Almugaveri: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Reproducció de la indumentària d'un almogàver 2.JPG|mini|342x342px|Reprodukcija izgleda vojnika almugavera, Etnološki muzej u Montsenyju]] | |||
'''Almugaveri''', (almogaveri, almogavari; [[Arapski jezik|arap.]] ''al-muğāwir'': vojnik koji se bori u neprijateljskoj zemlji) pješaci iz [[Navara|Navare]] (''Navarra''), [[Aragonija|Aragonije]] (''Aragón'') i [[Katalonija|Katalonije]] (''Cataluña'') koji se javljaju u [[13. stoljeće|13. stoljeću]] i koristili su se kao izvidači ili uhode. | '''Almugaveri''', (almogaveri, almogavari; [[Arapski jezik|arap.]] ''al-muğāwir'': vojnik koji se bori u neprijateljskoj zemlji) pješaci iz [[Navara|Navare]] (''Navarra''), [[Aragonija|Aragonije]] (''Aragón'') i [[Katalonija|Katalonije]] (''Cataluña'') koji se javljaju u [[13. stoljeće|13. stoljeću]] i koristili su se kao izvidači ili uhode. | ||
Posljednja izmjena od 29. travanj 2022. u 23:13
Almugaveri, (almogaveri, almogavari; arap. al-muğāwir: vojnik koji se bori u neprijateljskoj zemlji) pješaci iz Navare (Navarra), Aragonije (Aragón) i Katalonije (Cataluña) koji se javljaju u 13. stoljeću i koristili su se kao izvidači ili uhode.
Naoružani su prvenstveno za blisku borbu – kopljima, mačevima i kamama, imali su ručne praćke i džilite, a nosili su i male štitove.
Pješak (peón) je mogao postati časnik (almocadén) kada je položio ispit pred 12 časnika. Najhrabriji su postajali vođe (adalid) poslije ispita na kojemu su morali dokazati vještinu, odanost i snalažljivost. Istakli su se u pograničnim borbama protiv Maura. Kao vrlo dobri profesionalni ratnici almugaveri su stupali u službu stranih vladara gdje su, kao svi plaćenici toga vremena, stekli glas pljačkaša. Činili su najefikasniji element Katalonske kompanije.
Literatura[uredi]
- ”Amogavari ili Almovari”, U: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 101.
- B. Desclot, Cronica del rey en Pere e dels seus antecessors passats, Paris, 1840.
- F. Soldevila, Els Almogaveres, Revista de Catalunya, II 1925.