Razlika između inačica stranice »Atal III.«
m (engl > Eng oznaka) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Atal III. Filometor Eurget''' (na [[Grčki jezik|grčkom]] '''Attalos III Philometor Euergetes''') (oko 170. pr. Kr. – 133. pr. Kr.) bio je posljednji [[Atalidi|atalidski]] kralj [[Pergam]]a, koji je vladao od 138. pr. Kr. do 133. pr. Kr. Bio je sin kralja [[Eumen II.|Eumena II.]] i Stratonike, a naslijedio je svog strica [[Atal II.|Atala II]]. Bio je oženjen za Bereniku, s kojom je dobio kći, udatu za [[Diotar]]a, kralja [[Galatija|Galatije]]. Atal, za koga antički izvori navode da je bio privržen majci, pokazao je prilično malo interesa za vođenje državnih poslova, i umjesto toga je sve svoje vrijeme posvetio proučavanju [[medicina|medicine]], [[botanika|botanike]] i [[vrtlarstvo|vrtlarstvu]]. "Philometor Euergetes" se grčkoga jezika bi se moglo prevesti kao "voli svoju majku, dobročinitelj". Smatran je čudakom, a bio je poznat po okrutnim postupcima prema podanicima. Pisao je djela iz područja poljodjelstva i prirodoslovlja, koja nisu sačuvana.<ref>http://proleksis.lzmk.hr/9755/ pristupljeno 01.06.2013.</ref> | |||
Kako nije imao muških nasljednika, u svojoj [[oporuka|oporuci]] je kraljevstvo ostavio [[Rimska Republika|Rimskoj Republici]]. Atalova neobična odluka je imala političke posljedice na sam Rim, gdje je tribun [[Tiberije Grakho]] predložio da se pergamska kraljevska riznica isprazni i novac podijeli siromašnim Rimljanima, a čemu su se suprotstavili konzervativni senatori. Nekoliko godina kasnije, Pergamljanin [[Aristonik]], koji je tvrdio da je Atalov brata, digao je kratkotrajni ustanak nižih staleža protiv rimske vlasti nastojeći obnoviti pergamsku samostalnost. Pobuna je ugušena 129. g. pr. Kr., a Pergam je podijeljen između Rima, [[Pontsko Kraljevstvo|Ponta]] i [[Kapadocija|Kapadocije]]. | Kako nije imao muških nasljednika, u svojoj [[oporuka|oporuci]] je kraljevstvo ostavio [[Rimska Republika|Rimskoj Republici]]. Atalova neobična odluka je imala političke posljedice na sam Rim, gdje je tribun [[Tiberije Grakho]] predložio da se pergamska kraljevska riznica isprazni i novac podijeli siromašnim Rimljanima, a čemu su se suprotstavili konzervativni senatori. Nekoliko godina kasnije, Pergamljanin [[Aristonik]], koji je tvrdio da je Atalov brata, digao je kratkotrajni ustanak nižih staleža protiv rimske vlasti nastojeći obnoviti pergamsku samostalnost. Pobuna je ugušena 129. g. pr. Kr., a Pergam je podijeljen između Rima, [[Pontsko Kraljevstvo|Ponta]] i [[Kapadocija|Kapadocije]]. | ||
Trenutačna izmjena od 01:47, 15. travnja 2022.
Atal III. Filometor Eurget (na grčkom Attalos III Philometor Euergetes) (oko 170. pr. Kr. – 133. pr. Kr.) bio je posljednji atalidski kralj Pergama, koji je vladao od 138. pr. Kr. do 133. pr. Kr. Bio je sin kralja Eumena II. i Stratonike, a naslijedio je svog strica Atala II. Bio je oženjen za Bereniku, s kojom je dobio kći, udatu za Diotara, kralja Galatije. Atal, za koga antički izvori navode da je bio privržen majci, pokazao je prilično malo interesa za vođenje državnih poslova, i umjesto toga je sve svoje vrijeme posvetio proučavanju medicine, botanike i vrtlarstvu. "Philometor Euergetes" se grčkoga jezika bi se moglo prevesti kao "voli svoju majku, dobročinitelj". Smatran je čudakom, a bio je poznat po okrutnim postupcima prema podanicima. Pisao je djela iz područja poljodjelstva i prirodoslovlja, koja nisu sačuvana.[1]
Kako nije imao muških nasljednika, u svojoj oporuci je kraljevstvo ostavio Rimskoj Republici. Atalova neobična odluka je imala političke posljedice na sam Rim, gdje je tribun Tiberije Grakho predložio da se pergamska kraljevska riznica isprazni i novac podijeli siromašnim Rimljanima, a čemu su se suprotstavili konzervativni senatori. Nekoliko godina kasnije, Pergamljanin Aristonik, koji je tvrdio da je Atalov brata, digao je kratkotrajni ustanak nižih staleža protiv rimske vlasti nastojeći obnoviti pergamsku samostalnost. Pobuna je ugušena 129. g. pr. Kr., a Pergam je podijeljen između Rima, Ponta i Kapadocije.
Izvori
- ↑ http://proleksis.lzmk.hr/9755/ pristupljeno 01.06.2013.
- Hansen, Esther V. (1971). The Attalids of Pergamon. Ithaca, New York: Cornell University Press; London: Cornell University Press Ltd. ISBN 0-8014-0615-3.(engl.)
- Kosmetatou, Elizabeth (2003) "The Attalids of Pergamon," in Andrew Erskine, ed., A Companion to the Hellenistic World. Oxford: Blackwell: str. 159–174. ISBN 1-4051-3278-7. text (engl.)
- Christian Settipani, Les Ancêtres de Charlemagne (France: Éditions Christian, 1989). (fr.)
- Simon Hornblower and Tony Spawforth, Who's Who (Classical World), str. 61. (engl.)