Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Disperzijska bojila: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Disperzijska bojila'''-->[[datoteka:Disperse Yellow 42.png|mini|desno|300px|Disperzijska žuta 42 jedna je od češćih upotrebljavanih disperzijskih bojila.]]
[[datoteka:Disperse Yellow 42.png|mini|desno|300px|Disperzijska žuta 42 jedna je od češćih upotrebljavanih disperzijskih bojila.]]


'''Disperzijska bojila''' su u obliku vodenih [[disperzija]], iz kojih čestice bojila prelaze u omekšana [[sintetika|sintetska]] [[vlakno|vlakna]] i u njima tvore čvrste [[otopine]]. Disperzna bojila se melju u [[prah]] u nazočnosti [[tvar]]i koja pomaže disperziju, te skladište kao pasta, sprej ili prah. Uglavnom se koriste za bojanje [[poliester]]a. <ref> '''bojila''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8466] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 27. 7. 2020. </ref> Disperzijska bojila u [[voda|vodi]] su netopljiva ili teško topljiva, pa se za bojenje upotrebljavaju u obliku finih vodenih [[Suspenzija (kemija)|suspenzija]] u prisutnosti disperzionih sredstava ([[sapun]]a, [[Deterdženti|deterdženata]]). Suspendiranu boju materijal apsorbira (upije) nakon što je ona prodrla u intermicelarne šupljine. Kemijski su to jednostavna [[antrakinon]]ska bojila, monoazo-bojila i azometinska bojila, a imaju obično veći broj supstituenata: amino-, alkoksi-, hidroksialkil-, halogen, nitro- ili cijano-skupina. Primjenjuju se za bojanje acetatne svile i sintetičkih vlakana.  
'''Disperzijska bojila''' su u obliku vodenih [[disperzija]], iz kojih čestice bojila prelaze u omekšana [[sintetika|sintetska]] [[vlakno|vlakna]] i u njima tvore čvrste [[otopine]]. Disperzna bojila se melju u [[prah]] u nazočnosti [[tvar]]i koja pomaže disperziju, te skladište kao pasta, sprej ili prah. Uglavnom se koriste za bojanje [[poliester]]a. <ref> '''bojila''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8466] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 27. 7. 2020. </ref> Disperzijska bojila u [[voda|vodi]] su netopljiva ili teško topljiva, pa se za bojenje upotrebljavaju u obliku finih vodenih [[Suspenzija (kemija)|suspenzija]] u prisutnosti disperzionih sredstava ([[sapun]]a, [[Deterdženti|deterdženata]]). Suspendiranu boju materijal apsorbira (upije) nakon što je ona prodrla u intermicelarne šupljine. Kemijski su to jednostavna [[antrakinon]]ska bojila, monoazo-bojila i azometinska bojila, a imaju obično veći broj supstituenata: amino-, alkoksi-, hidroksialkil-, halogen, nitro- ili cijano-skupina. Primjenjuju se za bojanje acetatne svile i sintetičkih vlakana.  

Posljednja izmjena od 13. travanj 2022. u 04:56

Disperzijska žuta 42 jedna je od češćih upotrebljavanih disperzijskih bojila.

Disperzijska bojila su u obliku vodenih disperzija, iz kojih čestice bojila prelaze u omekšana sintetska vlakna i u njima tvore čvrste otopine. Disperzna bojila se melju u prah u nazočnosti tvari koja pomaže disperziju, te skladište kao pasta, sprej ili prah. Uglavnom se koriste za bojanje poliestera. [1] Disperzijska bojila u vodi su netopljiva ili teško topljiva, pa se za bojenje upotrebljavaju u obliku finih vodenih suspenzija u prisutnosti disperzionih sredstava (sapuna, deterdženata). Suspendiranu boju materijal apsorbira (upije) nakon što je ona prodrla u intermicelarne šupljine. Kemijski su to jednostavna antrakinonska bojila, monoazo-bojila i azometinska bojila, a imaju obično veći broj supstituenata: amino-, alkoksi-, hidroksialkil-, halogen, nitro- ili cijano-skupina. Primjenjuju se za bojanje acetatne svile i sintetičkih vlakana.

Umjetna bojila

Podrobniji članak o temi: Bojilo

Umjetna bojila ili sintetska bojila pojavljuju se nakon sinteze mauveina iz anilina (W. H. Perkin, 1856.). Njihova se tržišna primjena temeljila na proizvodnji velikih količina anilina iz katrana kamenog ugljena kao sirovine (otuda naziv katranske, odnosno anilinske boje). Nakon otkrića diazotacije i alizarinske sinteze u drugoj polovici 19. stoljeća, ostvarena je industrijska sinteza indiga, kongo crvenila, indantrena i mnogih drugih bojila. Disperzijska bojila uvedena su 1923., a reakcijska 1956. Bojila za tekstil u Hrvatskoj proizvodi od 1950. zagrebačka tvornica "Chromos – Organske boje". Umjetna bojila su jeftinija i velike učinkovitosti, stoga danas drže vodeći položaj u proizvodnji.

Sintetska bojila mogu se podijeliti prema materijalu koji se njima bojaju na bojila za tekstil, za kožu, za papir, za plastične mase, za hranu, za ulja, masti, voskove, tekuća goriva i maziva, za premazna sredstva i naliče i za druge specijalne svrhe. Bojila za tekstil mogu se podijeliti na bojila za biljna vlakna, za životinjska vlakna, za sintetička vlakna i za miješana vlakna ili tkanine. Među bojila za specijalne svrhe idu bojila za mikroskopiju, za fotografiju, za kozmetiku, za pirotehniku, za farmaceutske svrhe, za kemijsku analizu (indikatori).

Prema svojstvima bojanja dijele se bojila u ove grupe:

  • bojila topljiva u vodi:
    • bazna,
    • kisela,
    • močilna,
    • metalkompleksna,
    • supstantivna (direktna),
    • reaktivna,
    • leukoesteri reduktivnih bojila (indigosoli);
  • bojila topljiva u alkoholu;
  • bojila netopljiva u vodi:
    • bojila koja se redukcijom mogu prevesti u leukospojeve topljive u vodi (reduktivna i sumporna bojila),
    • disperziona bojila,
    • bojila topljiva u mastima i uljima,
    • pigmentna bojila,
    • bojeni lakovi;
  • bojila koja se grade na vlaknu (materijalu):
    • naftol-AS bojila,
    • acetatna bojila za razvijanje,
    • oksidaciona bojila,
    • bojila koja nastaju u diazotipiji,
    • bojila za višeslojnu fotografiju u bojama. [2]

Izvori

  1. bojila, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 27. 7. 2020.
  2. "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.