More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''G(.*)'''-->'' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
''Gajhatu''' ([[1259.]] – [[1295.]]) bio je peti vladar [[Ilhanidsko Carstvo|Ilhanata]], mongolskog kanata sa središtem u [[Iran|Perziji]]. Vladao je od [[1291.]] do 1295. godine. Njegov [[Budizam|budistički]] [[lama]] dao mu je tibetansko ime '''Rinchindorj''' koje se javlja i na njegovom papirnatom novcu. | |||
Sin je [[Abaka-kan|Abake]] i [[Tatari|Tatarke]] Nukdan Khatun, a brat [[Argun-kan]]a, prethodnog vladara Ilhanata, te unuk osnivača kanata [[Hulagu-kan|Hulage-kana]]. Postavši ilkan, 1284. godine njegov brat Argun ga je proglasio za guvernera [[Rumski sultanat|Rumskog sultanata]] na zapadu ilkanata. U njegovo vrijeme jačaju [[Osmansko Carstvo|Turci Osmanlije]] na zapadnom dijelu [[Mala Azija|Male Azije]], koji [[1288.]] godine pobjeđuju bizantsku vojsku kod [[Bitka kod Melangine|Melangine]], gdje zatim prenose prijestolnicu, i osvajaju [[Karadžahisar]]<ref>Ćorović, Vladimir, Istorija Srba, 1989, str. 167.</ref>. Nakon Arhunove smrti, preuzima vlast u ilkanatu, ali vrlo vjerojatno kao [[regent]]<ref name="MPMP">Milijun putovanja Marka Pola, 2012.</ref>{{is|str. 58., 59., 383., 409.}}, jer se Argunov zakonski nasljednik [[Gazan]] tada nalazio u [[Veliki Horasan|Horasanu]], daleko od prijestolnice [[Tabriz]]a. Gazana je to mnogo razljutilo, ali nije smio napustiti svoje trenutne položaje iz straha od neprijatelja. U to je vrijeme nastavljeno je propadanje posljednjih [[Križari|križarskih]] uporišta na Istoku. [[Mameluci|Mamelučki]] sultan [[Al Ašraf Halil|Halil]] [[Bitka kod Akre|osvaja Akru]], dio stanovništva masakrira, a dio je prodao u sužanjstvo<ref>Luka Mičeta, Stefan Dečanski, 2014., str. 232</ref>. Potom redom padaju [[Tir]], [[Sidon]] i [[Bejrut]], pa su Križarima ostala svega dva, maloznačajna, uporišta [[Tartus]] i [[Arvad]], a jedina preživjela križarska država bješe [[Kraljevina Cipar|Ciparsko Kraljevstvo]]. | Sin je [[Abaka-kan|Abake]] i [[Tatari|Tatarke]] Nukdan Khatun, a brat [[Argun-kan]]a, prethodnog vladara Ilhanata, te unuk osnivača kanata [[Hulagu-kan|Hulage-kana]]. Postavši ilkan, 1284. godine njegov brat Argun ga je proglasio za guvernera [[Rumski sultanat|Rumskog sultanata]] na zapadu ilkanata. U njegovo vrijeme jačaju [[Osmansko Carstvo|Turci Osmanlije]] na zapadnom dijelu [[Mala Azija|Male Azije]], koji [[1288.]] godine pobjeđuju bizantsku vojsku kod [[Bitka kod Melangine|Melangine]], gdje zatim prenose prijestolnicu, i osvajaju [[Karadžahisar]]<ref>Ćorović, Vladimir, Istorija Srba, 1989, str. 167.</ref>. Nakon Arhunove smrti, preuzima vlast u ilkanatu, ali vrlo vjerojatno kao [[regent]]<ref name="MPMP">Milijun putovanja Marka Pola, 2012.</ref>{{is|str. 58., 59., 383., 409.}}, jer se Argunov zakonski nasljednik [[Gazan]] tada nalazio u [[Veliki Horasan|Horasanu]], daleko od prijestolnice [[Tabriz]]a. Gazana je to mnogo razljutilo, ali nije smio napustiti svoje trenutne položaje iz straha od neprijatelja. U to je vrijeme nastavljeno je propadanje posljednjih [[Križari|križarskih]] uporišta na Istoku. [[Mameluci|Mamelučki]] sultan [[Al Ašraf Halil|Halil]] [[Bitka kod Akre|osvaja Akru]], dio stanovništva masakrira, a dio je prodao u sužanjstvo<ref>Luka Mičeta, Stefan Dečanski, 2014., str. 232</ref>. Potom redom padaju [[Tir]], [[Sidon]] i [[Bejrut]], pa su Križarima ostala svega dva, maloznačajna, uporišta [[Tartus]] i [[Arvad]], a jedina preživjela križarska država bješe [[Kraljevina Cipar|Ciparsko Kraljevstvo]]. | ||
Posljednja izmjena od 29. svibanj 2025. u 11:10
Gajhatu' (1259. – 1295.) bio je peti vladar Ilhanata, mongolskog kanata sa središtem u Perziji. Vladao je od 1291. do 1295. godine. Njegov budistički lama dao mu je tibetansko ime Rinchindorj koje se javlja i na njegovom papirnatom novcu.
Sin je Abake i Tatarke Nukdan Khatun, a brat Argun-kana, prethodnog vladara Ilhanata, te unuk osnivača kanata Hulage-kana. Postavši ilkan, 1284. godine njegov brat Argun ga je proglasio za guvernera Rumskog sultanata na zapadu ilkanata. U njegovo vrijeme jačaju Turci Osmanlije na zapadnom dijelu Male Azije, koji 1288. godine pobjeđuju bizantsku vojsku kod Melangine, gdje zatim prenose prijestolnicu, i osvajaju Karadžahisar[1]. Nakon Arhunove smrti, preuzima vlast u ilkanatu, ali vrlo vjerojatno kao regent[2]:str. 58., 59., 383., 409., jer se Argunov zakonski nasljednik Gazan tada nalazio u Horasanu, daleko od prijestolnice Tabriza. Gazana je to mnogo razljutilo, ali nije smio napustiti svoje trenutne položaje iz straha od neprijatelja. U to je vrijeme nastavljeno je propadanje posljednjih križarskih uporišta na Istoku. Mamelučki sultan Halil osvaja Akru, dio stanovništva masakrira, a dio je prodao u sužanjstvo[3]. Potom redom padaju Tir, Sidon i Bejrut, pa su Križarima ostala svega dva, maloznačajna, uporišta Tartus i Arvad, a jedina preživjela križarska država bješe Ciparsko Kraljevstvo.
Godine 1293., u Hormuzu se iskrcao Marko Polo kako bi Argunu doveo za suprugu Kuthai Khatun, ne znajući da je Argun umro.[2]:str. 37., 38., 59., 409. Gajhatu ih je, stoga, uputio Gazanu, pa su se oni s Kuthai Khatun uputili do Aleksandrovih vrata na Kavkazu, gdje se on nalazio. Ekspedicija Marka Pola vratila se u Tabriz, gdje se zadržala devet mjeseci[2]:str. 38., 60., 410.. Na polasku ih je ilkan darivao zlatnim pločicama.
FInancijske reforme
Za vrijeme Gajhatuove vlasti došlo je do velike inflacije. Ugledajući se na svoje rođake iz dinastije Juan, pokušao je popraviti financijsko stanje uvođenjem u promet papirnog novca. Koncept papirnog novca bio je stran tamošnjim trgovcima, i nisu ga nikako uspjeli prihvatiti. Kako bi izbjegao pobunu, Gajhatu je iz upotrebe povukao papirni novac[4].
Smrt
Gajhatu je umro 24. ožujka 1295. godine, a prema pisanjima Marka Pola, smatra se da je otrovan. Naslijedio ga je Bajdu, stričev sin[2]:str. 384..