Razlika između inačica stranice »Alexander Gauland«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Alexander Gauland'''-->{{Infookvir političar
{{Infookvir političar
|ime            = Alexander Gauland
|ime            = Alexander Gauland
|slika          = Gauland2014.jpg
|slika          = Gauland2014.jpg

Trenutačna izmjena od 17:07, 29. travnja 2022.

Alexander Gauland
Alexander Gauland

Predsjednik AfD-a
trenutačno
u službi od
2. prosinca 2017.
Prethodnik Frauke Petry
Rođenje Chemnitz, 20. veljače 1941.
Politička stranka AfD
Zanimanje pravnik, publicist i političar

Alexander Eberhardt Gauland (Chemnitz, 20. veljače 1941.), njemački je pravnik, publicist i političar (AfD).

Sin je umirovljenog policijskog pukovnika.[1]

Nakon mature 1959. u Chemnitzu, Gauland je pobjegao u Zapadnu Njemačku pa je od 1960. studirao povijest, političke znanosti i pravo u Marburgu. Disertacijska tema mu je bila Legitimitätsprinzip in der Staatenpraxis seit dem Wiener Kongress (hr. Princip legitimnosti u državnoj praksi od Bečkog kongresa).[1][2]U njemačkoj saveznoj vladi radio je od 1970. godine, na različitim pozicijama.[3]

Od 1987. do 1991. bio je voditelj državne kancelarije njemačke savezne države Hessen. Poslije toga je do 2005. bio izdavačem novina Märkische Allgemeine. Nakon 40 godina u Kršćansko-demokratskoj uniji Gauland je suosnovao i postao jednim od čelnih političara Alternative za Njemačku.[2]

Gauland se protivi politici Angele Merkel. 2013. godine je izašao iz CDU-a. S kolegama iz bivše stranke osnovao je 2013. Wahlalternative 2013 (hr. Izborna alternativa 2013.). Na osnivačkom kongresu AfD-a Gauland je izabran za zamjeničkog glasnogovornika stranke. 2014. postao je predsjednik kluba Alternative za Njemačku u saveznoj pokrajini Brandenburg i zastupnik u zemaljskom parlamentu Brandenburga.[3]

Zajedno s Alice Weidel bio je glavni kandidat AfD-a za njemačke parlamentarne izbore 2017.. Od studenog 2017. Alexander Gauland je zajedno s Jörgom Meuthenom na funkciji predsjednika stranke AfD.[3]

Izvori