Razlika između inačica stranice »Ante Luburić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
|||
| (Nije prikazana jedna međuinačica jednog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Don '''Ante Luburić''' ([[Studenci]], [[3. srpnja]] [[1955.]]), [[Katoličanstvo u Hrvata Bosne i Hercegovine|hrvatski]] katolički [[svećenik]] i visoki crkveni dužnosnik u Bosni i Hercegovini<ref name="Župa Nevesinje">[http://www.zupa-nevesinje.com/index.php?menuID=65 Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Nevesinje] ''Župnik'' (pristupljeno 27. svibnja 2018.)</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
Kršten 10. srpnja 1955. u župskoj crkvi Srca Isusova u Studencima. Pohađao je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati. Studirao na Vrhbosanskoj visokoj filozofsko-teološkoj školi u Sarajevu filozofsko-teološki studij. Vojnu obvezu odslužio u Tuzli. Potom ga je biskup [[Petar Čule]] poslao na bogoslovske studije na Katoličko sveučilište u Eichstätt/Bayern u Njemačku. Diplomirao temom iz [[dogmatska teologija|dogmatske teologije]] ''Herz-Jesu-Verehrung. Geschichtlicher Überblick sowie Ort und Theologie der Herz-Jesu-Thematik in dogmatischen Handbüchern der letzten 100 Jahre''. 1986. poslan na studij [[crkveno pravo|crkvenog prava]] u Rim, a 1988. je postigao [[licencijat]] iz Crkvenog prava na [[Papinsko lateransko sveučilište|Papinskom lateranskom sveučilištu]] u Rimu kod prof. Jose' F. Castano s radnjom na temu ''Il conforto tra il diritto matrimonialis canonico e quello civile nella Jugoslavia riguardo agli impedimenti di eta', consanguineita' e affinita' ''.<ref name="Župa Nevesinje"/> | Kršten 10. srpnja 1955. u župskoj crkvi Srca Isusova u Studencima. Pohađao je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati. Studirao na Vrhbosanskoj visokoj filozofsko-teološkoj školi u Sarajevu filozofsko-teološki studij. Vojnu obvezu odslužio u Tuzli. Potom ga je biskup [[Petar Čule]] poslao na bogoslovske studije na Katoličko sveučilište u Eichstätt/Bayern u Njemačku. Diplomirao temom iz [[dogmatska teologija|dogmatske teologije]] ''Herz-Jesu-Verehrung. Geschichtlicher Überblick sowie Ort und Theologie der Herz-Jesu-Thematik in dogmatischen Handbüchern der letzten 100 Jahre''. 1986. poslan na studij [[crkveno pravo|crkvenog prava]] u Rim, a 1988. je postigao [[licencijat]] iz Crkvenog prava na [[Papinsko lateransko sveučilište|Papinskom lateranskom sveučilištu]] u Rimu kod prof. Jose' F. Castano s radnjom na temu ''Il conforto tra il diritto matrimonialis canonico e quello civile nella Jugoslavia riguardo agli impedimenti di eta', consanguineita' e affinita' ''.<ref name="Župa Nevesinje"/> | ||
Za [[đakon]]a se zaredio 1979. u sjemenišnoj crkvi Anđela Čuvara u Eichstättu po rukama biskupa eichstetskog Aloisa Bremsa. [[Prezbiterat]] 15. kolovoza 1980. u župskoj crkvi Uznesenja B. D. Marije Klepci-Dračevo po rukama mons. Petra Čule, biskupa mostarsko-duvanjskoga. Mladu misu Luburić je slavio u rodnim Studencima 1980. godine. Obnašao dužnosti [[biskupijski tajnik|tajnika]] Mostarsko-duvanjske biskupije, bilježnika [[biskupijski ženidbeni sud|Biskupijskog ženidbenog suda]] I. stupnja, biskupijskog direktora [[Papinska misijska djela|Papinskih misijskih djela]], kancelara Biskupskog ordinarijata u Mostaru, [[biskupijski ekonom|ekonomoma]] biskupije, kancelara u [[dijecezanska kurija|dijecezanskoj kuriji]], ravnatelja dijecezanskog [[Caritas]]a, "promicatelja pravde i branitelja veze" u Biskupijskom sudu, biskupovog osobnog delegata za župu Trebinje, [[župnik]]a župe Trebinje, [[dekan]]a Trebinjskog dekanata, upravitelja prognane župe Nevesinje, člana Nadzornog odbora Caritasa biskupija Mostar-Duvno i [[Trebinjsko-mrkanska biskupija|Trebinje-Mrkan]], viceravnatelja Svećeničkog doma u Mostaru, članom Vijeća [[Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine|BK BiH]] za ekumenizam, promicatelja pravde pri svjedočenju o poginulim i nestalim franjevcima u vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, župnika u Nevesinju, biskupova osobnog delegata za graditeljsku djelatnost u Trebinju, Stocu, Stjepan Krstu i Nevesinju, glavnoga urednika [[Službeni vjesnik|Službenoga vjesnika]], te mu je kao zadnje do sad kao župniku župe Nevesinje dodijeljeno posebno ovlaštenje preuzeti svu [[pastoral]]nu skrb za Foču, Čajniče i Rudo (Staro), dotada pod crkvenom jurisdikcijom vrhbosanskoga nadbiskupa, kao i za ostala mjesta u sjeveroistočnoj hercegovačkoj dijaspori – Gacko i Kalinovik – koja su od utemeljenja župe Nevesinje gravitirala tom središtu.<ref name="Župa Nevesinje"/> | Za [[đakon]]a se zaredio 1979. u sjemenišnoj crkvi Anđela Čuvara u Eichstättu po rukama biskupa eichstetskog Aloisa Bremsa. [[Prezbiterat]] 15. kolovoza 1980. u župskoj crkvi Uznesenja B. D. Marije Klepci-Dračevo po rukama mons. Petra Čule, biskupa mostarsko-duvanjskoga. Mladu misu Luburić je slavio u rodnim Studencima 1980. godine. Obnašao dužnosti [[biskupijski tajnik|tajnika]] Mostarsko-duvanjske biskupije, bilježnika [[biskupijski ženidbeni sud|Biskupijskog ženidbenog suda]] I. stupnja, biskupijskog direktora [[Papinska misijska djela|Papinskih misijskih djela]], kancelara Biskupskog ordinarijata u Mostaru, [[biskupijski ekonom|ekonomoma]] biskupije, kancelara u [[dijecezanska kurija|dijecezanskoj kuriji]], ravnatelja dijecezanskog [[Caritas]]a, "promicatelja pravde i branitelja veze" u Biskupijskom sudu, biskupovog osobnog delegata za župu Trebinje, [[župnik]]a župe Trebinje, [[dekan]]a Trebinjskog dekanata, upravitelja prognane župe Nevesinje, člana Nadzornog odbora Caritasa biskupija Mostar-Duvno i [[Trebinjsko-mrkanska biskupija|Trebinje-Mrkan]], viceravnatelja Svećeničkog doma u Mostaru, članom Vijeća [[Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine|BK BiH]] za ekumenizam, promicatelja pravde pri svjedočenju o poginulim i nestalim franjevcima u vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, župnika u Nevesinju, biskupova osobnog delegata za graditeljsku djelatnost u Trebinju, Stocu, Stjepan Krstu i Nevesinju, glavnoga urednika [[Službeni vjesnik|Službenoga vjesnika]], te mu je kao zadnje do sad kao župniku župe Nevesinje dodijeljeno posebno ovlaštenje preuzeti svu [[pastoral]]nu skrb za Foču, Čajniče i Rudo (Staro), dotada pod crkvenom jurisdikcijom vrhbosanskoga nadbiskupa, kao i za ostala mjesta u sjeveroistočnoj hercegovačkoj dijaspori – Gacko i Kalinovik – koja su od utemeljenja župe Nevesinje gravitirala tom središtu.<ref name="Župa Nevesinje"/> 2020-ih obnaša i dužnost biskupskog vikara Trebinjsko-mrkanjske biskupije.<ref>Angelina Tadić: [https://dulist.hr/u-dvorani-pape-ivana-pavla-predstavljene-tri-knjige-o-crkvi-i-hrvatima-iz-istocne-hercegovine/796258/ ''U Dvorani Pape Ivana Pavla predstavljene tri knjige o Crkvi i Hrvatima iz istočne Hercegovine '']. Dubrovački list. 11. studenoga 2022. Pristupljeno 18. siječnja 2023.</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Trenutačna izmjena od 22:17, 18. siječnja 2023.
Don Ante Luburić (Studenci, 3. srpnja 1955.), hrvatski katolički svećenik i visoki crkveni dužnosnik u Bosni i Hercegovini[1]
Životopis
Rođen u Studencima 3. srpnja 1955. u Studencima od roditelja Ivana i Vide rođ. Vučić. Kršten i krizman u rodnom mjestu. U Dračevu, Studencima i Ljubuškom pohađao osnovnu školu. U Dječačkom sjemeništu u Zagrebu kao sjemeništarac Mostarsko-duvanjske biskupije. Kršten 10. srpnja 1955. u župskoj crkvi Srca Isusova u Studencima. Pohađao je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati. Studirao na Vrhbosanskoj visokoj filozofsko-teološkoj školi u Sarajevu filozofsko-teološki studij. Vojnu obvezu odslužio u Tuzli. Potom ga je biskup Petar Čule poslao na bogoslovske studije na Katoličko sveučilište u Eichstätt/Bayern u Njemačku. Diplomirao temom iz dogmatske teologije Herz-Jesu-Verehrung. Geschichtlicher Überblick sowie Ort und Theologie der Herz-Jesu-Thematik in dogmatischen Handbüchern der letzten 100 Jahre. 1986. poslan na studij crkvenog prava u Rim, a 1988. je postigao licencijat iz Crkvenog prava na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu kod prof. Jose' F. Castano s radnjom na temu Il conforto tra il diritto matrimonialis canonico e quello civile nella Jugoslavia riguardo agli impedimenti di eta', consanguineita' e affinita' .[1]
Za đakona se zaredio 1979. u sjemenišnoj crkvi Anđela Čuvara u Eichstättu po rukama biskupa eichstetskog Aloisa Bremsa. Prezbiterat 15. kolovoza 1980. u župskoj crkvi Uznesenja B. D. Marije Klepci-Dračevo po rukama mons. Petra Čule, biskupa mostarsko-duvanjskoga. Mladu misu Luburić je slavio u rodnim Studencima 1980. godine. Obnašao dužnosti tajnika Mostarsko-duvanjske biskupije, bilježnika Biskupijskog ženidbenog suda I. stupnja, biskupijskog direktora Papinskih misijskih djela, kancelara Biskupskog ordinarijata u Mostaru, ekonomoma biskupije, kancelara u dijecezanskoj kuriji, ravnatelja dijecezanskog Caritasa, "promicatelja pravde i branitelja veze" u Biskupijskom sudu, biskupovog osobnog delegata za župu Trebinje, župnika župe Trebinje, dekana Trebinjskog dekanata, upravitelja prognane župe Nevesinje, člana Nadzornog odbora Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan, viceravnatelja Svećeničkog doma u Mostaru, članom Vijeća BK BiH za ekumenizam, promicatelja pravde pri svjedočenju o poginulim i nestalim franjevcima u vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, župnika u Nevesinju, biskupova osobnog delegata za graditeljsku djelatnost u Trebinju, Stocu, Stjepan Krstu i Nevesinju, glavnoga urednika Službenoga vjesnika, te mu je kao zadnje do sad kao župniku župe Nevesinje dodijeljeno posebno ovlaštenje preuzeti svu pastoralnu skrb za Foču, Čajniče i Rudo (Staro), dotada pod crkvenom jurisdikcijom vrhbosanskoga nadbiskupa, kao i za ostala mjesta u sjeveroistočnoj hercegovačkoj dijaspori – Gacko i Kalinovik – koja su od utemeljenja župe Nevesinje gravitirala tom središtu.[1] 2020-ih obnaša i dužnost biskupskog vikara Trebinjsko-mrkanjske biskupije.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Nevesinje Župnik (pristupljeno 27. svibnja 2018.)
- ↑ Angelina Tadić: U Dvorani Pape Ivana Pavla predstavljene tri knjige o Crkvi i Hrvatima iz istočne Hercegovine . Dubrovački list. 11. studenoga 2022. Pristupljeno 18. siječnja 2023.
Vanjske poveznice
- Bljesak.info Don Ante Luburić o poslanju u župi Nevesinje - najprostranijoj župi u BiH, 21. kolovoza 2013.