Razlika između inačica stranice »Lutalica iznad mora magle«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba))
m (file->datoteka)
 
Redak 21: Redak 21:
== Kritika ==
== Kritika ==


[[File:Caspar David Friedrich's Chalk Cliffs on Rügen.jpg|thumb|upright|Bijele stijene Rügena]]
[[Datoteka:Caspar David Friedrich's Chalk Cliffs on Rügen.jpg|thumb|upright|Bijele stijene Rügena]]
''Lutalica iznad mora magle'' je likovno djelo u pravom stilu [[Romantizam|romantizma]], a posebno reflektira Friedrichov stil,<ref>{{Citiranje knjige|title=Romanticism|page=7|publisher=The Creative Company|year=2008.|first=Jessica|last=Gunderson|isbn=1-58341-613-7}}</ref> slično kao i druga njegova djela ''[[Bijele stijene Rügena]]'' i ''[[More leda]]''.
''Lutalica iznad mora magle'' je likovno djelo u pravom stilu [[Romantizam|romantizma]], a posebno reflektira Friedrichov stil,<ref>{{Citiranje knjige|title=Romanticism|page=7|publisher=The Creative Company|year=2008.|first=Jessica|last=Gunderson|isbn=1-58341-613-7}}</ref> slično kao i druga njegova djela ''[[Bijele stijene Rügena]]'' i ''[[More leda]]''.
Michael Gorra (2004.) analizira djelo i zaključuje da je autor htio prikazati doživljaj [[Immanuel Kant|kantovske]] samorefleksije, izražene kroz mladićevo promatranje tmine mora magle.<ref name=bells/> Ron Dembo (2001.) tvrdi kako "lutalica" predstavlja metaforu nepoznate budućnosti,<ref>{{Citiranje knjige|title=The Rules of Risk|page=10|first=Ron S.|last=Dembo|author2=Andrew Freeman |publisher=John Wiley and Sons|year=2001.|isbn=0-471-40163-3}}</ref> dok John Gaddis (2004.) osjeća da pozicija lika na rubu provalije ostavlja gledatelja s "kontradiktornim osjećajima, sugerirajući dominaciju nad pejzažom i istovremeno potpunu nebitnost pojedinca u njemu."<ref name=land/>
Michael Gorra (2004.) analizira djelo i zaključuje da je autor htio prikazati doživljaj [[Immanuel Kant|kantovske]] samorefleksije, izražene kroz mladićevo promatranje tmine mora magle.<ref name=bells/> Ron Dembo (2001.) tvrdi kako "lutalica" predstavlja metaforu nepoznate budućnosti,<ref>{{Citiranje knjige|title=The Rules of Risk|page=10|first=Ron S.|last=Dembo|author2=Andrew Freeman |publisher=John Wiley and Sons|year=2001.|isbn=0-471-40163-3}}</ref> dok John Gaddis (2004.) osjeća da pozicija lika na rubu provalije ostavlja gledatelja s "kontradiktornim osjećajima, sugerirajući dominaciju nad pejzažom i istovremeno potpunu nebitnost pojedinca u njemu."<ref name=land/>

Trenutačna izmjena od 06:50, 30. travnja 2022.

  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika

Lutalica iznad mora magle (njem. Der Wanderer über dem Nebelmeer), slika romantičnog slikara Caspara Davida Friedricha iz 1818. godine. Izložena je u muzeju Hamburger Kunsthalle u Hamburgu u Njemačkoj.

Opis

U prvom planu, na stijeni stoji mladić leđima okrenut prema gledatelju. Odjeven je u tamno zeleni kaput, a u desnoj ruci drži štap za šetnju.[1] Kosu mi je razbarušio vjetar, a mladić promatra prizor ispred sebe, more guste magle koje prekriva cijeli pejzaž. U srednjem dijelu slike iznad magle izdiže se nekoliko drugih grebena,[2] a kroz maglu se vide stabla koja prekrivaju vrhove strmih sljemena. U daljini lijevo naziru se daleke planine, u kontrastu s nizinskim pejzažom desne strane slike. Magla se proteže daleko stapajući se s horizontom i oblačnim nebom.[1]

Slika je sastavljena od raznih pejzažnih elemenata preuzetih iz planinskog masiva Elbsandsteingebirge na granici Saske i Bohemije, skiciranih na otvorenom, ali oslikanih i dovršenih u ateljeu, što je bila uobičajena Friedrichova praksa. U pozadini desno nalazi se vrh Zirkelstein, a planina u pozadini lijevo mogla bi biti Růžovský vrch ili Kaltenberg. Grupa stijena na kojima šetač stoji su stijene na Kaiserkroneu.[3]

Kritika

Bijele stijene Rügena

Lutalica iznad mora magle je likovno djelo u pravom stilu romantizma, a posebno reflektira Friedrichov stil,[4] slično kao i druga njegova djela Bijele stijene Rügena i More leda. Michael Gorra (2004.) analizira djelo i zaključuje da je autor htio prikazati doživljaj kantovske samorefleksije, izražene kroz mladićevo promatranje tmine mora magle.[2] Ron Dembo (2001.) tvrdi kako "lutalica" predstavlja metaforu nepoznate budućnosti,[5] dok John Gaddis (2004.) osjeća da pozicija lika na rubu provalije ostavlja gledatelja s "kontradiktornim osjećajima, sugerirajući dominaciju nad pejzažom i istovremeno potpunu nebitnost pojedinca u njemu."[1]

Značenje ovog djela gubi se i prijevodom njegovog naslova. Naslov slike na njemačkom jeziku je "Wanderer über dem Nebelmeer.", a "Wanderer" na njemačkom može značiti i "lutalica" i "izletnik".[6]

U popularnoj kulturi

  • Slika je korištena kao reklama mjuzikla Jaya Turveya i Paula Sportellija, nagrađenog 2007. na festivalu Shaw.[7]
  • Naslov slike inspirirao je naslov prve pjesme na albumu Black Cascade američkog black metal sastava Wolves in the Throne Room, objavljenog 2009.
  • Korišten je kao korice stolne igre "Fantastiqa", izdavač Gryphon Games (2012.)[8]
  • Njemački slikar Gotthard Graubner naslovio je jedno svoje djelo Erster Nebelraum - Hommage à Caspar David Friedrich (1968.) jasno inspiriran Friedrichovim "Lutalicom".[9]
  • Slika se pojavljuje kao naslovnica knjige o Kantovoj etici Acting on Principle (Cambridge University Press).[10]
  • Njemački tenor Jonas Kaufmann koristio je prerađenu verziju ove slike za svoj CD s Mozartovim, Schubertovim, Beethovenovim i Wagnerovim arijama. One je prikazan licem okrenut prema gledatelju umjesto lika okrenutog leđima na slici.
  • Ovo je djelo također korišteno kao naslovnica izdanja Tako je govorio Zaratustra u izdanju Barnes and Noble Classics.[11]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Gaddis, John Lewis (2004.). The Landscape of History. Oxford University Press US. str. 1–2. ISBN 0-19-517157-8 
  2. ↑ 2,0 2,1 Gorra, Michael Edward (2004.). The Bells in Their Silence. Princeton University Press. str. xi-xii. ISBN 0-691-11765-9 
  3. ↑ K.-L. Hoch: Caspar David Friedrich und die böhmischen Berge. Dresden 1987.
  4. ↑ Gunderson, Jessica (2008.). Romanticism. The Creative Company. str. 7. ISBN 1-58341-613-7 
  5. ↑ Dembo, Ron S.; Andrew Freeman (2001.). The Rules of Risk. John Wiley and Sons. str. 10. ISBN 0-471-40163-3 
  6. ↑ Black, Joseph (2010.). "The Broadview Anthology of British Literature: The Age of Romanticism". Broadview Press. ISBN 978-1-55111-404-0. http://books.google.com/books?id=13DyohVT8DkC&pg=PA386 Pristupljeno 2. listopada 2011. 
  7. ↑ "Tristan > Shaw Festival Cast : CastAlbums.org". castalbums.org. http://castalbums.org/recordings/Tristan-2006-Shaw-Festival-Cast/8188 
  8. ↑ "Fantastiqa - a new game from Gryphon Games". fantastiqa.com. http://www.fantastiqa.com 
  9. ↑ Amine Haase, Andreas Vowinckel and Stephan von Wiese, Michael Buthe & Marcel Odenbach, exh. cat., Walter Phillips Gallery, 22 September–October 16, 1983, str. 3.
  10. ↑ O'Neill, Onora (siječanj 2014.). "Acting on Principle An Essay on Kantian Ethics". Cambridge University Press. http://www.cambridge.org/ca/academic/subjects/philosophy/ethics/acting-principle-essay-kantian-ethics-2nd-edition?format=PB 
  11. ↑ unheimlich27 (27. lipnja 2007.). "Thus Spoke Zarathustra (Barnes & Noble Classics Series)". Barnes & Noble. http://www.barnesandnoble.com/w/thus-spoke-zarathustra-friedrich-nietzsche/1116800177?ean=9781593082789 

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Lutalica_iznad_mora_magle&oldid=495382"