Razlika između inačica stranice »Centralnokurdski jezik«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Centralnokurdski jezik''' ('''کوردیی ناوەندی، سۆرانی''', ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=ckb ckb]), ili '''sorani''' jezik je [[kurdski jezici|kurdske]] skupine [[iranski jezici|iranskih]] jezika iz [[Irak]]a i [[Iran]]a. U suvremeno doba govori ga svega 462.000 u Iraku (2004.) južno od rijeke [[Zab]] u provincijama Suleimaniye, Arbil, Kirkuk, Khanaqin i Mandali. Centralnokurdska dijaspora znatnija je u Iranu i u zemljama zapadne [[europa|Europe]] i [[SAD]]-a. | |||
U Iranu ga govori 3,250.000 ljudi. U Iraku je kurdski službeni jezik uz standardni arapski. Dijalekti su mu hewleri (arbili), xoshnaw, pizhdar, suleimani (silemani), warmawa, rewandiz, bingird, mukri, kerkuki i garmiyani u Iraku i mukri (mokri, kordi), sanandaji (sine’i, sina’i, sineyi), južni jafi i pijdari u Iranu<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=ckb Ethnologue (16th)]</ref>. | U Iranu ga govori 3,250.000 ljudi. U Iraku je kurdski službeni jezik uz standardni arapski. Dijalekti su mu hewleri (arbili), xoshnaw, pizhdar, suleimani (silemani), warmawa, rewandiz, bingird, mukri, kerkuki i garmiyani u Iraku i mukri (mokri, kordi), sanandaji (sine’i, sina’i, sineyi), južni jafi i pijdari u Iranu<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=ckb Ethnologue (16th)]</ref>. | ||
Trenutačna izmjena od 19:51, 7. svibnja 2022.
Centralnokurdski jezik (کوردیی ناوەندی، سۆرانی, ISO 639-3: ckb), ili sorani jezik je kurdske skupine iranskih jezika iz Iraka i Irana. U suvremeno doba govori ga svega 462.000 u Iraku (2004.) južno od rijeke Zab u provincijama Suleimaniye, Arbil, Kirkuk, Khanaqin i Mandali. Centralnokurdska dijaspora znatnija je u Iranu i u zemljama zapadne Europe i SAD-a.
U Iranu ga govori 3,250.000 ljudi. U Iraku je kurdski službeni jezik uz standardni arapski. Dijalekti su mu hewleri (arbili), xoshnaw, pizhdar, suleimani (silemani), warmawa, rewandiz, bingird, mukri, kerkuki i garmiyani u Iraku i mukri (mokri, kordi), sanandaji (sine’i, sina’i, sineyi), južni jafi i pijdari u Iranu[1].