Argo (pas): razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Argo (pas)'''-->[[Datoteka:OdysseusArgos.jpg|mini|desno|160px|[[Odisej]] i  Argo<small>, ilustracija, [[19. stoljeće]]</small>]]
[[Datoteka:OdysseusArgos.jpg|mini|desno|160px|[[Odisej]] i  Argo<small>, ilustracija, [[19. stoljeće]]</small>]]


'''Argo''' ([[grčki jezik|grč.]] '''{{polytonic|Ἄργος}}''', ''Argos'') vjerni je [[Odisej]]ev [[lovački pas]], iz  [[Homer]]ova [[ep]]a o [[Odisej]]u koji ga je jedini prepoznao nakon dvadesetogodišnjeg izbivanja, po dolasku u vlastitu palaču na [[Itaka|Itaki]].
'''Argo''' ([[grčki jezik|grč.]] '''{{polytonic|Ἄργος}}''', ''Argos'') vjerni je [[Odisej]]ev [[lovački pas]], iz  [[Homer]]ova [[ep]]a o [[Odisej]]u koji ga je jedini prepoznao nakon dvadesetogodišnjeg izbivanja, po dolasku u vlastitu palaču na [[Itaka|Itaki]].

Posljednja izmjena od 7. svibanj 2022. u 09:17

Odisej i Argo, ilustracija, 19. stoljeće

Argo (grč. Ἄργος, Argos) vjerni je Odisejev lovački pas, iz Homerova epa o Odiseju koji ga je jedini prepoznao nakon dvadesetogodišnjeg izbivanja, po dolasku u vlastitu palaču na Itaki.

Etimologija[uredi]

Argovo ime dolazi od grčke riječi αργος, argos = "blistav", "sjajan".

Mitologija[uredi]

Prema Homeru[1], Odisej se vratio kući na Itaku nakon dvadesetogodišnje odsutnosti. Dok je razgovarao s ostalima prerušen, dignuo je stari domaći pas na vratima glavu i naćulio uši. Odisej ga je othranio prije nego što je krenuo pred Troju. Nekad je pratio ljude u lov, a sad je ležao star, pred vratima na gnojištu, pun pasjih uši.

Ugledao je Odiseja i prepoznao ga bez obzira na krinku te je spustio uši i mahnuo repom, no nije se mogao približiti od slabosti. Odisej je potajno otro suzu s oka opazivši to te reče svinjaru da mu se čini da je taj pas nekoć bio ne tako loš i da se to vidi prema njegovu uzvrastu. Svinjar Eumej to potvrdi i reče da je to bio najmiliji lovački pas njegova gospodara koji je tragao za divljači, a da sada, otkad nema gospodara, leži ovdje i čak ne dobiva ni dovoljno hrane. Svinjar uđe u palaču, a pas, vidjevši opet svog gospodara, spusti glavu i ugine.

Literatura[uredi]

  1. Homer: Odiseja (XVII.)
  • Homer: Odiseja
  • Schwab, Gustav (1984): Najljepše priče klasične starine III. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske (str. 615. - 616.).

Vanjske poveznice[uredi]