More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Slika:Francebonapartistelogo.jpg|desno|Logo francuskih bonapartista]] | |||
'''Bonapartisti''', općenito, pristaše dinastije [[Bonaparte]] u [[Francuska|Francuskoj]]. U užem smislu, termin se odnosi na pristaše restauracije te dinastije nakon pada [[Prvo Francusko Carstvo|Prvog]] (1814.) i [[Drugo Francusko Carstvo|Drugog Carstva]] (1870.). Poslije konačnog pada [[car]]a [[Napoleon Bonaparte|Napoleona I.]] [[1815.]] godine, bonapartisti su podržavali njegova sina [[Napoleon II. Bonaparte, car Francuske|Napoleona II.]] († 1832.). Nakon njegove prerane smrti, pristali su uz Napoleonovu braću [[Joseph Bonaparte|Josepha]] († 1844.) i potom [[Luj I. Bonaparte|Luja]] († 1846.). Poslije njihove smrti, pristali su uz [[Napoleon III.|Charlesa Luja Napoleona]], Lujeva sina i Napoleonova nećaka, kojem su [[1848.]] omogućili uspon na dužnost [[predsjednik]]a [[Druga Francuska Republika|Druge Republike]], a [[1852.]] godine dolazak na carsko [[prijestolje]]. | '''Bonapartisti''', općenito, pristaše dinastije [[Bonaparte]] u [[Francuska|Francuskoj]]. U užem smislu, termin se odnosi na pristaše restauracije te dinastije nakon pada [[Prvo Francusko Carstvo|Prvog]] (1814.) i [[Drugo Francusko Carstvo|Drugog Carstva]] (1870.). Poslije konačnog pada [[car]]a [[Napoleon Bonaparte|Napoleona I.]] [[1815.]] godine, bonapartisti su podržavali njegova sina [[Napoleon II. Bonaparte, car Francuske|Napoleona II.]] († 1832.). Nakon njegove prerane smrti, pristali su uz Napoleonovu braću [[Joseph Bonaparte|Josepha]] († 1844.) i potom [[Luj I. Bonaparte|Luja]] († 1846.). Poslije njihove smrti, pristali su uz [[Napoleon III.|Charlesa Luja Napoleona]], Lujeva sina i Napoleonova nećaka, kojem su [[1848.]] omogućili uspon na dužnost [[predsjednik]]a [[Druga Francuska Republika|Druge Republike]], a [[1852.]] godine dolazak na carsko [[prijestolje]]. | ||
Posljednja izmjena od 29. travanj 2022. u 22:46
Bonapartisti, općenito, pristaše dinastije Bonaparte u Francuskoj. U užem smislu, termin se odnosi na pristaše restauracije te dinastije nakon pada Prvog (1814.) i Drugog Carstva (1870.). Poslije konačnog pada cara Napoleona I. 1815. godine, bonapartisti su podržavali njegova sina Napoleona II. († 1832.). Nakon njegove prerane smrti, pristali su uz Napoleonovu braću Josepha († 1844.) i potom Luja († 1846.). Poslije njihove smrti, pristali su uz Charlesa Luja Napoleona, Lujeva sina i Napoleonova nećaka, kojem su 1848. omogućili uspon na dužnost predsjednika Druge Republike, a 1852. godine dolazak na carsko prijestolje.
Poslije sloma Drugog Carstva, 1870. godine i abdikacije cara Napoleona III., bonapartisti su podržali njegova sina Luja Napoleona, koji je međutim poginuo 1879. godine u južnoj Africi u sukobu sa Zuluima. Nakon toga, bonapartisti su izgubili politički utjecaj u državi. Godine 1889. prestali su postojati kao politička stranka.