Razlika između inačica stranice »Cenzura Interneta«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Cenzura Interneta'''-->'''[[Cenzura]] Interneta''' je kontrola ili obustavljanje objavljivanje informacija, odnosno filtrirani pristup informacijama na [[internet]]u. Može ju provoditi [[vlada]] ili privatna organizacija po nalogu vlade ili na vlastitu inicijativu. Pojedinci i organizacije mogu sudjelovati u autocenzuri samoinicijativno ili zbog pritisaka i [[strah]]a.
'''[[Cenzura]] Interneta''' je kontrola ili obustavljanje objavljivanje informacija, odnosno filtrirani pristup informacijama na [[internet]]u. Može ju provoditi [[vlada]] ili privatna organizacija po nalogu vlade ili na vlastitu inicijativu. Pojedinci i organizacije mogu sudjelovati u autocenzuri samoinicijativno ili zbog pritisaka i [[strah]]a.


== Pregled ==
== Pregled ==


Blokiranje i filtriranje može se temeljiti na relativno statičnima crnim popisima (''blacklist'') ili se određuje dinamički na temelju informacija koje sadrže. Crni popisi mogu biti proizvedeni ručno ili automatski, najčešće nisu dostupni javnosti. Blokiranje ili filtriranje može se obaviti centralizirano na nacionalnoj razini, decentralizirano (svaki pružatelj internetskih usluga za sebe) ili na institucionalnoj razini, primjerice u knjižnicama, sveučilištima ili internetskim kafićima. Blokiranje i filtriranje također može varirati unutar zemlje kod različitih pružatelja internetskih usluga.<ref name=Chadwick-2009>{{Cite book| last = Urednik Chadwick| first = Andrew| title = Routledge handbook of Internet politics| publisher = Taylor and Francis| series = Routledge international handbooks| year = 2009.| pages = 332 | url = http://books.google.com/books/about/Routledge_handbook_of_Internet_politics.html?id=GJdfuGSa1xUC| isbn = 9780415429146}}</ref> Država može filtrirati osjetljivi sadržaj povremeno i uključiti privremeno filtriranje u ključnim razdobljima, npr. u vrijeme izbora. Vlasti mogu blokirati sadržaj pritom navodeći javnost da vjeruje da cenzura nije primijenjena. To se postiže lažnim "404 Not Found" porukama o pogrešci koja se prikazuje kada se pokuša pristupiti blokiranim web stranicama.<ref name=Faris-2008>[http://opennet.net/sites/opennet.net/files/Deibert_02_Ch01_005-028.pdf "Measuring Global Internet Filtering"], Robert Faris i Nart Villeneuve u [http://mitpress.mit.edu/catalog/item/default.asp?ttype=2&tid=11329 ''Access Denied: The Practice and Policy of Global Internet Filtering''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090226100258/http://mitpress.mit.edu/catalog/item/default.asp?ttype=2&tid=11329 |date=26. veljače 2009. }}, urednici Ronald Deibert, John Palfrey, Rafal Rohozinski i Jonathan Zittrain, MIT Press (Cambridge), 2008.</ref>
Blokiranje i filtriranje može se temeljiti na relativno statičnima crnim popisima (''blacklist'') ili se određuje dinamički na temelju informacija koje sadrže. Crni popisi mogu biti proizvedeni ručno ili automatski, najčešće nisu dostupni javnosti. Blokiranje ili filtriranje može se obaviti centralizirano na nacionalnoj razini, decentralizirano (svaki pružatelj internetskih usluga za sebe) ili na institucionalnoj razini, primjerice u knjižnicama, sveučilištima ili internetskim kafićima. Blokiranje i filtriranje također može varirati unutar zemlje kod različitih pružatelja internetskih usluga.<ref name=Chadwick-2009>{{Citiranje knjige| last = Urednik Chadwick| first = Andrew| title = Routledge handbook of Internet politics| publisher = Taylor and Francis| series = Routledge international handbooks| year = 2009.| pages = 332 | url = http://books.google.com/books/about/Routledge_handbook_of_Internet_politics.html?id=GJdfuGSa1xUC| isbn = 9780415429146}}</ref> Država može filtrirati osjetljivi sadržaj povremeno i uključiti privremeno filtriranje u ključnim razdobljima, npr. u vrijeme izbora. Vlasti mogu blokirati sadržaj pritom navodeći javnost da vjeruje da cenzura nije primijenjena. To se postiže lažnim "404 Not Found" porukama o pogrešci koja se prikazuje kada se pokuša pristupiti blokiranim web stranicama.<ref name=Faris-2008>[http://opennet.net/sites/opennet.net/files/Deibert_02_Ch01_005-028.pdf "Measuring Global Internet Filtering"], Robert Faris i Nart Villeneuve u [http://mitpress.mit.edu/catalog/item/default.asp?ttype=2&tid=11329 ''Access Denied: The Practice and Policy of Global Internet Filtering''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090226100258/http://mitpress.mit.edu/catalog/item/default.asp?ttype=2&tid=11329 |date=26. veljače 2009. }}, urednici Ronald Deibert, John Palfrey, Rafal Rohozinski i Jonathan Zittrain, MIT Press (Cambridge), 2008.</ref>


Osim ako cenzori imaju potpunu kontrolu nad svim računalima spojenim na Internet, kao što je to u [[Sjeverna Koreja|Sjevernoj Koreji]] ili na [[Kuba|Kubi]], potpunu cenzuru informacija je vrlo teško ili nemoguće postići s obzirom na distribuiranu prirodu Interneta. Uporaba nadimaka na internetu i sigurnih Internetskih zona (kao što je Freenet) štite slobodu govora pomoću tehnologije koje jamče da materijal ne može biti uklonjen i sprječavaju identifikaciju autora. Tehnološki iskusni korisnici često mogu pronaći načine pristupa blokiranim sadržajima. Ipak, blokiranje je i dalje djelotvorno sredstvo za ograničavanje pristupa osjetljivim informacijama za većinu korisnika, kad cenzori poput onih u Kini, imaju mogućnost posvetiti značajna sredstva za izgradnju i održavanje sveobuhvatnog sustava cenzure.<ref name=UNESCO-2011>[http://www.unesco.org/new/en/communication-and-information/resources/publications-and-communication-materials/publications/full-list/freedom-of-connection-freedom-of-expression-the-changing-legal-and-regulatory-ecology-shaping-the-internet/ ''Freedom of connection, freedom of expression: the changing legal and regulatory ecology shaping the Internet''], Dutton, William H.; Dopatka, Anna; Law, Ginette; Nash, Victoria, Division for Freedom of Expression, Democracy and Peace, United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization (UNESCO), Paris, 2011., str. 103, {{ISBN|978-92-3-104188-4}}</ref>
Osim ako cenzori imaju potpunu kontrolu nad svim računalima spojenim na Internet, kao što je to u [[Sjeverna Koreja|Sjevernoj Koreji]] ili na [[Kuba|Kubi]], potpunu cenzuru informacija je vrlo teško ili nemoguće postići s obzirom na distribuiranu prirodu Interneta. Uporaba nadimaka na internetu i sigurnih Internetskih zona (kao što je Freenet) štite slobodu govora pomoću tehnologije koje jamče da materijal ne može biti uklonjen i sprječavaju identifikaciju autora. Tehnološki iskusni korisnici često mogu pronaći načine pristupa blokiranim sadržajima. Ipak, blokiranje je i dalje djelotvorno sredstvo za ograničavanje pristupa osjetljivim informacijama za većinu korisnika, kad cenzori poput onih u Kini, imaju mogućnost posvetiti značajna sredstva za izgradnju i održavanje sveobuhvatnog sustava cenzure.<ref name=UNESCO-2011>[http://www.unesco.org/new/en/communication-and-information/resources/publications-and-communication-materials/publications/full-list/freedom-of-connection-freedom-of-expression-the-changing-legal-and-regulatory-ecology-shaping-the-internet/ ''Freedom of connection, freedom of expression: the changing legal and regulatory ecology shaping the Internet''], Dutton, William H.; Dopatka, Anna; Law, Ginette; Nash, Victoria, Division for Freedom of Expression, Democracy and Peace, United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization (UNESCO), Paris, 2011., str. 103, {{ISBN|978-92-3-104188-4}}</ref>

Trenutačna izmjena od 20:25, 7. svibnja 2022.

Cenzura Interneta je kontrola ili obustavljanje objavljivanje informacija, odnosno filtrirani pristup informacijama na internetu. Može ju provoditi vlada ili privatna organizacija po nalogu vlade ili na vlastitu inicijativu. Pojedinci i organizacije mogu sudjelovati u autocenzuri samoinicijativno ili zbog pritisaka i straha.

Pregled

Blokiranje i filtriranje može se temeljiti na relativno statičnima crnim popisima (blacklist) ili se određuje dinamički na temelju informacija koje sadrže. Crni popisi mogu biti proizvedeni ručno ili automatski, najčešće nisu dostupni javnosti. Blokiranje ili filtriranje može se obaviti centralizirano na nacionalnoj razini, decentralizirano (svaki pružatelj internetskih usluga za sebe) ili na institucionalnoj razini, primjerice u knjižnicama, sveučilištima ili internetskim kafićima. Blokiranje i filtriranje također može varirati unutar zemlje kod različitih pružatelja internetskih usluga.[1] Država može filtrirati osjetljivi sadržaj povremeno i uključiti privremeno filtriranje u ključnim razdobljima, npr. u vrijeme izbora. Vlasti mogu blokirati sadržaj pritom navodeći javnost da vjeruje da cenzura nije primijenjena. To se postiže lažnim "404 Not Found" porukama o pogrešci koja se prikazuje kada se pokuša pristupiti blokiranim web stranicama.[2]

Osim ako cenzori imaju potpunu kontrolu nad svim računalima spojenim na Internet, kao što je to u Sjevernoj Koreji ili na Kubi, potpunu cenzuru informacija je vrlo teško ili nemoguće postići s obzirom na distribuiranu prirodu Interneta. Uporaba nadimaka na internetu i sigurnih Internetskih zona (kao što je Freenet) štite slobodu govora pomoću tehnologije koje jamče da materijal ne može biti uklonjen i sprječavaju identifikaciju autora. Tehnološki iskusni korisnici često mogu pronaći načine pristupa blokiranim sadržajima. Ipak, blokiranje je i dalje djelotvorno sredstvo za ograničavanje pristupa osjetljivim informacijama za većinu korisnika, kad cenzori poput onih u Kini, imaju mogućnost posvetiti značajna sredstva za izgradnju i održavanje sveobuhvatnog sustava cenzure.[3]

Izvori

  1. ↑ Urednik Chadwick, Andrew (2009.). Routledge handbook of Internet politics. Routledge international handbooks. Taylor and Francis. str. 332. ISBN 9780415429146. http://books.google.com/books/about/Routledge_handbook_of_Internet_politics.html?id=GJdfuGSa1xUC 
  2. ↑ "Measuring Global Internet Filtering", Robert Faris i Nart Villeneuve u Access Denied: The Practice and Policy of Global Internet Filtering (Arhivirano 26. veljače 2009.), urednici Ronald Deibert, John Palfrey, Rafal Rohozinski i Jonathan Zittrain, MIT Press (Cambridge), 2008.
  3. ↑ Freedom of connection, freedom of expression: the changing legal and regulatory ecology shaping the Internet, Dutton, William H.; Dopatka, Anna; Law, Ginette; Nash, Victoria, Division for Freedom of Expression, Democracy and Peace, United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization (UNESCO), Paris, 2011., str. 103, ISBN 978-92-3-104188-4
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Cenzura_Interneta&oldid=509538"