More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{dodaj infookvir|vojna osoba}} | |||
'''Adni Mahmud-paša Anđelović''' (isto i '''Mahmud paša Hrvat''')<ref name="sb">Safvet-beg Bašagić, ''Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini'', Matica hrvatska, Zagreb, 1931., str. 40.</ref> ([[Turski jezik|tur.]] ''Veli Mahmud Paşa''), rođen je [[1420.]] godine u [[Novo Brdo (Kosovo)|Novom Brdu]], dok točan nadnevak njegove smrti nije poznat ([[18. kolovoza]] [[1474.]]?{{fusg|1}}). Uz ime mu je dodan počasni naziv ''Veli'' (svetac) koji se daje samo velikim šehovima.<ref name="s-bb">Safvet-beg Bašagić, ''Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini'', Matica hrvatska, Zagreb, 1931., str. 41.</ref> Smatra se da je [[Hrvati u Turskoj|hrvatskoga podrijetla]], tu teoriju potvrđuje knjiga ''The Palace school of Muhammad the Conqueror'' koju je napisao Barnette Miller (1941.) i knjiga ''Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci'' koju je napisao [[Safvet-beg Bašagić]] (1931.). Bašagić u knjizi piše kako za Mahmud pašu svi suvremeni i kasniji turski povjesnici vele da je rodom Hrvat.<ref name="sb"/><ref>Barnette Miller, ''The Palace school of Muhammad the Conqueror'', Harvard University Press, 1941., str. 7.:<br> ''...aslı '''Hırvattır''' ve buna katılan modern yabancı tarihçiler de bulunmaktadır''</ref> Po drugim izvorima bio je grčkog podrijetla, iz obitelji Angelos.<ref>Stavrides, Théoharis. ''The Sultan of vezirs: the life and times of the Ottoman Grand Vezir Mahmud Pasha Angelovic (1453–1474)''. Brill, 2001. {{ISBN|978-90-04-12106-5}}</ref>. U ranom djetinjstvu odveden je na osmanski dvor, gdje se obrazovao zajedno s [[princ]]om [[Mehmed II.|Mehmedom]]. Ovaj ga je veoma volio i cijenio, radi čega ga je uzeo u svoju pratnju. Brzo je napredovao, te dobio položaj [[vezir]]a. Sagradio je [[Džamija|džamije]] i [[Medresa|medrese]] u [[Carigrad]]u, [[Sofija|Sofiji]] i [[Haskovo|Haskovu]].<ref name="s-bb"/> Nakon Mehmedove naprasne smrti, radi dvorskih spletki bio je zatočen te je po jednoj vijesti počinio samoubojstvo a po drugim vijestima bio je pogubljen.<ref name="sb"/> Pokopan je kod svoje džamije u posebnome [[turbe]]tu.<ref name="sb"/> | '''Adni Mahmud-paša Anđelović''' (isto i '''Mahmud paša Hrvat''')<ref name="sb">Safvet-beg Bašagić, ''Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini'', Matica hrvatska, Zagreb, 1931., str. 40.</ref> ([[Turski jezik|tur.]] ''Veli Mahmud Paşa''), rođen je [[1420.]] godine u [[Novo Brdo (Kosovo)|Novom Brdu]], dok točan nadnevak njegove smrti nije poznat ([[18. kolovoza]] [[1474.]]?{{fusg|1}}). Uz ime mu je dodan počasni naziv ''Veli'' (svetac) koji se daje samo velikim šehovima.<ref name="s-bb">Safvet-beg Bašagić, ''Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini'', Matica hrvatska, Zagreb, 1931., str. 41.</ref> Smatra se da je [[Hrvati u Turskoj|hrvatskoga podrijetla]], tu teoriju potvrđuje knjiga ''The Palace school of Muhammad the Conqueror'' koju je napisao Barnette Miller (1941.) i knjiga ''Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci'' koju je napisao [[Safvet-beg Bašagić]] (1931.). Bašagić u knjizi piše kako za Mahmud pašu svi suvremeni i kasniji turski povjesnici vele da je rodom Hrvat.<ref name="sb"/><ref>Barnette Miller, ''The Palace school of Muhammad the Conqueror'', Harvard University Press, 1941., str. 7.:<br> ''...aslı '''Hırvattır''' ve buna katılan modern yabancı tarihçiler de bulunmaktadır''</ref> Po drugim izvorima bio je grčkog podrijetla, iz obitelji Angelos.<ref>Stavrides, Théoharis. ''The Sultan of vezirs: the life and times of the Ottoman Grand Vezir Mahmud Pasha Angelovic (1453–1474)''. Brill, 2001. {{ISBN|978-90-04-12106-5}}</ref>. U ranom djetinjstvu odveden je na osmanski dvor, gdje se obrazovao zajedno s [[princ]]om [[Mehmed II.|Mehmedom]]. Ovaj ga je veoma volio i cijenio, radi čega ga je uzeo u svoju pratnju. Brzo je napredovao, te dobio položaj [[vezir]]a. Sagradio je [[Džamija|džamije]] i [[Medresa|medrese]] u [[Carigrad]]u, [[Sofija|Sofiji]] i [[Haskovo|Haskovu]].<ref name="s-bb"/> Nakon Mehmedove naprasne smrti, radi dvorskih spletki bio je zatočen te je po jednoj vijesti počinio samoubojstvo a po drugim vijestima bio je pogubljen.<ref name="sb"/> Pokopan je kod svoje džamije u posebnome [[turbe]]tu.<ref name="sb"/> | ||
Posljednja izmjena od 8. travanj 2022. u 17:51
Script error: No such module "Dodaj infookvir". Adni Mahmud-paša Anđelović (isto i Mahmud paša Hrvat)[1] (tur. Veli Mahmud Paşa), rođen je 1420. godine u Novom Brdu, dok točan nadnevak njegove smrti nije poznat (18. kolovoza 1474.? ↓1). Uz ime mu je dodan počasni naziv Veli (svetac) koji se daje samo velikim šehovima.[2] Smatra se da je hrvatskoga podrijetla, tu teoriju potvrđuje knjiga The Palace school of Muhammad the Conqueror koju je napisao Barnette Miller (1941.) i knjiga Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci koju je napisao Safvet-beg Bašagić (1931.). Bašagić u knjizi piše kako za Mahmud pašu svi suvremeni i kasniji turski povjesnici vele da je rodom Hrvat.[1][3] Po drugim izvorima bio je grčkog podrijetla, iz obitelji Angelos.[4]. U ranom djetinjstvu odveden je na osmanski dvor, gdje se obrazovao zajedno s princom Mehmedom. Ovaj ga je veoma volio i cijenio, radi čega ga je uzeo u svoju pratnju. Brzo je napredovao, te dobio položaj vezira. Sagradio je džamije i medrese u Carigradu, Sofiji i Haskovu.[2] Nakon Mehmedove naprasne smrti, radi dvorskih spletki bio je zatočen te je po jednoj vijesti počinio samoubojstvo a po drugim vijestima bio je pogubljen.[1] Pokopan je kod svoje džamije u posebnome turbetu.[1]
Adnija (edenski, dženetski, rajski) bio je istaknuti državnik, vojskovođa i mislilac. Uživao je veliki ugled pa je velik broj pjesnika poslije njegove smrti napisao kronograme pune hvale. Ostavio je potpun divan na turskom jeziku i raspravu „Kibla“. I danas u Istanbulu traju neki od vakufa (zadužbina), koje je za života utemeljio ovaj pjesnik.
- Kad smrt pusta najposlije svađu diže, mir uviđa -
- Zašto ljudstvo rad svijeta uzalud se tude svađa?
- Ne spominji svoga druga nigdje ime u pjesmama
- O, Adnija, svrha pjesme: diviti se ljepotama.
- Kol'ko mudrih među lude opremiše tvoje oči!
- Sad su mene okupile - nek mi je Bog na pomoći!
- Adni svoju glavu, dušu, pred noge ti meće sada
- Po zakonu: rob s imetkom gospodaru svom pripada.
- Mi smo mali, al' u nama veliki se ponos budi,
- Što smo barem turskoj knjizi velikije dali ljudi.
Bilješke
- "(...) G. 877. (1472) opet bude imenovan velikim vezirom, ali dvorska klika, koja bješe preotela mah, brzo ga potisnu u kraj i prigodom smrti carevića Mustafe uhvati zgodu i obijedi ga kod sentimentalnog sultana kao začetnika smrti Mustafine. Strpan u Jedi kule prema jednoj vijesti sam je učinio samoubojstvo prerezavši žile na lijevoj ruci, a prema drugim vijestima pogubljen je od ruke dželata 3. rebija II. 879. (18. kolovoza 1474.). (...)"[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Safvet-beg Bašagić, Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Matica hrvatska, Zagreb, 1931., str. 40.
- ↑ 2,0 2,1 Safvet-beg Bašagić, Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Matica hrvatska, Zagreb, 1931., str. 41.
- ↑ Barnette Miller, The Palace school of Muhammad the Conqueror, Harvard University Press, 1941., str. 7.:
...aslı Hırvattır ve buna katılan modern yabancı tarihçiler de bulunmaktadır - ↑ Stavrides, Théoharis. The Sultan of vezirs: the life and times of the Ottoman Grand Vezir Mahmud Pasha Angelovic (1453–1474). Brill, 2001. ISBN 978-90-04-12106-5