Brane Crlenjak: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Brane Crlenjak''' ([[Vukovar]], [[28. svibnja]] [[1930.]] - Vukovar, [[3. lipnja]] [[2014.]]<ref name="mf">Miroslav Flego, [http://www.vecernji.hr/slavonija/na-starom-katolickom-groblju-pokopan-umjetnik-brane-crlenjak-948772 ''Na starom katoličkom groblju pokopan umjetnik Brane Crlenjak''], ''[[Večernji list]]'', 5. srpnja 2014., pristupljeno 11. travnja 2015.</ref>), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[slikar]], [[kipar]] i [[medaljer]]. | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 12:09
Brane Crlenjak (Vukovar, 28. svibnja 1930. - Vukovar, 3. lipnja 2014.[1]), bio je hrvatski slikar, kipar i medaljer.
Životopis[uredi]
Brane Crlenjak rodio se je u Vukovaru 1930. godine. Maturirao je u rodnome gradu a diplomirao jugoslavensku književnost i hrvatski ili srpski jezik na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, 1955. godine.[2] Za vrijeme studija pohađao je slikarske tečajeve na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Živio je i djelovao u Vukovaru, od 1959. do 1964. godine bio je kustosom Galerije umjetnina, od 1969. do 1979. godine nastavnikom je u gimnaziji a od 1979. godine u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje »Edvard Kardelj«.[2]
Skulpture je radio pretežno u bronci i ostvario je niz portreta (Stjepan Supanc, Tomo Goreta, Vladimir Nazor, Moša Pijade, Nikola Andrić, Učenica, Dječak – smješteni u vukovarskim ustanovama i parkovima; Branko Radičević u Čakovcima, Joakim Hardi u Petrovcima) te niz sitnih plastika (ženski aktovi, anatomske studije).[2]
Objavljivao je prikaze o likovnoj umjetnosti i muzejskoj problematici, pretežno o zbivanjima u Vukovaru: Ogledi (1959., 1961.-1962., 1969.-1970.), Godišnjak Matice hrvatske (Vinkovci 1963.), Revija (1964.-1967., 1978.), Telegram (1966.), Školske novine (1975.), Oko (1976.-1978.) te je bio autorom niza likovnih kritika u Vukovarskim novinama i vinkovačkim Novostima.[2]
Bio je članom Hrvatskoga društva likovnih umjetnosti u Zagrebu i Matice hrvatske Vukovar.[3]
Autorom je i spomen-medalje s likom čudotvorne Gospe Osječke i grbom grada Osijeka, koja je darovana papi Ivanu Pavlu II. tijekom njegova posjeta Osijeku 2003. godine.[3]
Najveći dio njegovoga slikarskog opusa i skulpture na otvorenom uništeni su ili nestali u Domovinskome ratu. U godinama provedenim u progonstvu, u Zagrebu, predavao je na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn.[1]
Priredio je knjigu Vukovar - ponos Hrvatske: prilozi iz povijesti, kulture i književnosti (Zagreb, 1995.).
Umro je 3. lipnja 2014. godine i pokopan je na starome katoličkom groblju u Vukovaru.
Djela[uredi]
- Razvitak vukovarskih ulica, Vukovar 1975. (2. nadop. izd. 2005.[4])
- Vukovar i Vukovarci, (suautor Mirko Manojlović), Vukovar 1978.
- Ribolov u Vukovaru kroz stoljeća, Vukovar 1987.
- Zapisi: [2008./2009.], pjesnička zbirka, Vukovar, 2009.
- VUKOVAR – Perocrtezi B. Crlenjaka MCMLXVII (drugo, izmenjeno izdanje)
Nagrade[uredi]
Odlikovan je ordenom Danice hrvatske s likom Ante Radića, spomen-medaljom grada Vukovara, nagradom Ivan Filipović te nagradom za životno djelo Vukovarsko-srijemske županije.[3]
Izvori[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 Miroslav Flego, Na starom katoličkom groblju pokopan umjetnik Brane Crlenjak, Večernji list, 5. srpnja 2014., pristupljeno 11. travnja 2015.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Hrvatski biografski leksikon: Crlenjak, Brane, pristupljeno 11. travnja 2015.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Kultura 18. svibnja 2013., izravno.com, pristupljeno 11. travnja 2015.
- ↑ A. Č.-K., Odjeci. Kronika događaja, travanj, Matica hrvatska, 28. travnja 2005., pristupljeno 11. travnja 2015.