Razlika između inačica stranice »Bar u Folies-Bergère«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Bar u Folies-Bergère'''-->{{Slika
{{Slika
| slika= Edouard Manet 004.jpg
| slika= Edouard Manet 004.jpg
| slika_širina= 350px
| slika_širina= 350px
Redak 18: Redak 18:


==Izvori==
==Izvori==
{{commonscat|A Bar at the Folies-Bergère by Manet}}
 
* Gary Tinterow, et al., ''Manet/Velázquez: The French Taste for Spanish Painting'', [[Metropolitan]] Museum of Art, 2003.
* Gary Tinterow, et al., ''Manet/Velázquez: The French Taste for Spanish Painting'', [[Metropolitan]] Museum of Art, 2003.
* Brian A. Oard, ''[http://sites.google.com/site/beautyandterror/Home/capitalism-and-the-death Beauty and Terror]''
* Brian A. Oard, ''[http://sites.google.com/site/beautyandterror/Home/capitalism-and-the-death Beauty and Terror]''

Trenutačna izmjena od 09:11, 13. svibnja 2022.

  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika

Bar u Folies-Bergère (francuski: Un bar aux Folies Bergère) je slavno ulje na platnu i posljednja velika slika Édouarda Maneta.

Ona se suprotstavlja sretnom ozračju slika poput Renoirovog Plesa kod Moulin de la Galettea. U središtu slike je šankerica u baru Folies-Bergère, velikom noćnom klubu koji je imao nekoliko barova oko plesnog podija koji je služio za cirkuske, glazbene i vodviljske predstave. U odrazu iza šankerice vidi se nešto elegantne mase koju upravo zabavlja predstava na trapezu (u gornjem lijevom kutu se mogu vidjeti noge jednog od izvođača)[1].

Detalj slike s mrtvom prirodom na šanku

Na mramornom šanku Manet je složio veličanstvenu izložbu mrtve prirode sastavljene od boca likera, mandarina i cvijeća, koji se povezuju ne samo po užitcima po kojima je bar Folies-Bergère bio poznat, nego i sa samom šankericom čije široke usne, snažan vrat i čvrsto uvezana zlatna kosa odjekuju na bocama za šampanjac. No, njezino je držanje u suprotnosti s ovim sjajem. Manet smješta gledatelja izravno ispred nje, u položaj mušterije. No, ona se ne smiješi kako bi očekivali od uslužnog radnika koji prima mušterije, niti daje naznake pozornosti. Umjesto toga, ona se doimlje zamišljenom i blago depresivnom. Dok u zrcalu iza nje vidimo kako je zapravo nagnuta prema mušteriji koju naočigled gleda izravno u oči. Manet je smjestio ovaj odraz u samom gornjem desnom kutu slike nagovještujući kako je zrcalo blago nagnuto prema dole. Tako je vješto uklonio fizičko i psihološko nepodudaranje ove dvije osobe. Zapravo, bilo je mnogo rasprava o tome što je zapravo Manet želio postići ovakvom kompozicijom. Jedna od mogućnosti je u suprotstavljanju žudnji za srećom i intimnošću, koje se zrcale u zrcalu, s razočaravajućom stvarnošću svakodnevnog života koja se izravno sukobljava s pogledom posmatrača[1].

Izvori

  • Gary Tinterow, et al., Manet/Velázquez: The French Taste for Spanish Painting, Metropolitan Museum of Art, 2003.
  • Brian A. Oard, Beauty and Terror
  1. 1,0 1,1 Marilyn Stockstad, Art History vol. 2, Pearson Education Ltd., 2005., New Jersey, str. 989. ISBN 0-13-145527-13

Vanjske poveznice