Razlika između inačica stranice »Mate Suić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
|||
| Redak 30: | Redak 30: | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
{{Izvori}} | {{Izvori}} | ||
{{GLAVNIRASPORED:Suić, Mate}} | |||
[[Kategorija:Hrvatski arheolozi]] | [[Kategorija:Hrvatski arheolozi]] | ||
[[Kategorija:Suvremeni hrvatski povjesničari]] | [[Kategorija:Suvremeni hrvatski povjesničari]] | ||
Trenutačna izmjena od 01:56, 7. rujna 2024.
| Mate Suić | |
| Rođenje | 3. studenog 1915. Postira,  Hrvatska
|
|---|---|
| Smrt | 28. listopada 2002. Zagreb, Hrvatska
|
| Državljanstvo | Hrvatsko
|
| Narodnost | Hrvat
|
| Polje | Povijest |
| Alma mater | Filozofski fakultet u Zagrebu |
| Istaknute nagrade | Nagrada grada Zadra Nagrada grada Zagreba |
Prof. dr. Mate Suić (3. studenog 1915., Postira - 28. listopada 2002., Zagreb), hrvatski povjesničar, arheolog, filolog i veleposlanik.
Životopis
Mate Suić rođen je 3. studenog 1915. u Postirama na Braču. Diplomirao je 1941. klasičnu filologiju, arheologiju i povijest starog vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1953. i doktorirao. Karijeru je započeo kao nastavnik u paškoj gimnaziji, a od 1942. do kraja Drugog svjetskog rata bio je veleposlanik u Vatikanu. Od 1945. je kustos i ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru, od 1956. je profesor antičke arheologije na filozofskom fakultetu u Zadru, a od 1968. je profesor antičke povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1967. do 1969. bio je predstavnik Hrvatskog arheološkog društva, a od 1981. redoviti član HAZU. Bio je ravnatelj Arheološkog instituta Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pročelnik Zavoda za povijesne znanosti, počasni član Hrvatskog arhivističkog društva i dopisni član Njemačkog arheološkog instituta u Berlinu. Koncem 1990. postao je članom HDZ-a. Umro je 28. listopada 2002. u Zagrebu.[1][2]
Znanstveni rad
Mate Suić dao je velik doprinos hrvatskoj povjesnici u svojih 60 godina istraživanja. Bavio se grčkom kolonizacijom Jadrana, antičkom poleogenezom, urbanizacijom i urbanizmom te municipalnim uređenjem Ilirika. Proučavao je antički predrimski supstrat, kultove i religije, društveno-gospodarske procese i antičko naslijeđe o ranoj hrvatskoj povijesti. Dokazao je da je Jeronim Stridonski, svetac koji je preveo Bibliju na latinski, rođen na granici Dalmacije i Panonije.[3] Objavio je 7 znanstvenih radova koji su od neprocjenjive važnosti za hrvatsku povjesnicu.