Septimije Sever: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Septimije Sever'''--> | <!--'''Septimije Sever'''--> | ||
[[Datoteka:Aureus Septimius Severus-193-leg XIIII GMV.jpg|mini|300px|Septimije Sever]] | [[Datoteka:Aureus Septimius Severus-193-leg XIIII GMV.jpg|mini|300px|Septimije Sever]] | ||
'''Septimije Lucije Sever''' ([[Leptis Magna]], [[11. travnja]] [[146.]] - [[Eboracum]], [[4. veljače]] [[211.]]), [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimski car]]. | '''Septimije Lucije Sever''' ([[Leptis Magna]], [[11. travnja]] [[146.]] - [[Eboracum]], [[4. veljače]] [[211.]]), [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimski car]]. Prvi je rimski car podrijetlom s afričkog kontinenta.<ref name=HE>Septimije Sever. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 11.6.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/septimije-sever></ref> | ||
Panonske legije su ga proglasile carem poslije ubojstva cara [[Pertinaks|Publija Helvija Pertinaksa]] [[193.]] godine. Sever je krenuo na [[Rim]] i na taj način osigurao svoj izbor u [[Italija|Italiji]]. U svom pohodu na istok, pobijedio je protupretendenta [[Pescenije Niger|Gaja Pescenija Nigera]] i u [[Partski ratovi Rima|šestom partskom ratu]] osvojio Mezopotamiju. U međuvremenu je suzbio pobunu [[Klodije Albin|Decima Klodija Albina]], suvladara u [[Velika Britanija|Britaniji]], [[Galija (rimska provincija)|Galiji]] i [[Hispanija|Hispaniji]]. | Panonske legije su ga proglasile carem poslije ubojstva cara [[Pertinaks|Publija Helvija Pertinaksa]] [[193.]] godine. Sever je krenuo na [[Rim]] i na taj način osigurao svoj izbor u [[Italija|Italiji]]. U svom pohodu na istok, pobijedio je protupretendenta [[Pescenije Niger|Gaja Pescenija Nigera]] i u [[Partski ratovi Rima|šestom partskom ratu]] osvojio Mezopotamiju. U međuvremenu je suzbio pobunu [[Klodije Albin|Decima Klodija Albina]], suvladara u [[Velika Britanija|Britaniji]], [[Galija (rimska provincija)|Galiji]] i [[Hispanija|Hispaniji]]. | ||
Tijekom svoje vladavine proveo je veliki broj značajnih | Tijekom svoje vladavine proveo je veliki broj značajnih reforma u vojsci, financijama i pravosuđu.<ref name=HE/> Raspustio je dotadašnju, vrlo ujecajnu [[pretorijanska garda|pretorijansku gardu]], i osnovao novu od pouzdanih bivših vojnika iz podunavskih legija. Dopustio je izgradnju '''[[kanabe|kanaba]]''', naselja vojničkih obitelji, u blizini vojnih logora rimske vojske, dopustio vjenčanje rimskim vojnicima i omogućio je vojničko napredovanje svakog vojnika bez obzira je li on bio rimski građanin ili ne. Umanjio je moć [[rimski senat|senata]] i prenio prava odlučivanja na carevo vijeće. | ||
U vladavini se oslanjao na vojsku. Vojsci je osigurao povlastice kao što su: pojačana civilna skrb, izvanredna promaknuća, izgradnja naselja vojničkih obitelji – [[canabae|kanaba]] i dr. Radio na smanjenju razlika između Italije i provincija.<ref name=HE/> | |||
Bez obzira na svoju okrutnost koja je postala poznata zbog pogubljivanja neprijatelja, Septimije Sever je bio čovjek sa smislom za humor što nam dokazuju ove dvije anegdote: | Bez obzira na svoju okrutnost koja je postala poznata zbog pogubljivanja neprijatelja, Septimije Sever je bio čovjek sa smislom za humor što nam dokazuju ove dvije anegdote: | ||
Nakon dolaska na vlast, iz poštovanja prema svojim prethodnicima na prijestolju, proglasio se najprije najprije sinom Pertinaksa, a potom Marka Aurelija.<ref>(Danica Pinterović: Mursa, Osijek, 1978., 62)</ref> Čuvši za tu vijest, jedan rimski senator mu je pristupio, bez ikakvih posljedica po sebe, s čestitkom: "Drago mi je da si napokon našao oca!" | Nakon dolaska na vlast, iz poštovanja prema svojim prethodnicima na prijestolju, proglasio se najprije najprije sinom Pertinaksa, a potom Marka Aurelija.<ref>(Danica Pinterović: Mursa, Osijek, 1978., 62)</ref> Čuvši za tu vijest, jedan rimski senator mu je pristupio, bez ikakvih posljedica po sebe, s čestitkom: "''Drago mi je da si napokon našao oca!''" | ||
U drugoj anegdoti Sever je predsjedao sudom tijekom suđenja radi vojne pobune protiv cara. Optuženi se branio riječima: "Ja sam se pobunio kada i ti Severe samo si ti prije stigao do Rima". Na tu obranu Sever je odgovorio oslobađajućom presudom zbog nevinosti optuženog. | U drugoj anegdoti Sever je predsjedao sudom tijekom suđenja radi vojne pobune protiv cara. Optuženi se branio riječima: "''Ja sam se pobunio kada i ti Severe samo si ti prije stigao do Rima''". Na tu obranu Sever je odgovorio oslobađajućom presudom zbog nevinosti optuženog. | ||
Poznat je po ratnom pohodu u Britaniju (započet 208.). Tamo je preuredio Hadrijanov zid, a u Škotskoj je ratovao s Piktima. Nakon nekoliko sukoba je sklopljen mir i Rimljani su se obećali povući iz Britanije. No, Sever se ubrzo razbolio i umro 211. Prije nego je umro, dao je savjet svojim sinovima rekavši: "Budite složni, obogaćujte vojnike i prezirite sve druge ljude". | Ratovao u Mezopotamiji protiv Parta koje je pobijedio (Victoria Parthica) te je dao podići velik slavoluk u Rimu.<ref name=HE/> Poznat je po ratnom pohodu u Britaniju (započet 208.). Tamo je preuredio [[Hadrijanov zid]], a u Škotskoj je ratovao s Piktima. Nakon nekoliko sukoba je sklopljen mir i Rimljani su se obećali povući iz Britanije. No, Sever se ubrzo razbolio i umro 211. Prije nego je umro, dao je savjet svojim sinovima rekavši: "''Budite složni, obogaćujte vojnike i prezirite sve druge ljude''". | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 12. lipanj 2024. u 01:38
Septimije Lucije Sever (Leptis Magna, 11. travnja 146. - Eboracum, 4. veljače 211.), rimski car. Prvi je rimski car podrijetlom s afričkog kontinenta.[1]
Panonske legije su ga proglasile carem poslije ubojstva cara Publija Helvija Pertinaksa 193. godine. Sever je krenuo na Rim i na taj način osigurao svoj izbor u Italiji. U svom pohodu na istok, pobijedio je protupretendenta Gaja Pescenija Nigera i u šestom partskom ratu osvojio Mezopotamiju. U međuvremenu je suzbio pobunu Decima Klodija Albina, suvladara u Britaniji, Galiji i Hispaniji.
Tijekom svoje vladavine proveo je veliki broj značajnih reforma u vojsci, financijama i pravosuđu.[1] Raspustio je dotadašnju, vrlo ujecajnu pretorijansku gardu, i osnovao novu od pouzdanih bivših vojnika iz podunavskih legija. Dopustio je izgradnju kanaba, naselja vojničkih obitelji, u blizini vojnih logora rimske vojske, dopustio vjenčanje rimskim vojnicima i omogućio je vojničko napredovanje svakog vojnika bez obzira je li on bio rimski građanin ili ne. Umanjio je moć senata i prenio prava odlučivanja na carevo vijeće. U vladavini se oslanjao na vojsku. Vojsci je osigurao povlastice kao što su: pojačana civilna skrb, izvanredna promaknuća, izgradnja naselja vojničkih obitelji – kanaba i dr. Radio na smanjenju razlika između Italije i provincija.[1]
Bez obzira na svoju okrutnost koja je postala poznata zbog pogubljivanja neprijatelja, Septimije Sever je bio čovjek sa smislom za humor što nam dokazuju ove dvije anegdote:
Nakon dolaska na vlast, iz poštovanja prema svojim prethodnicima na prijestolju, proglasio se najprije najprije sinom Pertinaksa, a potom Marka Aurelija.[2] Čuvši za tu vijest, jedan rimski senator mu je pristupio, bez ikakvih posljedica po sebe, s čestitkom: "Drago mi je da si napokon našao oca!"
U drugoj anegdoti Sever je predsjedao sudom tijekom suđenja radi vojne pobune protiv cara. Optuženi se branio riječima: "Ja sam se pobunio kada i ti Severe samo si ti prije stigao do Rima". Na tu obranu Sever je odgovorio oslobađajućom presudom zbog nevinosti optuženog.
Ratovao u Mezopotamiji protiv Parta koje je pobijedio (Victoria Parthica) te je dao podići velik slavoluk u Rimu.[1] Poznat je po ratnom pohodu u Britaniju (započet 208.). Tamo je preuredio Hadrijanov zid, a u Škotskoj je ratovao s Piktima. Nakon nekoliko sukoba je sklopljen mir i Rimljani su se obećali povući iz Britanije. No, Sever se ubrzo razbolio i umro 211. Prije nego je umro, dao je savjet svojim sinovima rekavši: "Budite složni, obogaćujte vojnike i prezirite sve druge ljude".
Izvori
| Prethodnik: | Rimski carevi | Nasljednik: |
| Didije Julijan | Karakala |