Razlika između inačica stranice »Jakov Čota«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Stvorena nova stranica sa sadržajem: »Don '''Jakov Čota''' (Čaporice <ref name=izvoriPrelas/>/Čačvina <ref name="župa rastičevo-FB"/>, 1727. — Blag...«.)
Oznaka: poveznice na razdvojbe
 
Redak 1: Redak 1:
Don '''Jakov Čota''' ([[Čaporice]] <ref name=izvoriPrelas/>/[[Čačvina]] <ref name="župa rastičevo-FB"/>, [[kršćanstvo u 1727.|1727.]] — [[Blagaj (općina Kupres)|Blagaj]] na Kupresu, župa [[Rastičevo]], [[7. rujna]] [[kršćanstvo u 1807.|1807.]], hrvatski rimokatolički svećenik, glagoljaš.<ref name=izvoriPrelas>[https://blog.dnevnik.hr/izvori/2012/05/1630772427/nastavak-kronike-don-joze-prelasa.html ''Nastavak kronike don Joze Prelasa'']. List Izvori, Čaporice. Pristupljeno 12. veljače 2024.</ref>
Don '''Jakov (Jako) Čota''' ([[Čaporice]] <ref name=izvoriPrelas/>/[[Čačvina]] <ref name="župa rastičevo-FB"/>, [[kršćanstvo u 1727.|1727.]] — [[Blagaj (općina Kupres)|Blagaj]] na Kupresu, župa [[Rastičevo]], [[7. rujna]] [[kršćanstvo u 1807.|1807.]], hrvatski rimokatolički svećenik, glagoljaš.<ref name=izvoriPrelas>[https://blog.dnevnik.hr/izvori/2012/05/1630772427/nastavak-kronike-don-joze-prelasa.html ''Nastavak kronike don Joze Prelasa'']. List Izvori, Čaporice. Pristupljeno 12. veljače 2024.</ref>


== Životopis ==
== Životopis ==
Redak 6: Redak 6:
Prema usmenoj predaji bio je župnik u Obrovcu Sinjskom. U ono je vrijeme jug Hrvatske došao pod vlast Napoleonove Francuske. Onda se je nekim Francuzima, zbog čega je pobjegao u Osmansko Carstvo.<ref name=izvoriPrelas/> Postao je vrlo poznat za života<ref name=izvoriPrelas/> i u narodu je imao glas svetosti. Umro je u Blagaju 7. rujna 1807., gdje je i pokopan. Grob mu nije imao kameni nego drveni križ. U kupreškom su ga kraju štovali i štuju katolici i pravoslavci podjednako. Zbog velika ugleda u narodu, ljudi su s križa na njegovu grobu noževima skidali komadiće drva vjerujući da su kao svetačke [[moći]] te su ih nosili kući. Groblje je po njemu nazvano ''Čotino groblje''.<ref name="župa rastičevo-FB"/>  
Prema usmenoj predaji bio je župnik u Obrovcu Sinjskom. U ono je vrijeme jug Hrvatske došao pod vlast Napoleonove Francuske. Onda se je nekim Francuzima, zbog čega je pobjegao u Osmansko Carstvo.<ref name=izvoriPrelas/> Postao je vrlo poznat za života<ref name=izvoriPrelas/> i u narodu je imao glas svetosti. Umro je u Blagaju 7. rujna 1807., gdje je i pokopan. Grob mu nije imao kameni nego drveni križ. U kupreškom su ga kraju štovali i štuju katolici i pravoslavci podjednako. Zbog velika ugleda u narodu, ljudi su s križa na njegovu grobu noževima skidali komadiće drva vjerujući da su kao svetačke [[moći]] te su ih nosili kući. Groblje je po njemu nazvano ''Čotino groblje''.<ref name="župa rastičevo-FB"/>  


Iako je došao iz katoličke obitelji i katoličkog kraja, pravoslavci su ga smatrali svojim, te je nastala rasprava između katolika i pravoslavaca "čiji je Čota". Jedne su noći pravoslavci su ukrali Čotino tijelo. Čim su za to doznali, katolici su vratili tijelo u prvobitnu grobnicu. Čotin grob je otkopan 1942. i tijelo je pronađeno neraspadnuto.<ref name="župa rastičevo-FB"/>  
Iako je došao iz katoličke obitelji i katoličkog kraja, pravoslavci su ga smatrali svojim, te je nastala rasprava između katolika i pravoslavaca "čiji je Čota". Prema legendi, jedne su noći pravoslavci su ukrali Čotino tijelo. Čim su za to doznali, katolici su vratili tijelo u prvobitnu grobnicu. Čotin grob je otkopan 1942. i tijelo je pronađeno neraspadnuto.<ref name="župa rastičevo-FB"/>  


Stanovništvo njegova kraja i danas hodočasti mu na grob. Don Ivan Kapić, župnik Rastičeva zauzeo se je da se Čoti podigne nadgrobni spomenik u Blagaju. <ref name=izvoriPrelas/> Nad Čotinim je grobom kapelica oblika kapelice-mosta. Oblik mosta je izabran jer simbolizira most koji spaja katoličku i pravoslavnu vjeroispovijest. <ref name="župa rastičevo-FB"/>
Stanovništvo njegova kraja i danas hodočasti mu na grob. Don Ivan Kapić, župnik Rastičeva zauzeo se je da se Čoti podigne nadgrobni spomenik u Blagaju. <ref name=izvoriPrelas/> Nad Čotinim je grobom kapelica oblika kapelice-mosta. Oblik mosta je izabran jer simbolizira most koji spaja katoličku i pravoslavnu vjeroispovijest. Kapelicu su podigli Rogale, mještani Buča i Čačvine za vrijeme župnikovanja don [[Vlado Jagustin|Vlade Jagustina]] 6. rujna 1997. godine. <ref name="župa rastičevo-FB"/>


O životu i radu don Jakova Čote pisali su Matko Džaja, fra Miroslav Džaja, fra Srećko Džaja. <ref name=izvoriPrelas/>
O životu i radu don Jakova Čote pisali su Matko Džaja, fra Miroslav Džaja, fra Srećko Džaja. <ref name=izvoriPrelas/>

Inačica od 15:24, 13. veljače 2024.

Don Jakov (Jako) Čota (Čaporice [1]/Čačvina [2], 1727.Blagaj na Kupresu, župa Rastičevo, 7. rujna 1807., hrvatski rimokatolički svećenik, glagoljaš.[1]

Životopis

Prema jednim izvorima, rodio se je u Čaporicama kod Trilja[1], a prema drugim u Čačvini.[2]

Prema usmenoj predaji bio je župnik u Obrovcu Sinjskom. U ono je vrijeme jug Hrvatske došao pod vlast Napoleonove Francuske. Onda se je nekim Francuzima, zbog čega je pobjegao u Osmansko Carstvo.[1] Postao je vrlo poznat za života[1] i u narodu je imao glas svetosti. Umro je u Blagaju 7. rujna 1807., gdje je i pokopan. Grob mu nije imao kameni nego drveni križ. U kupreškom su ga kraju štovali i štuju katolici i pravoslavci podjednako. Zbog velika ugleda u narodu, ljudi su s križa na njegovu grobu noževima skidali komadiće drva vjerujući da su kao svetačke moći te su ih nosili kući. Groblje je po njemu nazvano Čotino groblje.[2]

Iako je došao iz katoličke obitelji i katoličkog kraja, pravoslavci su ga smatrali svojim, te je nastala rasprava između katolika i pravoslavaca "čiji je Čota". Prema legendi, jedne su noći pravoslavci su ukrali Čotino tijelo. Čim su za to doznali, katolici su vratili tijelo u prvobitnu grobnicu. Čotin grob je otkopan 1942. i tijelo je pronađeno neraspadnuto.[2]

Stanovništvo njegova kraja i danas hodočasti mu na grob. Don Ivan Kapić, župnik Rastičeva zauzeo se je da se Čoti podigne nadgrobni spomenik u Blagaju. [1] Nad Čotinim je grobom kapelica oblika kapelice-mosta. Oblik mosta je izabran jer simbolizira most koji spaja katoličku i pravoslavnu vjeroispovijest. Kapelicu su podigli Rogale, mještani Buča i Čačvine za vrijeme župnikovanja don Vlade Jagustina 6. rujna 1997. godine. [2]

O životu i radu don Jakova Čote pisali su Matko Džaja, fra Miroslav Džaja, fra Srećko Džaja. [1]

Knjige o don Jakovu Čoti

Knjige i knjiga s djelovima posvećenim Jakovu Čoti.

  • prof. Matko Džaja: Čota don Jakov, kupreški glagoljaš. Napredak XIII. 1938. str. 142 – 3. Sarajevo.
  • fra Miroslav Džaja: Sa Kupreške visoravni. Slavonski Brod 1970. piše o Čoti na str. 234 – 237. i 262-263.
  • dr fra Srećko Džaja[3] piše o Čoti u knjizi Katolici u Bosni i Zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, str. 159-160.

Izvori, referencije i bilješke

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Nastavak kronike don Joze Prelasa. List Izvori, Čaporice. Pristupljeno 12. veljače 2024.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Don Jakov Čota. Župa Rastičevo na Facebooku. 4. rujna 2020. Pristupljeno 12. veljače 2024.
  3. Profesor na Bogosloviji u u Sarajevu.