Antioh IV. Epifan: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{monarh | |||
|ime = Antioh IV. Epifan | |ime = Antioh IV. Epifan | ||
|titula = [[Seleukidsko Carstvo#Seleukidski vladari|Kralj]] [[Seleukovići|Seleukidskog Carstva]] | |titula = [[Seleukidsko Carstvo#Seleukidski vladari|Kralj]] [[Seleukovići|Seleukidskog Carstva]] | ||
| Redak 30: | Redak 30: | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
[[Kategorija:Antički makedonski vladari]] | [[Kategorija:Antički makedonski vladari]] | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 08:47
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir monarh
Antioh IV. Epifan ("Objava (boga)"[1], "Glasoviti"; grčki: Ἀντίοχος Ἐπιφανὴς, fonetski: ænˈtɑi̯əkəs ɛˈpɪfəniːz; cca. 215. pr. Kr. - 164. pr. Kr.) bio je vladar Seleukidskog Carstva od 175. pr. Kr. do svoje smrti 164. pr. Kr. Bio je sin kralja Antioha III. Velikog i brat Seleuka IV. Filopatora. Pravo ime mu je bilo Mitridat; ime "Antioh" je preuzeo po dolasku na prijestolje.
Važni događaji za njegove vladavine su bili rat s Egiptom, koji je umalo doveo do osvajanja te zemlje i od koga potiče metaforički izraz "linija u pijesku" te ustanak židovskih Makabejaca.
Antioh je, kao ni jedan drugi helenistički vladar, imao sklonost rabiti božanske epitete kao Theos Epiphanes (grčki: ΘΕΟΣ ΕΠΙΦΑΝΗΣ što znači "Božja objava") a nakon pobjede nad Egiptom se nazvao, Nikephoros (grčki: ΝΙΚΗΦΟΡΟΣ što znači "Pobjedonosni")[2]. Njegovo ekscentrično ponašanje, kapriciozni potezi i ludilo su mu, pak, od strane suvremenika donijeli nadimak Epimanes ("Ludi"), odnosno igru riječi s njegovom titulom Epiphanes.[1][3]
Vanjske poveznice[uredi]
- (engl.) Antiochus IV Ephiphanes entry in historical sourcebook by Mahlon H. Smith
- (engl.) Jewish Encyclopedia: Antiochus IV Epiphanes
- (engl.) Antiochus IV Epiphanes at livius.org
Fusnote[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 Encyclopædia Britannica Online: Antiochus IV Epiphanes
- ↑ Rome and the Mediterranean to 133 B.C. By A. E. Astin, F. W. Walbank, M. W. Frederiksen, p. 341
- ↑ Polybius 26.10