Vrpčari

Vrpčari
Primjerak roda Baseodiscus Primjerak roda Baseodiscus
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Natkoljeno:	Lophotrochozoa
Koljeno:	Nemertea Schultze, 1851.
Razredi
Anopla Enopla

Vrpčari (Nemertea, ranije i Nemertini) su koljeno beskralješnjaka, crvastog oblika i često šareno obojeni. Ovo koljeno obuhvaća oko 1.200 do danas opisanih vrsta.

Osnovni građevni plan tijela

Vrpčari su stanovnici svih voda i vlažnih područja na Zemlji. Pripadaju bilateralno simetričnim, acelomatskim i protostomičnim životinjama s prohodnim probavilom. Tijelo im je crvoliko. Najveća vrsta je Lineus longissimus koji doseže dužinu do 30 metara sa promjerom tijela od samo 9 milimetara. Na tijelu možemo uočiti glavu koja se nalazi na prednjem dijelu tijela, sa ustima smještenim na trbušnoj strani. Ispred usnog otvora nalazi se otvor za rilo koje služi za hvatanje plijena. Rilo se može uvući u prednji dio tijela. Tijelo vrpčara obavija trepetljikava epiderma. Ispod se nalazi derma koja je sačinjena od vezivnog tkiva i više slojeva mišića. Derma je mezodermalnog porijekla. Vrpčari nemaju tjelesnih šupljina, a unutrašnji organi su im uklopljeni u mezodermalnoj dermi između crijeva endodermalnog porijekla i epiderme.

Građa epiderme i integumentna funkcija

Datoteka:Nemertina presjek.gif

Raspored mišićnih slojeva u vrpčara: Paleonemertina (A i B), Heteronemertina (C), Hoplonemertina (D)

U epidermi se nalaze:

• epidermalne trepetljikave stanice
• žljezdane stanice
• intersticijske stanice
• osjetilne stanice

Smatra se da su intersticijske stanice totipotentne, te da se iz njih razvijaju druge vrste specijaliziranih stanica. Žljezdane stanice se nalaze pojedinačno ili u nakupinama. Neke vrste vrpčara žljezdane stanice imaju duboko u dermi te njihovi izvodni kanali prolaze kroz epidermu. Sluz koju luče žljezdane stanice ima važnu ulogu u kretanju vrpčara po morskom dnu. Vrpčari dobiavju informaicije o okolišu preko osjetilnih stanica koje su smještene u epidermi. Te se stanice često nalaze u nakupinama pa možemo reć da tvore svojevrsne specijalizirane osjetilne organe.

Pošto vrpčari nemaju respiratorne organe izmjena plinova se odvija preko epiderme.

Mišići, potporna funkcija i kretanje vrpčara

Mišićni slojevi i vezivno tkivo čine dermu. Postoji nekoliko različitih rasporeda i položaja mišićnih slojeva (paleonemertina, heteronemertina i hoplonemertina). Vrpčari mogu ozvoditi vrlo složena kretanja što je omogućeno koordiniranim radom prstenastih, uzdužnih i dijagonalnih mišića.

Kontrakcije i relaksacije mišića u rilu omogućuju njegovo izbacivanje i uvlačenje u tijelo. Oslonac mišićima rila služi tekućina u rinocelu koja ima funkciju hidroskeleta.

Živčani sustav

Vrpčari imaju bilateralno simetričan živčani sustav. U prednjem dijelu tijela nalazi se složeni cerebralni ganglij koji se sastoji od više režnjeva od kojih svaki ima svoj leđni i trbušni ganglij. Iz trbušnog ganglija vode dvije glavne bočne živčane vrpce prema stražnjem dijelu tijela. Razlikujemo tri tipa položaja i rasporeda živčanih vrpci:

• subepidermalni - živčane vrpce nalaze se neposredno ispod epiderme
• muskularni - živčane vrpce se nalaze između mišićnih slojeva
• parenhimalni - živčane vrpce su položene u nemišićnom mezenhimu (parenhimu)

Iz cerebralnih ganglija prema napred živci vode prema osjetilnim organima. Prema nazad i s leđne strane vodi leđni živac, a iza njega izlaze prstenaste komisure i povezuju ga s glavnim bočnim vrpcama.

Osjetilni sustav

Vrpčari imaju organe za primanje vanjskih podražaja na površini tijela koji su vrlo slični osjetilima u virnjaka.

Osjetila za svjetlosne podražaje

Za primanje svjetlosnih podražaja vrpčari imaju ocele koje se sastoje od pigmentne čaške invertnog tipa. Ocele su smještene ispod epiderme u dermi ili mezenhimu. Broj im varira od jednog para do više od 200.

Osjetila za mehaničke podražaje

Za dodir vrpčari na prednjem i stražnjem dijelu tijela imaju posebne stanice s dlačicama koje su osjetljive na mehaničke podražaje. U skupinu mehanoreceptora ubrajaju se i statocisti koje posjeduju neke vrste.

Osjetila za kemijske podražaje

Na prednjem dijelu tijela postoje mnoga ulegnuća u kojima se nalze osjetilne stanice. Najpoznatiji su kemoreceptori mirisne jamice s mnogo žljezdastih stanica.

Složeno osjetilo u vrpčara je cerebralni organ. U najjednostavnijem slučaju to je ulegnuće epiderme s velikom koncentracijom osjetilnih stanica koje su s brojnim osjetilnim živcima povezane cerebralnim ganglijem. U nekih vrpčara cerebralni organ je premješten u unutrašnjost, a s vanjskom okolinom ga povezuje cerebralna cijev.

Probavni sustav i probavljanje hrane

Vrpčari su acelomatske životinje sa prohodnim probavilom. Probavni sustav počinje usnim otvorom, zatim slijedi usna šupljina, ždrijelo, jednjak, želudac, crijevo i stražnje crijevo (rektum). Probava hrane je ekstracelularna i odvija se u želucu i crijevu. Za hvatanje plijena vrpčari koriste rilo, a kod nekih se vrsta na vrhu rila nalazi otrovna bodlja. Rilo se izbacuje stezanjem mišića a nakon zabadanja u žrtvu kroz bodlju se ubrizga otrov amfiporin. Po kemijskoj strukturi to je alkaloid sličan nikotinu. Vrste koje nemaju otrovnu bodlju imaju dugačko i savitljivo rilo koje se omota oko žrtve.

Optjecajni sustav

Prve životinje kod kojih se javlja zatvoreni optjecajni sustav su vrpčari. Možem orazlikovati tri stupnja izgrađenosti optjecajnog sustava:

• vrpčari s prvim stupnjem izgrađenosti imaju dvije bočne žile koje su međusobno povezane na prednjem kraju glavinim zatonom, a na stražnjem kraju tijela imaju analni zaton.

• u drugom stupnju izgrađenosti pojavljuje se treća dorzalno položena žila kojom krv teče prema glavi, a bočnim žilama prema stražnjem dijelu tijela. Sve tri krvne žile međusobno su povezane prstenastim žilama. Protonefridijalni sustav položen je uz optjecajni, što povećava efikasnost prenošenja metaboličkih produkata iz optjecajnog sustava u protonefridije.

• u trećem stupnju izgrađenosti još je prisniji kontakt između optjecajnog i ekskrecijskog sustava. Iz glavina zatona prema stražnjem dijelu tijela spuštaju se dvije bočne krvne žile od kojih se granaju žile rhinocela i žile jednjaka.

Krvne žile ispunjene su tekućinom u kojoj plivaju stanice raznih oblika s respiratornim pigmentima. Najčešći respiratorni pigment je hemoglobin koji je vezan za stanice ili je difuzno raspršen u plazmi.

Disanje

Vrpčari nemaju posebno izgrađen sustav za disanje. Dišu površinom tijela, a neke vrste usisavaju vodu u dobro prokrvljeni prednji dio probavila u kojem se obavlja izmjena plinova.

Ekskrecija

Funkciju ekskrecije obavljaju protonefridiji. Evolucijsko usavršavanje izlučivanja metaboličkih produkata i regulacije sadržaja vode u tijelu kretalo se u dva procesa:

• ostvarivanje što tjesnijeg kontakta sa optjecajnim sustavom. Ta veza ostvaruje se tako da pramene glavice nefridija strše u krvnu žilu. Kroz pramene glevice izlučuju se metaboliti i suvišna voda odvodi najprije najprije kroz savinutu, a zatim kroz ravnu cjevčicu do nefridiopora.

• tendencija rastavljanja protonefridija na pojedinačne nefridije sa samostalnim nefridioporama. Tako npr. jednostavniji vrpčari imaju jedan par nefridiopora i jedan par razgranjenih protonefridijalnih cijevi s pramenim glavicama. U vrpčara s izraženom tendencijom rastavljanja protonefridijalnog sustava pojedini njegovi dijelovi razloženi su u samostalne jedinice s nekoliko pramenih glavica i posebnom odvodnom cijevčicom i nefridioporom.

Spolni sustav i razmnožavanje

Vrpčari su razdvojenog spola. Dvospolci su rijetki i poznati su među stanovnicima kopnenih voda i vlažnih supstrata. U vrpčara gonade nastaju u mezodermu iz parenhimskih stanica. U razvijenim gonadama nastaju gamete koje kada sazriju izlaze kroz bočne gonopore. Oplodnja je vanjska.

Embriogeneza

Brazdanje jajeta je totalno, holoblastičko i spiralno. Iz gastrule se razvijaju dvije vrste slobodnoplivajućih ličinki

• plidij - na vrhu ima bič, a sa svake strane krpaste nastavke s trepetljikama
• Desorova ličinka - na vrhu nema bič, a sa strane joj manjkaju i trepetljikavi nabori

Rasprostranjenost i sistematska raspodjela vrpčara

Do danas je opisano oko 1200 vrsta vrpčara. U Sredozemnom moru poznato je oko 60 vrsta. Žive na različitim vrstama supstrata. Najčešće se mogu naći u šupljinama gdje ima ostataka boljnog i životinjskog podrijetla. S obzirom na položaj usta prema cerebralnom gangliju, svrstavamo ih u dva razreda: Anopla i Enopla