Razlika između inačica stranice »Akvamarin«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infokutija mineral | |||
| ime = Akvamarin | | ime = Akvamarin | ||
| kategorija = [[Karbonati]] | | kategorija = [[Karbonati]] | ||
Redak 35: | Redak 35: | ||
| prozirnost = Proziran do neproziran | | prozirnost = Proziran do neproziran | ||
| drugo = | | drugo = | ||
| reference = <ref>[https://www.mineralienatlas.de/lexikon/index.php/MineralData?mineral=Malachite Mineralienatlas]</ref><ref name=Handbook>{{ | | reference = <ref>[https://www.mineralienatlas.de/lexikon/index.php/MineralData?mineral=Malachite Mineralienatlas]</ref><ref name=Handbook>{{Citiranje knjige|editor1=Anthony, John W. |editor2=Bideaux, Richard A. |editor3=Bladh, Kenneth W. |editor4=Nichols, Monte C. |title= Handbook of Mineralogy|publisher= Mineralogical Society of America|place= Chantilly, Virginia|chapter-url=http://rruff.geo.arizona.edu/doclib/hom/malachite.pdf|chapter=Malachite|isbn=0962209740 |volume=V (Borates, Carbonates, Sulfates)|year=2003}}</ref><ref>[http://webmineral.com/data/Malachite.shtml Malachite]. Webmineral</ref><ref name=Mindat>[http://mindat.org/min-2550.html Malachite]. Mindat</ref> | ||
}} | }} | ||
Trenutačna izmjena od 19:01, 28. travnja 2022.
Akvamarin | |
---|---|
Općenito | |
Kategorija | Karbonati |
Kemijska formula | [math]\ce{ Be3Al2[Si6O18] }[/math] + Fe2+ i Fe3+ |
Identifikacija | |
Boja | Blijedoplava do zelenkasta |
Kristalni sustav | Monoklinski kristalni sustav |
Kalavost | Nejasna |
Lom | Neujednačen (dagnjasti) |
Mohsova tvrdoća | 7,5 do 8 |
Sjaj | Sjajan kao staklo |
Indeks loma | nα = 1,564 do 1,569 |
Optička svojstva | Jednoosno (-) |
Dvolom | δ = 0,004 do 0,005 |
Pleokroizam | Bistar: bezbojan, svijetloplava, plav do plavozelen |
Ogreb | Bijeli |
Gustoća | 2,68 do 2,74 |
Prozirnost | Proziran do neproziran |
Reference | [1][2][3][4] |
Akvamarin (lat. aqua: voda + marinus: morski) je zelenkasto i modro obojeni oblik minerala berila. Kristalizira kao i beril u heksagonskom kristalnom sustavu kemijskog sastava Be3Al2[Si6O18]. Akvamarin dobiva svoju plavu boju dodavanjem dvovalentnih i trovalentnih iona željeza (Fe2+ i Fe3+) na različitim položajima mreže. [5] Međutim, kao alokromatski mineral (strane boje), linija akvamarina uvijek je bijela. Sjena nazvana po dragulju duboko je zelenoplava. Zbog visoke Mohsove tvrdoće od 7,5 do 8 i često dobro razvijenih bistrih kristala, akvamarin se uglavnom prerađuje u drago kamenje.
Beril
Beril (grč. βήρυλλος) je heksagonski (šesterokutni) mineral, berilijev alumosilikat, Be3Al2Si6O18. Obično je bezbojan, ali katkad i obojen. Razlikuju se obični (veliki mutni kristali) i dragi berili (prozirni kristali nježnih boja, cijenjeni kao drago kamenje), a najpoznatiji su:
- smaragd (zeleno obojen od kromova oksida),
- akvamarin (zelenkast i modar),
- ružičasti morganit,
- zelenkastožuti i žuti zlatni beril i
- heliodor (sadrži malo uranija, opalizira).
Beril je najvažniji mineral za dobivanje berilija. Dolazi gotovo redovito u pegmatitima (stijena koja se pojavljuje u obliku žila, leća, nepravilnih dajkova ili pločastih eruptivnih tijela, u matičnoj stijeni ili stijenama oko eruptiva.) granita, na primjer Moslavačke gore, te u škriljevcima. [6]
Slike
|
Izvori
- ↑ Mineralienatlas
- ↑ "Malachite". Handbook of Mineralogy. V (Borates, Carbonates, Sulfates). Chantilly, Virginia: Mineralogical Society of America. 2003. ISBN 0962209740. http://rruff.geo.arizona.edu/doclib/hom/malachite.pdf
- ↑ Malachite. Webmineral
- ↑ Malachite. Mindat
- ↑ Christa Behmenburg, Maximilian Glas, Rupert Hochleitner, Michael Huber, Jan Kanis, Eckehard Julius Petsch, Karl Schmetzer, Stefan Weiß, Karl Egon Wild, Christian Weise: "Aquamarin & Co. die Berylle Aquamarin, Goshenit, Heliodor, Morganit und Roter Beryll", extraLapis, band= 23, Verlag= Christian Weise Verlag, München , 2002, seiten=13, ISBN= 3-921656-61-3, ISSN= 0945-8492
- ↑ beril, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 30. 8. 2020.