Razlika između inačica stranice »Andrija Ilić«
m (bnz) |
|||
| (Nisu prikazane 3 međuinačice istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Andrija Ilić''' ([[Vis (grad)]], [[6. travnja]] [[1917.]] | '''Andrija Ilić''' ([[Vis (grad)|Vis]], [[6. travnja]] [[književnost u 1917.|1917.]] — [[Bury]], Manchester, Engleska, [[književnost u 2002.|2002.]]), [[hrvatska književnost|hrvatski]] domovinski i [[hrvatsko iseljeništvo|iseljenički]] [[književnik]], prevoditelj i jezikoslovac<ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca">Šimun Šito Ćorić: [http://simun-sito-coric.ch/index.php?option=com_content&view=article&id=163:60-hrv-emigrantskih-pisaca&catid=52:dokumenti ''60 hrv. emigrantskih pisaca''], Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [http://archive.is/sOqu ] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 10. ožujka 2019.</ref> | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se je u mjestu Visu. U rodnom je mjestu završio pučku i građansku školu. U Splitu je maturirao na klasičnoj gimnaziji. | Rodio se je u mjestu Visu. U rodnom je mjestu završio pučku i građansku školu. U Splitu je maturirao na [[Klasična gimnazija u Splitu|klasičnoj gimnaziji]]<ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca"/> u sjemeništu u Splitu. Jednu je godinu studirao teologiju,<ref name=otkrivao>Vladimir Lončarević: [https://www.glas-koncila.hr/krscanski-pjesnicki-impulsi-andrije-ilica/ '' OTKRIVAO JE LICE TITOIZMA Kršćanski pjesnički impulsi Andrije Ilića'']. Glas Koncila. 21. veljače 2018. Pristupljeno 27. srpnja 2024.</ref> a zatim u Zagrebu na Hrvatskom Sveučilištu na kojem je diplomirao 1942. iz romanskog jezikoslovlja, latinskog jezika i hrvatske književnosti. <ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca"/> Studije je nastavio na Sveučilištu u Beču gdje je 1944. doktorirao filozofiju.<ref name=otkrivao/> Neko je vrijeme bio asistentom na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu i lektor hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Beču. <ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca"/> Konac rata i sovjetsku okupaciju dočekao je u Češkoj. Uspomene na ta zbivanja objavio je 1996. u ''[[Hrvatska zora|Hrvatskoj zori]]''. Bleiburški pokolj nije osobno doživio, ali mu je temom više njegovih pjesama, među kojima se ističe ''Slovenski psalam''. <ref name=otkrivao/> Poslije drugoga svjetskog rata ostao je u Austriji. 1947. je godine pošao u Englesku. Nešto poslije nastanio se je u Španjolskoj,<ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca"/> u Madridu. | ||
Prije drugoga svjetskog rata objavio je pjesme, jezične studije, članke i prijevode u [[Omladina (list)|Omladini]] ,[[Plava revija|Plavoj reviji]], [[Katolički tjednik|Katoličkom tjedniku]] iz Sarajeva. Tijekom rata surađivao je u gotovo svim hrvatskim glasilima. Osobito je surađivao u [[Hrvatska revija|Hrvatskoj reviji]] i [[Hrvatska smotra|Hrvatskoj smotri]]. Nakon ostanka u emigraciji, također je surađivao u skoro svim hrvatskim publikacijama. U Engleskoj je priredio i uredio dva broja revije [[Croatia (povremenik, London)|Croatia]].<ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca"/> Trag je ostavio i u tiskovinama Plugu, Hrvatskoj mladosti, Nastavnom vjesniku, Hrvatskom krugovalu, Novoj Hrvatskoj, Ustaškom godišnjaku, Glasniku sv. Terezije Maloga Isusa, Glasu omladine sv. Ante i inima. U emigraciji je nastavio pisati. Objavio je radove u više hrvatskih tiskovina, poput Danice iz Chicaga i Hrvatskog kalendara.<ref name=otkrivao/> Nadahnuće za njegove pjesme bili su vjera, domovina, mati i more. [[Kvintesencija]] njegove vjere i prognaničke sudbine je njegova pjesama ''Molitva hrvatskih izbjeglica''.<ref name=otkrivao/> | |||
Poslije drugoga svjetskog rata djelovao je i političku. Dijelom je skupine osnivača [[Hrvatski oslobodilački pokret|Hrvatskoga oslobodilačkoga pokreta]] osnovana 1956., čijim je bio glavnim tajnikom. Ostavio je trag u biltenu antiboljševičkog bloka narodâ ''ABN Correspondence – Bulletin of the Antibolshevik Bloc of Nations''.<ref name=otkrivao/> Bio je ministrom pravosuđa u vladi NDH koju je u Buenos Airesu uspostavio [[Ante Pavelić]] početkom pedesetih godina, a Ilić je u to vrijeme bio živio u Španjolskoj, gdje je bio tajnikom [[Hrvatski narodni odpor|Hrvatskog narodnog odpora]]. Neki izvori navode da je vrlo usko i dobro surađivao a [[Maks Luburić|Maksom Luburićem]] s kojim je bio dobar prijatelj te poslije i vjenčani kum.<ref>Mile Boban: [https://www.hrvatski-fokus.hr/2024/07/59833/ ''Sjećanje na dr. Andriju Ilića, koji je živio u Londonu'']. Hrvatski fokus. 23. srpnja 2024. Pristupljeno 27. srpnja 2024.</ref> | |||
Zadnju fazu života Ilić je proveo u Buryju kod Manchestera u Engleskoj, gdje je umro 2002. godine.<ref name=otkrivao/> | |||
== Djela == | == Djela == | ||
Objavio je djela:<ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca"/> | Objavio je djela:<ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca"/><ref name=otkrivao/> | ||
- Lutanja (pjesme), Zagreb 1942. <br> | - Lutanja (pjesme), Zagreb 1942. <br> | ||
- Draga zemlja (pjesme), Madrid 1952. <br> | - Draga zemlja (pjesme), Madrid 1952. <br> | ||
- O tugama i ljepotama Hrvatske (soneti), Buenos Aires 1952.<br> | - O tugama i ljepotama Hrvatske (soneti), Buenos Aires 1952.<br> | ||
- Naša Hrvatska. Zemljopis, Narodopis, Gospodarstvo (urednik), Madrid 1968. | - Naša Hrvatska. Zemljopis, Narodopis, Gospodarstvo (urednik), Madrid 1968.<br> | ||
- memorandum ''La cara oculta del titoismo'' (''Skriveno lice titoizma''), suauktor [[Stjepan Hefer]], 1972.<br> | |||
- brošura ''Croatia'', za Euharistijski kongres u Barceloni (suauktor), | |||
Urednik:<ref name=otkrivao/> | |||
- zbornik ''Naša domovina'', Madrid, 1968.<br> | |||
- revija ''Croatia'', Engleska (priredio i uredio dva broja) | |||
Prijevodi: <ref name=otkrivao/> | |||
- Život sv. Aleksija (prijevod starofrancuskoga hagiografskog spijeva), Zagreb 1942. <br> | |||
- ''Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda'' (djelo fra [[Dominik Mandić|Dominika Mandića]], surađivao u prijevodu na engleski)<br> | |||
- ''Kalvarija hrvatskog borca'' (»Calvary of a Croatian Freedom Fighter«, djelo [[Martin Grabarević|Martina Grabarevića]], prijevod na engleski) | |||
Supotpisnik je ''[[Apel hrvatskih književnika i pisaca u emigraciji]]'' izi 1967. godine.<ref name=otkrivao/> | |||
== Nagrade i priznanja == | == Nagrade i priznanja == | ||
*[[Šimun Šito Ćorić]] uvrstio ga je u svoju antologiju ''60 hrvatskih emigrantskih pisaca'' | *[[Šimun Šito Ćorić]] uvrstio ga je u svoju antologiju ''60 hrvatskih emigrantskih pisaca'', <ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca"/> a našao se je u još nekoliko antologija.<ref name=otkrivao/> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
| Redak 25: | Redak 45: | ||
[[Kategorija:Životopisi, Vis]] | [[Kategorija:Životopisi, Vis]] | ||
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]] | [[Kategorija:Hrvatski pjesnici]] | ||
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]] | [[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]] | ||
[[Kategorija:Hrvati u Austriji]] | [[Kategorija:Hrvati u Austriji]] | ||
[[Kategorija:Hrvati u Ujedinjenom Kraljevstvu]] | [[Kategorija:Hrvati u Ujedinjenom Kraljevstvu]] | ||
[[Kategorija:Hrvati u Španjolskoj]] | [[Kategorija:Hrvati u Španjolskoj]] | ||
Trenutačna izmjena od 04:36, 27. srpnja 2024.
Andrija Ilić (Vis, 6. travnja 1917. — Bury, Manchester, Engleska, 2002.), hrvatski domovinski i iseljenički književnik, prevoditelj i jezikoslovac[1]
Životopis
Rodio se je u mjestu Visu. U rodnom je mjestu završio pučku i građansku školu. U Splitu je maturirao na klasičnoj gimnaziji[1] u sjemeništu u Splitu. Jednu je godinu studirao teologiju,[2] a zatim u Zagrebu na Hrvatskom Sveučilištu na kojem je diplomirao 1942. iz romanskog jezikoslovlja, latinskog jezika i hrvatske književnosti. [1] Studije je nastavio na Sveučilištu u Beču gdje je 1944. doktorirao filozofiju.[2] Neko je vrijeme bio asistentom na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu i lektor hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Beču. [1] Konac rata i sovjetsku okupaciju dočekao je u Češkoj. Uspomene na ta zbivanja objavio je 1996. u Hrvatskoj zori. Bleiburški pokolj nije osobno doživio, ali mu je temom više njegovih pjesama, među kojima se ističe Slovenski psalam. [2] Poslije drugoga svjetskog rata ostao je u Austriji. 1947. je godine pošao u Englesku. Nešto poslije nastanio se je u Španjolskoj,[1] u Madridu.
Prije drugoga svjetskog rata objavio je pjesme, jezične studije, članke i prijevode u Omladini ,Plavoj reviji, Katoličkom tjedniku iz Sarajeva. Tijekom rata surađivao je u gotovo svim hrvatskim glasilima. Osobito je surađivao u Hrvatskoj reviji i Hrvatskoj smotri. Nakon ostanka u emigraciji, također je surađivao u skoro svim hrvatskim publikacijama. U Engleskoj je priredio i uredio dva broja revije Croatia.[1] Trag je ostavio i u tiskovinama Plugu, Hrvatskoj mladosti, Nastavnom vjesniku, Hrvatskom krugovalu, Novoj Hrvatskoj, Ustaškom godišnjaku, Glasniku sv. Terezije Maloga Isusa, Glasu omladine sv. Ante i inima. U emigraciji je nastavio pisati. Objavio je radove u više hrvatskih tiskovina, poput Danice iz Chicaga i Hrvatskog kalendara.[2] Nadahnuće za njegove pjesme bili su vjera, domovina, mati i more. Kvintesencija njegove vjere i prognaničke sudbine je njegova pjesama Molitva hrvatskih izbjeglica.[2]
Poslije drugoga svjetskog rata djelovao je i političku. Dijelom je skupine osnivača Hrvatskoga oslobodilačkoga pokreta osnovana 1956., čijim je bio glavnim tajnikom. Ostavio je trag u biltenu antiboljševičkog bloka narodâ ABN Correspondence – Bulletin of the Antibolshevik Bloc of Nations.[2] Bio je ministrom pravosuđa u vladi NDH koju je u Buenos Airesu uspostavio Ante Pavelić početkom pedesetih godina, a Ilić je u to vrijeme bio živio u Španjolskoj, gdje je bio tajnikom Hrvatskog narodnog odpora. Neki izvori navode da je vrlo usko i dobro surađivao a Maksom Luburićem s kojim je bio dobar prijatelj te poslije i vjenčani kum.[3]
Zadnju fazu života Ilić je proveo u Buryju kod Manchestera u Engleskoj, gdje je umro 2002. godine.[2]
Djela
- Lutanja (pjesme), Zagreb 1942.
- Draga zemlja (pjesme), Madrid 1952.
- O tugama i ljepotama Hrvatske (soneti), Buenos Aires 1952.
- Naša Hrvatska. Zemljopis, Narodopis, Gospodarstvo (urednik), Madrid 1968.
- memorandum La cara oculta del titoismo (Skriveno lice titoizma), suauktor Stjepan Hefer, 1972.
- brošura Croatia, za Euharistijski kongres u Barceloni (suauktor),
Urednik:[2]
- zbornik Naša domovina, Madrid, 1968.
- revija Croatia, Engleska (priredio i uredio dva broja)
Prijevodi: [2]
- Život sv. Aleksija (prijevod starofrancuskoga hagiografskog spijeva), Zagreb 1942.
- Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda (djelo fra Dominika Mandića, surađivao u prijevodu na engleski)
- Kalvarija hrvatskog borca (»Calvary of a Croatian Freedom Fighter«, djelo Martina Grabarevića, prijevod na engleski)
Supotpisnik je Apel hrvatskih književnika i pisaca u emigraciji izi 1967. godine.[2]
Nagrade i priznanja
- Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca, [1] a našao se je u još nekoliko antologija.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 10. ožujka 2019.
- ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 Vladimir Lončarević: OTKRIVAO JE LICE TITOIZMA Kršćanski pjesnički impulsi Andrije Ilića. Glas Koncila. 21. veljače 2018. Pristupljeno 27. srpnja 2024.
- ↑ Mile Boban: Sjećanje na dr. Andriju Ilića, koji je živio u Londonu. Hrvatski fokus. 23. srpnja 2024. Pristupljeno 27. srpnja 2024.