Bora Ćosić: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 2. lipanj 2025. u 03:15

Bora Ćosić (Zagreb, 5. travnja 1932.) je srpski i hrvatski romanopisac, esejist i prevoditelj.

Životopis

Bora Ćosić rodio se u Zagrebu 1932. godine od oca Luke i majke Desanke rođ. Mioković.^[1] Godine 1937. s obitelji seli u Beograd gdje nastavlja školovanje i gdje je završio Prvu mušku gimnaziju. Upisao je, 1950. godine, čistu filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje završava sve ispite, ali nije nikada diplomirao.^[1] Surađivao je u brojnim listovima i književnim časopisima. Godine 1952. bio je urednikom lista Mlada kultura a od 1962. do 1963. godine surađuje u književnom časopisu Danas.^[1] U ranoj mladosti prevodio je pjesnike ruskog futurizma, Majakovskog i Khlebnikova, pisao je i filmske dijaloge^[2] a godine 1969. adaptirao je tekst za prvu postavku mjuzikla Kosa u Ateljeu 212^[3].

Književno stvaralaštvo

Spisateljsku karijeru započinje romanom Kuća lopova iz 1956. godine te zatim objavljuje knjige eseja Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962., Sodoma i Gomora, 1963. godine. Autor je kultnog romana novije srpske proze, Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969., središtenom u ratnom i poratnom Beogradu, djelu u kojem ironijskim diskursom razara sve ideološke obrasce sankrosanktne u onodobnoj Jugoslaviji. Ćosić je istodobno nasljednik srednjoeuropske prozne tradicije intelektualiziranoga esejizma (stoga nije neobično njegovo poigravanje s formama: obavio je Musilov notes, neke vrste hommage Musilu u knjizi preobrazbe u kojoj je autor postao piscem iz naslova), kao i jedan od posljednjih intelektualaca koji se emocionalno iskreno identificirao s jugoslavenskom himerom, s mješavinom elegičnosti i mučnoga propitivanja nakon njena raspada. Obje struje su se udružile u bujnim i krajnje nekonvencionalnim romanima o Krleži, Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže, 1983., i Doktor Krleža, 1988., u kojima Ćosić, u kvaziautobiografskom pristupu poigravanja s identitetom i virtualnim stvarnostima, na besprijekornome hrvatskom književnom jeziku i virtuozno imitirajući Krležin stil problematizira ideološke, estetske, etičke i svjetonazorske mijene hrvatskoga autora i protimbe srednje i jugoistočne Europe.

Raspad Jugoslavije odveo je pisca u dragovoljno izgnanstvo (najčešće boravi u Rovinju i Berlinu, dok objavljuje u Hrvatskoj).^[4] Taj je dio njegova stvaralaštva obilježen uglavnom esejističkim uradcima, među kojima se ističu Dnevnik apatrida, 1993., (opet jedno poigravanje s fiktivnim identitetom preko kojega Ćosić izriče stavove o suvremenoj političkodruštvenoj zbilji), Dobra vladavina (i psihopatologija njenog svakodnjevlja), 1995., te Carinska deklaracija, 2000., poluautobiografski tekst natopljen promišljanjima o propalim jugobalkanskim pokusima i autorovim pomiješanim osjećajima prema toj tvorevini. Napisao je oko 50 knjiga, izdatih u Srbiji, Hrvatskoj i Njemačkoj.^[5]

Nagrade

1969.: NIN-ova nagrada, za roman Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji.
2002.: Nagrada za Europsko razumijevanje,^[6] za autobiografski esej Carinska deklaracija.
2008.: Nagrada Albatros Zaklade Guntera Grassa.^[7]
2001.: Nagrada Stefana Heyma.^[8]

Djela

Nepotpun popis djela:

Kuća lopova, 1956.
Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962.
Sodoma i Gomora, 1963.
Priče o zanatima, 1966.
Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969.
Tutori, 1978.
Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže, 1983.
Doktor Krleža, 1988.
Dnevnik apatrida, 1993.
Dobra vladavina (i psihopatalogija njenog svakodnevlja), 1995.
Carinska deklaracija, 2000.
Pogled maloumnog, 2001.
Tkanje, 2001.
Nulta zemlja, 2002.
Irenina soba, (poezija), 2002.
Izgnanici, 2005.
Consul u Beogradu, 2007.
Put na Aljasku, 2008.
Zapadno od raja, 2009.
Kratko detinjstvo u Agramu, 2011.
Doručak kod Majestica, 2011.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 (srp.) Politika.rs: Moj život: Bora Ćosić. Doručak kod Mažestika, preuzeto 9. lipnja 2012.
↑ Pen.hr: Bora Ćosić, preuzeto 9. lipnja 2012.
↑ (srp.) Politika.rs: „Daj nam sunca” za nove generacije, preuzeto 9. lipnja 2012.
↑ (srp.) Danas.rs: Ličnost Danas: Bora Ćosić, preuzeto 9. lipnja 2012.
↑ (srp.) Danas.rs: Rođen sam u Zagrebu, umro u Beogradu, živim u Berlinu, preuzeto 9. lipnja 2012.
↑ Matica hrvatska: Književni globus: Salman Rushdie napao britanske novinare, preuzeto 9. lipnja 2012.
↑ Mvinfo.hr: Priče o zanatima, preuzeto 9. lipnja 2012.
↑ DW: "Moramo pripaziti da se ne ponove ružne stvari iz Jugoslavije", preuzeto 9. lipnja 2012.

[politika.rs-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 (srp.) Politika.rs: Moj život: Bora Ćosić. Doručak kod Mažestika, preuzeto 9. lipnja 2012.

[PEN-2] Pen.hr: Bora Ćosić, preuzeto 9. lipnja 2012.

[3] (srp.) Politika.rs: „Daj nam sunca” za nove generacije, preuzeto 9. lipnja 2012.

[4] (srp.) Danas.rs: Ličnost Danas: Bora Ćosić, preuzeto 9. lipnja 2012.

[5] (srp.) Danas.rs: Rođen sam u Zagrebu, umro u Beogradu, živim u Berlinu, preuzeto 9. lipnja 2012.

[6] Matica hrvatska: Književni globus: Salman Rushdie napao britanske novinare, preuzeto 9. lipnja 2012.

[7] Mvinfo.hr: Priče o zanatima, preuzeto 9. lipnja 2012.

[8] DW: "Moramo pripaziti da se ne ponove ružne stvari iz Jugoslavije", preuzeto 9. lipnja 2012.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-<!--'''Bora Ćosić'''-->'''Bora Ćosić''' ([[Zagreb]], [[5. travnja]] [[1932.]]) je [[Srbija|srpski]] i [[Hrvatska|hrvatski]] [[roman]]opisac, [[esej]]ist i prevoditelj.
+'''Bora Ćosić''' ([[Zagreb]], [[5. travnja]] [[1932.]]) je [[Srbija|srpski]] i [[Hrvatska|hrvatski]] [[roman]]opisac, [[esej]]ist i prevoditelj.
 == Životopis ==
-Bora Ćosić rodio se u Zagrebu 1932. godine od oca Luke i majke Desanke rođ. Mioković.<ref name="politika.rs">{{sr icon}} [http://www.politika.rs/rubrike/Kulturni-dodatak/Dorucak-kod-Mazestika.lt.html Politika.rs: Moj život: Bora Ćosić. Doručak kod Mažestika], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref> Godine [[1937.]] s obitelji seli u [[Beograd]] gdje nastavlja školovanje i gdje je završio Prvu mušku gimnaziju. Upisao je, [[1950.]] godine, čistu filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje završava sve ispite, ali nije nikada diplomirao.<ref name="politika.rs"/> Surađivao je u brojnim listovima i književnim [[časopis]]ima. Godine [[1952.]] bio je urednikom lista ''Mlada kultura'' a od [[1962.]] do [[1963.]] godine surađuje u književnom časopisu ''Danas''.<ref name="politika.rs"/> U ranoj mladosti prevodio je pjesnike [[Rusija|ruskog]] [[Futurizam|futurizma]], [[Vladimir Majakovski|Majakovskog]] i [[Velimir Khlebnikov|Khlebnikova]], pisao je i filmske dijaloge<ref name="PEN">[http://www.pen.hr/festival/2006/B_Cosic-a.pdf Pen.hr: Bora Ćosić], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref> a godine [[1969.]] adaptirao je tekst za prvu postavku [[mjuzikl]]a ''[[Kosa (mjuzikl)|Kosa]]'' u [[Atelje 212|Ateljeu 212]]<ref>{{sr icon}} [http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Daj-nam-sunca-za-nove-generacije.lt.html Politika.rs: „Daj nam sunca” za nove generacije], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref>.
+Bora Ćosić rodio se u Zagrebu 1932. godine od oca Luke i majke Desanke rođ. Mioković.<ref name="politika.rs">{{srp oznaka}} [http://www.politika.rs/rubrike/Kulturni-dodatak/Dorucak-kod-Mazestika.lt.html Politika.rs: Moj život: Bora Ćosić. Doručak kod Mažestika], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref> Godine [[1937.]] s obitelji seli u [[Beograd]] gdje nastavlja školovanje i gdje je završio Prvu mušku gimnaziju. Upisao je, [[1950.]] godine, čistu filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje završava sve ispite, ali nije nikada diplomirao.<ref name="politika.rs"/> Surađivao je u brojnim listovima i književnim [[časopis]]ima. Godine [[1952.]] bio je urednikom lista ''Mlada kultura'' a od [[1962.]] do [[1963.]] godine surađuje u književnom časopisu ''Danas''.<ref name="politika.rs"/> U ranoj mladosti prevodio je pjesnike [[Rusija|ruskog]] [[Futurizam|futurizma]], [[Vladimir Majakovski|Majakovskog]] i [[Velimir Khlebnikov|Khlebnikova]], pisao je i filmske dijaloge<ref name="PEN">[http://www.pen.hr/festival/2006/B_Cosic-a.pdf Pen.hr: Bora Ćosić], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref> a godine [[1969.]] adaptirao je tekst za prvu postavku [[mjuzikl]]a ''[[Kosa (mjuzikl)|Kosa]]'' u [[Atelje 212|Ateljeu 212]]<ref>{{srp oznaka}} [http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Daj-nam-sunca-za-nove-generacije.lt.html Politika.rs: „Daj nam sunca” za nove generacije], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref>.
 ==Književno stvaralaštvo==
 Spisateljsku karijeru započinje romanom ''Kuća lopova'' iz [[1956.]] godine te zatim objavljuje knjige eseja ''Vidljivi i nevidljivi čovek'', 1962., ''Sodoma i Gomora'', 1963. godine. Autor je kultnog romana novije srpske proze, ''Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji'', 1969., središtenom u ratnom i poratnom Beogradu, djelu u kojem ironijskim diskursom razara sve ideološke obrasce sankrosanktne u onodobnoj [[SFRJ|Jugoslaviji]]. Ćosić je istodobno nasljednik [[Srednja Europa|srednjoeuropske]] [[proza|prozne]] tradicije intelektualiziranoga esejizma (stoga nije neobično njegovo poigravanje s formama: obavio je ''Musilov notes'', neke vrste [[hommage]] [[Robert Musil|Musilu]] u knjizi preobrazbe u kojoj je [[autor]] postao piscem iz naslova), kao i jedan od posljednjih intelektualaca koji se emocionalno iskreno identificirao s jugoslavenskom himerom, s mješavinom elegičnosti i mučnoga propitivanja nakon njena raspada. Obje struje su se udružile u bujnim i krajnje nekonvencionalnim romanima o [[Miroslav Krleža|Krleži]], ''Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže'', 1983., i ''Doktor Krleža'', 1988., u kojima Ćosić, u kvaziautobiografskom pristupu poigravanja s identitetom i virtualnim stvarnostima, na besprijekornome hrvatskom književnom jeziku i virtuozno imitirajući Krležin stil problematizira ideološke, estetske, etičke i svjetonazorske mijene hrvatskoga autora i protimbe srednje i [[jugoistočna Europa|jugoistočne Europe]].
-[[Raspad SFRJ|Raspad Jugoslavije]] odveo je pisca u dragovoljno izgnanstvo (najčešće boravi u [[Rovinj]]u i [[Berlin]]u, dok objavljuje u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]).<ref>{{sr icon}} [http://www.danas.rs/vesti/dijalog/licnost_danas_bora_cosic.46.html?news_id=146843 Danas.rs: Ličnost Danas: Bora Ćosić], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref> Taj je dio njegova stvaralaštva obilježen uglavnom esejističkim uradcima, među kojima se ističu ''Dnevnik apatrida'', 1993., (opet jedno poigravanje s fiktivnim identitetom preko kojega Ćosić izriče stavove o suvremenoj političkodruštvenoj zbilji), ''Dobra vladavina (i psihopatologija njenog svakodnjevlja)'', 1995.,  te ''Carinska deklaracija'', 2000., poluautobiografski tekst natopljen promišljanjima o propalim jugobalkanskim pokusima i autorovim pomiješanim osjećajima prema toj tvorevini. Napisao je oko 50 knjiga, izdatih u Srbiji, Hrvatskoj i Njemačkoj.<ref>{{sr icon}} [http://www.danas.rs/dodaci/vikend/rodjen_sam_u_zagrebu_umro_u_beogradu_zivim_u_berlinu.26.html?news_id=210959 Danas.rs: Rođen sam u Zagrebu, umro u Beogradu, živim u Berlinu], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref>
+[[Raspad SFRJ|Raspad Jugoslavije]] odveo je pisca u dragovoljno izgnanstvo (najčešće boravi u [[Rovinj]]u i [[Berlin]]u, dok objavljuje u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]).<ref>{{srp oznaka}} [http://www.danas.rs/vesti/dijalog/licnost_danas_bora_cosic.46.html?news_id=146843 Danas.rs: Ličnost Danas: Bora Ćosić], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref> Taj je dio njegova stvaralaštva obilježen uglavnom esejističkim uradcima, među kojima se ističu ''Dnevnik apatrida'', 1993., (opet jedno poigravanje s fiktivnim identitetom preko kojega Ćosić izriče stavove o suvremenoj političkodruštvenoj zbilji), ''Dobra vladavina (i psihopatologija njenog svakodnjevlja)'', 1995.,  te ''Carinska deklaracija'', 2000., poluautobiografski tekst natopljen promišljanjima o propalim jugobalkanskim pokusima i autorovim pomiješanim osjećajima prema toj tvorevini. Napisao je oko 50 knjiga, izdatih u Srbiji, Hrvatskoj i Njemačkoj.<ref>{{srp oznaka}} [http://www.danas.rs/dodaci/vikend/rodjen_sam_u_zagrebu_umro_u_beogradu_zivim_u_berlinu.26.html?news_id=210959 Danas.rs: Rođen sam u Zagrebu, umro u Beogradu, živim u Berlinu], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref>
 == Nagrade ==