More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[File:Spindle apparatus.svg|thumb|400 px|Dijagram prikazuje organizaciju tipičnog mitoznog diobenog vretena u životinjskim stanicama. Kromosomi su priljubljeni uz kinetohorne mikrocjevčice (mikrotubuli) putem višeproteinskog kompleksa zvanog [[kinetohora|kinetohore]]. Polarne mikrocjevčice su u središnjem dijelu vretena i guraju polove vretena putem "motornih" proteina. [[Astralni mikrotubuli]] vezuju polove vretena za staničnu membranu. Polimeriziranje mikrocjevčica nastaje u središtu organiziranja mikrotubula.]] | |||
'''Diobeno vreteno''' je [[stanica|stanična]] tvorevina. U naravi je bipolarna fibrilarna struktura.<ref name="unios">[http://www.ufos.unios.hr/modules/wfdownloads/visit.php?cid=21&lid=359 Stanični ciklus eukariota], Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku</ref> Čini ju organizirani niz proteinskih [[mikrocjevčica]]<ref name="unios"/><ref name="hinus">Ilić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. [http://www.hinus.hr/wp-content/knjige/2011/10/SKOLSKI-LEKSIKON-BIOLOGIJE-S-PITANJIMA-ZA-MATURU-I-PRIJEMNE.pdf Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemne] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160921142528/http://www.hinus.hr/wp-content/knjige/2011/10/SKOLSKI-LEKSIKON-BIOLOGIJE-S-PITANJIMA-ZA-MATURU-I-PRIJEMNE.pdf |date=21. rujna 2016. }} (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, {{ISBN|978-953-6904-26-6}}, str. 31</ref> (izgrađuju ih proteini [[miozin]] i [[aktin]]) koje se tijekom [[stanična dioba|stanične diobe]] priljube uz [[centromer]]e [[kromosom]]a. Na taj način omogućuje da se odvoje kromosomi između dviju novih stanica nastalih diobom.<ref>[http://struna.ihjj.hr/naziv/diobeno-vreteno/27483/ diobeno vreteno], Struna - Hrvatsko anatomsko i fiziološko nazivlje</ref> | '''Diobeno vreteno''' je [[stanica|stanična]] tvorevina. U naravi je bipolarna fibrilarna struktura.<ref name="unios">[http://www.ufos.unios.hr/modules/wfdownloads/visit.php?cid=21&lid=359 Stanični ciklus eukariota], Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku</ref> Čini ju organizirani niz proteinskih [[mikrocjevčica]]<ref name="unios"/><ref name="hinus">Ilić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. [http://www.hinus.hr/wp-content/knjige/2011/10/SKOLSKI-LEKSIKON-BIOLOGIJE-S-PITANJIMA-ZA-MATURU-I-PRIJEMNE.pdf Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemne] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160921142528/http://www.hinus.hr/wp-content/knjige/2011/10/SKOLSKI-LEKSIKON-BIOLOGIJE-S-PITANJIMA-ZA-MATURU-I-PRIJEMNE.pdf |date=21. rujna 2016. }} (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, {{ISBN|978-953-6904-26-6}}, str. 31</ref> (izgrađuju ih proteini [[miozin]] i [[aktin]]) koje se tijekom [[stanična dioba|stanične diobe]] priljube uz [[centromer]]e [[kromosom]]a. Na taj način omogućuje da se odvoje kromosomi između dviju novih stanica nastalih diobom.<ref>[http://struna.ihjj.hr/naziv/diobeno-vreteno/27483/ diobeno vreteno], Struna - Hrvatsko anatomsko i fiziološko nazivlje</ref> | ||
Posljednja izmjena od 13. travanj 2022. u 02:35
Diobeno vreteno je stanična tvorevina. U naravi je bipolarna fibrilarna struktura.[1] Čini ju organizirani niz proteinskih mikrocjevčica[1][2] (izgrađuju ih proteini miozin i aktin) koje se tijekom stanične diobe priljube uz centromere kromosoma. Na taj način omogućuje da se odvoje kromosomi između dviju novih stanica nastalih diobom.[3]
Uloga diobenog vretena je u mitozi i mejozi, kad vezuje kromosome na sebe i razvlači razdvojene kromosome na suprotne polove stanice.[2] Diobeno vreteno u životinjskih organizama nastaje u mitozi, u podfazi profazi.[1][4] i mejozi.[2] U profazi biljnih organizama, staničnog kostura preuređenjem oblikuju diobeno vreteno.
Diobeno vreteno tako da se u profazi mikrotubuli šire.[1] Stvaraju ih centrioli.[2]
U profazi se mitotičko diobeno vreteno stvara iz centrosoma, a tvore ga mikrotubuli. Nastaje između dva centrosoma koji su na staničnim polovima. Diobeno vreteno nije kontinuirano, nego se sastoji od dvaju poluvretena. Gornje se pruža od gornjeg centrosoma do sredine stanice, a donje od donjeg pola ka sredini stanice.[5]
U prometafazi za niti diobenog vretena vezuju se porazbacani kromosomi na mjestu centromera, a kad se proces vezivanja za pričvrsnice (centromere) završi, počinje metafaza, u kojoj se porazbacani kromosomi poredaju u središnjoj ravnini stanice u smjeru okomitom na položaj tubula u vretenu.[1][4] U anafazi samostalni kromosomi putuju ka polovima vretena, a to postižu tako da se skraćuju tubuli diobenog vretena.[4] Diobeno vreteno se raspada u telofazi.[4] Pri završetku stanične diobe, u citokinezi kod životinjskih stanica, javlja se diobena brazda koja je okomita na os diobenog vretena.[1]
Vrlo važnu ulogu u formiranju diobenog vretena imaju mikrofilamenti. U diobenom vretenu nastaju tri vrste mikrocjevčica (mikrotubula): 1) kinetohorni mikrotubuli 2) astralni mikrotubuli i 3) polarni mikrotubuli.[6]
Referencije
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Stanični ciklus eukariota, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Ilić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemne (Arhivirano 21. rujna 2016.) (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, ISBN 978-953-6904-26-6, str. 31
- ↑ diobeno vreteno, Struna - Hrvatsko anatomsko i fiziološko nazivlje
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Krsnik-Rasol, M. Praktikum iz biologije stanice, Biološki odsjek PMF-a Zagreb
- ↑ Vježba 8 - Mitoza, PBF Zagreb, preuzeto 4. siječnja 2015., str. 151-152
- ↑ Pavičić, Ivan. Učinci radiofrekventnoga mikrovalnog zračenja na stanicu i strukture citoskeleta, Arh. Hig. Rada. Toksikol. 2004, 55, str. 324-325