Razlika između inačica stranice »Aster (stanična biologija)«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Aster (stanična biologija)'''-->'''Aster''' je [[stanica|stanična]] struktura oblika [[zvijezda (geometrija)|zvijezde]] koja se formira oko svakog [[centrosom]]a tijekom [[mitoza|mitoze]] u [[životinje|životinjskoj stanici]]. <ref>Campbell, Neil A,; Reece, Jane B. (2005), Biology (7th ed.), San Francisco, CA: Benjamin Cummings, ISBN 0-8053-7171-0, str. 221</ref> Zrake iz astera sastoje se od [[mikrocjevčica]]. Šire se zrakasto iz centfosfere i sliče na oblak. Jedna je od oblika mikrocjevčica. Jedna je od varijanta mikrocjevčica kao [[kinetohora]] i međupolarne mikrocjevčice.
'''Aster''' je [[stanica|stanična]] struktura oblika [[zvijezda (geometrija)|zvijezde]] koja se formira oko svakog [[centrosom]]a tijekom [[mitoza|mitoze]] u [[životinje|životinjskoj stanici]]. <ref>Campbell, Neil A,; Reece, Jane B. (2005), Biology (7th ed.), San Francisco, CA: Benjamin Cummings, ISBN 0-8053-7171-0, str. 221</ref> Zrake iz astera sastoje se od [[mikrocjevčica]]. Šire se zrakasto iz centfosfere i sliče na oblak. Jedna je od oblika mikrocjevčica. Jedna je od varijanta mikrocjevčica kao [[kinetohora]] i međupolarne mikrocjevčice.


U mitozi su četiri fazie stanične diobe: [[profaza]], [[metafaza]], [[anafaza]] i [[telofaza]]. Tijekom profaze dva centrosoma pokrivena asterima sele ka suprotnim krajevime [[stanična jezgra|jezgre]] radi priprave na stvaranje [[diobeno vreteno|diobenog vretena]]. U metafazi [[kinetohorni mikrotubuli]] spajaju se s [[centromer]]om. Nakon toga u anafazi kinetoforni mikrotubuli razdvajaju [[kromatida|kromatide]] u pojedinačne [[kromosom]]e te ih vuku ka [[centrosom]]ima koji su na suprotnim krajevima stanice. Ovo dopušta stanici pravilno se podijeliti pa svaka stanica kći sadrži potpune replike kromosoma. Kod nekih stanica položaj astera određuje mjesto stanične diobe.
U mitozi su četiri fazie stanične diobe: [[profaza]], [[metafaza]], [[anafaza]] i [[telofaza]]. Tijekom profaze dva centrosoma pokrivena asterima sele ka suprotnim krajevime [[stanična jezgra|jezgre]] radi priprave na stvaranje [[diobeno vreteno|diobenog vretena]]. U metafazi [[kinetohorni mikrotubuli]] spajaju se s [[centromer]]om. Nakon toga u anafazi kinetoforni mikrotubuli razdvajaju [[kromatida|kromatide]] u pojedinačne [[kromosom]]e te ih vuku ka [[centrosom]]ima koji su na suprotnim krajevima stanice. Ovo dopušta stanici pravilno se podijeliti pa svaka stanica kći sadrži potpune replike kromosoma. Kod nekih stanica položaj astera određuje mjesto stanične diobe.

Trenutačna izmjena od 01:07, 15. travnja 2022.

Aster je stanična struktura oblika zvijezde koja se formira oko svakog centrosoma tijekom mitoze u životinjskoj stanici. [1] Zrake iz astera sastoje se od mikrocjevčica. Šire se zrakasto iz centfosfere i sliče na oblak. Jedna je od oblika mikrocjevčica. Jedna je od varijanta mikrocjevčica kao kinetohora i međupolarne mikrocjevčice.

U mitozi su četiri fazie stanične diobe: profaza, metafaza, anafaza i telofaza. Tijekom profaze dva centrosoma pokrivena asterima sele ka suprotnim krajevime jezgre radi priprave na stvaranje diobenog vretena. U metafazi kinetohorni mikrotubuli spajaju se s centromerom. Nakon toga u anafazi kinetoforni mikrotubuli razdvajaju kromatide u pojedinačne kromosome te ih vuku ka centrosomima koji su na suprotnim krajevima stanice. Ovo dopušta stanici pravilno se podijeliti pa svaka stanica kći sadrži potpune replike kromosoma. Kod nekih stanica položaj astera određuje mjesto stanične diobe.

Pokusima u mikrokomorama otkriveno je da je aster mikrotubula preciznije pozicioniran ako na mikrocjevčice djeluju i sile koje guraju kao i sile koje ih vuku.[2]

Vidi

Izvori

  1. Campbell, Neil A,; Reece, Jane B. (2005), Biology (7th ed.), San Francisco, CA: Benjamin Cummings, ISBN 0-8053-7171-0, str. 221
  2. Pavin, Nenad: Kako stanica pronalazi vlastito središte: pozicioniranje astera microtubule, Hrvatsko društvo za biljnu biologiju, Sažetci predavanja 12. veljače 2008., str. 4