika Michaela iz Carcana. Prevoditelj Jakov Blažiolović, kasnije senjski biskup, svoju je rodnu čakavštinu pomiješao s malo [[Staroslavenski jezik|staroslavenizama]] i s mnogo  [[Talijanski jezik|talijanizama]], ali je skromna knjižica (36 listova jednobojnog tiska, priručnik za obavljanje [[ispovijed]]i) važan je početni napor u oblikovanju hrvatske [[Teologija|teološke terminologije]]. Sačuvan je samo jedan primjerak, koji se čuva u [[Zagreb]]u, u Knjižnici [[Franjevci trećoredci glagoljaši|franjevaca trećoredaca]] na [[Ksaver]]u. Na zadnjem listu se nalazi Baromićev njegov tipografski znak. To je prvi [[tipografija|tipografski]] [[tipografski znak|znak]] u povijesti hrvatskog tiskarstva. U Senju je [[1978.]] izašla [[Faks|faksimilna reprodukcija]], a [[1979.]] [[latinica|latinična]]  [[transkripcija]] s rječnikom, koji su uredili [[Branko Fučić]] i [[Anica Nazor]].
'''Spovid općena''' je hrvatska [[glagoljica|glagoljična]] [[inkunabula]]. Tiskana je [[1496.]] godine. Tiskao ju je hrvatski tiskar [[Blaž Baromić]] u svojoj tiskari u [[Senjska tiksara|Senj]]u. Prva je tiskana knjiga na [[čakavsko narječje|čakavskom]] narječju hrvatskog jezika. Jedina je hrvatska neliturgijska inkunabula. Riječ je o prijevodu poznatoga franjevačkog priručnika ''Confessionale generale'' [[milan]]skoga propovjednika Michaela iz Carcana. Prevoditelj Jakov Blažiolović, kasnije senjski biskup, svoju je rodnu čakavštinu pomiješao s malo [[Staroslavenski jezik|staroslavenizama]] i s mnogo  [[Talijanski jezik|talijanizama]], ali je skromna knjižica (36 listova jednobojnog tiska, priručnik za obavljanje [[ispovijed]]i) važan je početni napor u oblikovanju hrvatske [[Teologija|teološke terminologije]]. Sačuvan je samo jedan primjerak, koji se čuva u [[Zagreb]]u, u Knjižnici [[Franjevci trećoredci glagoljaši|franjevaca trećoredaca]] na [[Ksaver]]u. Na zadnjem listu se nalazi Baromićev njegov tipografski znak. To je prvi [[tipografija|tipografski]] [[tipografski znak|znak]] u povijesti hrvatskog tiskarstva. U Senju je [[1978.]] izašla [[Faks|faksimilna reprodukcija]], a [[1979.]] [[latinica|latinična]]  [[transkripcija]] s rječnikom, koji su uredili [[Branko Fučić]] i [[Anica Nazor]].



Posljednja izmjena od 12. lipanj 2025. u 08:56

Datoteka:Spovid općena.JPG
Spovid općena

Spovid općena je hrvatska glagoljična inkunabula. Tiskana je 1496. godine. Tiskao ju je hrvatski tiskar Blaž Baromić u svojoj tiskari u Senju. Prva je tiskana knjiga na čakavskom narječju hrvatskog jezika. Jedina je hrvatska neliturgijska inkunabula. Riječ je o prijevodu poznatoga franjevačkog priručnika Confessionale generale milanskoga propovjednika Michaela iz Carcana. Prevoditelj Jakov Blažiolović, kasnije senjski biskup, svoju je rodnu čakavštinu pomiješao s malo staroslavenizama i s mnogo talijanizama, ali je skromna knjižica (36 listova jednobojnog tiska, priručnik za obavljanje ispovijedi) važan je početni napor u oblikovanju hrvatske teološke terminologije. Sačuvan je samo jedan primjerak, koji se čuva u Zagrebu, u Knjižnici franjevaca trećoredaca na Ksaveru. Na zadnjem listu se nalazi Baromićev njegov tipografski znak. To je prvi tipografski znak u povijesti hrvatskog tiskarstva. U Senju je 1978. izašla faksimilna reprodukcija, a 1979. latinična transkripcija s rječnikom, koji su uredili Branko Fučić i Anica Nazor.

Izvori

Literatura

  • Josip Bratulić i Stjepan Damjanović, Hrvatska pisana kultura, 1. svezak: 8. - 17. stoljeće, str. 191, ISBN 953-96657-3-6