Razlika između inačica stranice »Ivon Ćuk«
(Bot: Automatski unos stranica) |
|||
| Redak 16: | Redak 16: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se u Muću Gornjem kod Splita. U sjemenište franjevaca konventualaca primljen je 1935. godine, a za svećenika je zaređen 12. ožujka 1950. u Zagrebu. Mladi svećenik djeluje u Zagrebu, Dornavi kod Ptuja i Puli. Od 1961. do 1968. obavlja službu tajnika [[Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca|Provincije]] u Zagrebu.<ref name="Verbum"/> | Rodio se u Muću Gornjem kod Splita.<ref name="Verbum"/> U Splitu i Srijemskim Karlovcima pohađao srednju i gimnaziju. U Srijemskim Karlovcima, tada Hrvatskim Karlovcima, položio je ispit zrelosti. U Zagrebu je studirao filozofiju i teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu od 1944. do 1950. godine.<ref>fra Vladimir Vidović: [https://www.hrvatski-fokus.hr/2019/09/22600/ ''»Vječni zaljubljenik« o. Ivona Ćuka '']. Hrvatski fokus. 30. rujna 2019. Pristupljeno 20. svibnja 2023.</ref> U sjemenište franjevaca konventualaca primljen je 1935. godine, a za svećenika je zaređen 12. ožujka 1950. u Zagrebu. Mladi svećenik djeluje u Zagrebu, Dornavi kod Ptuja i Puli. Od 1961. do 1968. obavlja službu tajnika [[Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca|Provincije]] u Zagrebu.<ref name="Verbum"/> | ||
Godine 1962. pokreće i dugo godina uređuje [[Glasnik sv. Antuna Padovanskoga]] (današnji Veritas). Nakon jedanaest godina odlazi u Šibenik, odatle u Rim, gdje proučava djelo Maksimilijana Kolbea. Vraća se u Šibenik, gdje vrši službu gvardijana [[franjevački samostan sv. Frane u Šibeniku|samostana sv. Frane]]. Istovremeno obavlja službu [[definitor]]a Provincije i člana Uredničkog vijeća “Veritasa”.<ref name="Verbum"/> | Godine 1962. pokreće i dugo godina uređuje [[Glasnik sv. Antuna Padovanskoga]] (današnji Veritas). Nakon jedanaest godina odlazi u Šibenik, odatle u Rim, gdje proučava djelo Maksimilijana Kolbea. Vraća se u Šibenik, gdje vrši službu gvardijana [[franjevački samostan sv. Frane u Šibeniku|samostana sv. Frane]]. Istovremeno obavlja službu [[definitor]]a Provincije i člana Uredničkog vijeća “Veritasa”.<ref name="Verbum"/> | ||
Osim plodnoga uredničkog rada u “Veritasu”, o. Ivon objavljuje brojne knjige vjerskog sadržaja. Ostavio je za sobom desetak vrlo čitanih i zapaženih izdanja.<ref name="Verbum"/> | Osim plodnoga uredničkog rada u “Veritasu”, o. Ivon objavljuje brojne knjige vjerskog sadržaja. Ostavio je za sobom desetak vrlo čitanih i zapaženih izdanja.<ref name="Verbum"/> | ||
Trenutačna izmjena od 02:12, 20. svibnja 2023.
| Ivon Ćuk | |
| Pseudonim(i) | Yves Ivonides, Dian Baton |
|---|---|
| Rođenje | Muć Gornji, 11. veljače 1923. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Poznat(a) po | vjerski pisac, crkveni dužnosnik |
| Zanimanje | svećenik |
| Portal o životopisima | |
Ivon Ćuk, pseudonima Yves Ivonides i Dian Baton (Muć Gornji, 11. veljače 1923.), hrvatski katolički svećenik iz reda franjevaca konventualaca, vjerski pisac, visoki crkveni dužnosnik [1]
Životopis
Rodio se u Muću Gornjem kod Splita.[1] U Splitu i Srijemskim Karlovcima pohađao srednju i gimnaziju. U Srijemskim Karlovcima, tada Hrvatskim Karlovcima, položio je ispit zrelosti. U Zagrebu je studirao filozofiju i teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu od 1944. do 1950. godine.[2] U sjemenište franjevaca konventualaca primljen je 1935. godine, a za svećenika je zaređen 12. ožujka 1950. u Zagrebu. Mladi svećenik djeluje u Zagrebu, Dornavi kod Ptuja i Puli. Od 1961. do 1968. obavlja službu tajnika Provincije u Zagrebu.[1] Godine 1962. pokreće i dugo godina uređuje Glasnik sv. Antuna Padovanskoga (današnji Veritas). Nakon jedanaest godina odlazi u Šibenik, odatle u Rim, gdje proučava djelo Maksimilijana Kolbea. Vraća se u Šibenik, gdje vrši službu gvardijana samostana sv. Frane. Istovremeno obavlja službu definitora Provincije i člana Uredničkog vijeća “Veritasa”.[1] Osim plodnoga uredničkog rada u “Veritasu”, o. Ivon objavljuje brojne knjige vjerskog sadržaja. Ostavio je za sobom desetak vrlo čitanih i zapaženih izdanja.[1] O. Ivon Ćuk pod pseudonimom Dian Baton uredio je knjigu "Mladi Stepinac – pisma zaručnici".[1]
Djela
Autor:[1]
- Fatima da ili ne?
- Zvijezde koje ne zalaze
- Mučenik iz Krešimirova grada
- Orijaš kršćanstva
- Maksimilijan Kolbe 16670
- Taj divni čovjek Isus (suautori: Nikola Mate Roščić; Ljudevit Maračić)
- Bijela gospođa iz Lurda
- Svetac bijelih ljiljana
- Vječni zaljubljenik (Audio knjiga)
Urednik: [1]
- "Mladi Stepinac – pisma zaručnici"
Izvori
Vanjske poveznice
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.