Razlika između inačica stranice »Biokovska cesta«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Biokovska cesta'''-->{{Infookvir Cesta u Hrvatskoj
{{Infookvir Cesta u Hrvatskoj
|naziv            = Biokovska cesta
|naziv            = Biokovska cesta
|naziv alt        =
|naziv alt        =

Trenutačna izmjena od 10:46, 28. travnja 2022.

Biokovska cesta
Osnovni podaci
Dužina: 23 km
Upravitelj: Park prirode Biokovo
Odašiljači i veze
Od: Općina Podgora (Gornja Podgora, 6. km Državne ceste D512), na oko 360 mnm
Do: vrh Sveti Jure, na 1762 mnm
Gradovi: Općina Tučepi
Općina Podgora
Općina Zagvozd
Grad Makarska
Biokovska cesta 002.jpg
Biokovska cesta od odmorišta Ravna vlaška prema jugoistoku

Biokovska cesta najviša je cesta u Hrvatskoj.[1] Vodi od ulaza u Park prirode Biokovo na oko 360 mnm do vrha Sveti Jure na 1762 mnm. Duga je 23 kilometra, jednotračna je, na mjestima široka tek oko 3-4 metra te zahtijeva opreznu vožnju. Ulaz je dopušten kombi-busevima, osobnim automobilima, motociklima, biciklima te pješacima. Zbog prometnih karakteristika Biokovske ceste ulaz autobusima je zabranjen, a kamioni mogu ući samo uz posebnu dopusnicu Parka prirode.[2] Cesta služi lokalnom stanovništvu koje na Biokovu ima stoku ili poljoprivredne površine, planinarima, izletnicima te djelatnicima Odašiljača i veza koji održavaju FM/DVB-T odašiljač na Svetom Juri. Prometovanje u svrhu razgledavanja i posjećivanja naplaćuje se u razdoblju od 1. travnja do 15. studenog.[2]

Na cesti se nalazi nekoliko restorana, od kojih su tek jedan ili dva otvoreni i to uglavnom u turističkoj sezoni. Odvojak ceste vodi prema vrhu Vošac iznad Makarske, najpopularnijem izletištu na Biokovu pod kojim je vidikovac Štrbina s kojeg se pruža pogled na Makarsko primorje i otoke.[3]

Cesta je posljednji put temeljitije sanirana 2009. godine,[4] no i dalje je u dosta lošem stanju za današnje standarde. Zimi je često zatrpana snijegom pa je pristup Svetom Juri otežan ili čak onemogućen.[5] Problem je i veliki broj osobnih automobila posjetitelja, što zbog uske ceste i malog broja mjesta za mimoilaženje stvara prometne čepove. Ovaj problem, premda postoji nekoliko turističkih agencija koje organiziraju posjet planini u mini-kombijima, do danas nije zadovljavajuće riješen.[6][7]

Cesta se od ulaza u Park prirode do prijevoja Staza penje serpentinama kroz gustu borovu šumu. Nastavlja se kroz krški krajolik, u kojem mnogi stanovnici Makarskog primorja i Zabiokovlja imaju vrtove te u kojem se često može naići na konje i krave.[8][9] Blizu Svetog Jure cesta postaje strma te završava serpentinama pod samim vrhom.

Gradnja

Početak gradnje ceste seže u 19. stoljeće: austro-ugarski su vojnici 1878. godine probili makadamski put do prijevoja Staza na 897 mnm.[6] Radovi su nastavljeni tek 1964. godine, nakon što je Televizija Zagreb trebala postaviti televizijski odašiljač na Svetom Juri, što nije bilo moguće bez izgradnje ceste. Po prvim je planovima projekt trebao krenuti sa sjeverne strane, iz Zagvozda, ali je došlo do promjene plana te je gradnja nastavljena od Staze prema Svetom Juri.[6] Cesta je probijena uz veliki napor ljudi s Makarskog primorja. Asfaltirana je 1978. godine.

Panorama

Pogled na Biokovsku cestu s odmorišta Svetog Jure
Pogled na Biokovsku cestu s odmorišta Svetog Jure

Izvori