Prevalitana: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Ancient balkans 4thcentury.png|mini| '''Rimska provincija Prevalis, 4. stoljeće''']] | |||
'''Prevalis''' ([[latinski|lat.]] i '''Prevalitana'''), provincija [[Rimsko Carstvo|Rimskog carstva]], obuhvaćala je teritorij najvećeg dijela suvremene [[Crna Gora|Crne Gore]] i dijela [[Albanija|Albanije]]. <ref> [http://soltdm.com/geo/arts/delta/hierocl.jpg Mapa sa položajem ''Prevalisa'', br. 1] </ref> <ref> [http://www.croatia-in-english.com/images/maps/3-5cen.jpg Mapa sa položajem ''Prevalisa'', br. 2]</ref> | '''Prevalis''' ([[latinski|lat.]] i '''Prevalitana'''), provincija [[Rimsko Carstvo|Rimskog carstva]], obuhvaćala je teritorij najvećeg dijela suvremene [[Crna Gora|Crne Gore]] i dijela [[Albanija|Albanije]]. <ref> [http://soltdm.com/geo/arts/delta/hierocl.jpg Mapa sa položajem ''Prevalisa'', br. 1] </ref> <ref> [http://www.croatia-in-english.com/images/maps/3-5cen.jpg Mapa sa položajem ''Prevalisa'', br. 2]</ref> | ||
Posljednja izmjena od 11. travanj 2022. u 23:34
Prevalis (lat. i Prevalitana), provincija Rimskog carstva, obuhvaćala je teritorij najvećeg dijela suvremene Crne Gore i dijela Albanije. [1] [2]
Rimljani su u 1. stoljeću pokorili ilirska plemena na teritoriju suvremene Crne Gore.
Kao posebna provincija Prevalis je izdvojen iz sastava provincije Dalmacije oko 297. godine (možda 305. ili 306.).
Značajniji gradovi Prevalisa: Duklja i Skadar, u primorju Ulcinj i Lješ.
Upravitelj provincije boravio je u Skadru, s administrativnim i sudskim ovlastima. Imao je titulu Vir perfectissimus (skraćeno V.P., također su ga nazivali i Iudex, Rector, Moderator).
Istočni Goti su napadali Prevalis 495. godine.
Od 620. godine grad Duklju napadaju Slaveni koji su je s vremenom osvojili i pretvorili je u svoj politički i gospodarski centar.
Tijekom vremena i opadanja moći Rimskoga Carstva, naziv Prevalis će iščeznuti u korist naziva Duklja, koji će s vremenom postati etnonim za Dukljane - pretke suvremenih Crnogoraca.
Izvori[uredi]