Abercije Hieropolski: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
Nema sažetka uređivanja
Oznaka: poveznice na razdvojbe
 
(Nije prikazana jedna međuinačica jednog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Abercije Hieropolski'''-->{{Infookvir svetac
{{Infookvir svetac
| ime                                = Abercije Hieropolski  
| ime                                = Abercije Hieropolski  
| slika                              = Abercius of Hieropolis (Menologion of Basil II).jpg
| slika                              = Abercius of Hieropolis (Menologion of Basil II).jpg
Redak 7: Redak 7:
| mjesto rođenja                    =  
| mjesto rođenja                    =  
| nadnevak smrti                    =  
| nadnevak smrti                    =  
| mjesto smrti                      = ''oko'' [[167.]]
| mjesto smrti                      = ''oko'' [[kršćanstvo u 167.|167.]]
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =  
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =  
| nadnevak proglašenja blaženim      =  
| nadnevak proglašenja blaženim      =  
Redak 21: Redak 21:


'''Abercije Hieropolski ''' ([[Latinski|lat.]] ''Abercius'', [[Grčki|grč.]] ''Aberkios''), [[svetac]], koji se slavi [[22. listopada]].  
'''Abercije Hieropolski ''' ([[Latinski|lat.]] ''Abercius'', [[Grčki|grč.]] ''Aberkios''), [[svetac]], koji se slavi [[22. listopada]].  
Grad [[Hieropol]] po kojem se zove nalazio se u maloazijskoj pokrajini [[Frigija|Frigiji]].<ref>[[Dragutin Kniewald]]: [https://hrcak.srce.hr/file/68427 ''Euharistija u umjetnosti'']. Bogoslovska smotra, Vol. 11 No. 3, 1923. str. 249.</ref>


== Životopis ==
== Životopis ==
Redak 26: Redak 27:
Prema predaji bio je hieropolski [[biskup]] u Maloj Aziji kod Sinode. Živio je za cara [[Marko Aurelije|Marka Aurelija]]. Njegov je život opisan u grobnom natpisu, što ga je sam Abercije dao uklesati prije svoje [[smrt]]i.   
Prema predaji bio je hieropolski [[biskup]] u Maloj Aziji kod Sinode. Živio je za cara [[Marko Aurelije|Marka Aurelija]]. Njegov je život opisan u grobnom natpisu, što ga je sam Abercije dao uklesati prije svoje [[smrt]]i.   


[[Arheolog]] [[William Mitchell Ramsay|William Ramsay]] otkrio je [[1883.]] godine dva odlomka izvornog nadgrobnog spomenika. Sultan Abdul Hamid pokloni papi [[Lav XIII.|Leonu XIII.]] veći komad natpisa, a Ramsay mu je ustupio manji komad, te se oba glavna odlomka nalaze sada u [[Vatikanski muzeji|lateranskom muzeju]]. Već [[1881.]] godine otkrio je Ramsay kod Sinode drugi grobni natpis nekoga kršćanina Aleksandra. Na tom se nadgrobnom spomeniku nalaze tri prva i tri posljednja stiha Abercijeva natpisa uz promjenu imena i uz datum [[216.]] godine. Svakako je Abercijev spomenik stariji. Točan prijevod ovoga grčkoga natpisa glasi:
[[Arheolog]] [[William Mitchell Ramsay|William Ramsay]] otkrio je [[arheologija u 1883.|1883.]] godine dva odlomka izvornog nadgrobnog spomenika. Sultan [[Abdul Hamid]] pokloni papi [[Lav XIII.|Leonu XIII.]] veći komad natpisa, a Ramsay mu je ustupio manji komad, te se oba glavna odlomka nalaze sada u [[Vatikanski muzeji|lateranskom muzeju]]. Već [[arheologija u 1881.|1881.]] godine otkrio je Ramsay kod Sinode drugi grobni natpis nekoga kršćanina Aleksandra. Na tom se nadgrobnom spomeniku nalaze tri prva i tri posljednja stiha Abercijeva natpisa uz promjenu imena i uz datum [[216.]] godine. Svakako je Abercijev spomenik stariji. Točan prijevod ovoga grčkoga natpisa glasi:


{{Citat|Kao građanin izabranoga grada podigao sam ovo za svog života, da za vremena nađem počivalište za tijelo. Moje je ime Abercije, učenik sam svetoga Pastira, koji pase stada ovaca na brdima i u ravnicama, koji ima velike oči. što prodiru sve. Ovaj me je uputio ... u pouzdano znanje. U Rim me je poslao, da promatram kraljevstvo i da vidim kraljicu u zlatnoj odjeći sa zlatnom obućom. Tu sam također vidio puk sa sjajnim pečatom. I sirsku sam ravnicu vidio i sve gradove, pa i Nisibis, pošto sam prešao Eufrat. Svuda sam stekao istomišljenike, jer sam imao Pavla za pratioca. Svuda me je vodila vjera, i svagdje mi je ponudila za jelo ribu iz vrela, golemu, čistu, koju je čista Djevica obujmila. I tu je ribu davala prijateljima za sveudilj-nu gozbu uz izvrsno pomiješano vino s kruhom. Ja, Aber-cije, naložio sam, da se ovo u mojoj nazočnosti napiše, kad sam već 72 godine proživio. Tko ovo razumije, svaki vjerski drug neka se moli za Abercija.
{{Citat|Kao građanin izabranoga grada podigao sam ovo za svog života, da za vremena nađem počivalište za tijelo. Moje je ime Abercije, učenik sam svetoga Pastira, koji pase stada ovaca na brdima i u ravnicama, koji ima velike oči. što prodiru sve. Ovaj me je uputio ... u pouzdano znanje. U Rim me je poslao, da promatram kraljevstvo i da vidim kraljicu u zlatnoj odjeći sa zlatnom obućom. Tu sam također vidio puk sa sjajnim pečatom. I sirsku sam ravnicu vidio i sve gradove, pa i Nisibis, pošto sam prešao Eufrat. Svuda sam stekao istomišljenike, jer sam imao Pavla za pratioca. Svuda me je vodila vjera, i svagdje mi je ponudila za jelo ribu iz vrela, golemu, čistu, koju je čista Djevica obujmila. I tu je ribu davala prijateljima za sveudilj-nu gozbu uz izvrsno pomiješano vino s kruhom. Ja, Aber-cije, naložio sam, da se ovo u mojoj nazočnosti napiše, kad sam već 72 godine proživio. Tko ovo razumije, svaki vjerski drug neka se moli za Abercija.
Redak 34: Redak 35:


== Izvori ==
== Izvori ==
*{{izvori}}
{{Portal Kršćanstvo}}
{{Portal Kršćanstvo}}
{{hrvenc}}
{{hrvenc}}
Redak 39: Redak 41:
[[Kategorija:Sveci]]
[[Kategorija:Sveci]]
[[Kategorija:Biskupi]]
[[Kategorija:Biskupi]]
[[Kategorija:Kršćanstvo u Turskoj]]

Posljednja izmjena od 28. ožujak 2022. u 21:35

Abercije Hieropolski
Abercije Hieropolski
Preminuo oko 167.
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Pravoslavna Crkva
Spomendan 22. listopada
Portal o kršćanstvu

Abercije Hieropolski (lat. Abercius, grč. Aberkios), svetac, koji se slavi 22. listopada. Grad Hieropol po kojem se zove nalazio se u maloazijskoj pokrajini Frigiji.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Prema predaji bio je hieropolski biskup u Maloj Aziji kod Sinode. Živio je za cara Marka Aurelija. Njegov je život opisan u grobnom natpisu, što ga je sam Abercije dao uklesati prije svoje smrti.

Arheolog William Ramsay otkrio je 1883. godine dva odlomka izvornog nadgrobnog spomenika. Sultan Abdul Hamid pokloni papi Leonu XIII. veći komad natpisa, a Ramsay mu je ustupio manji komad, te se oba glavna odlomka nalaze sada u lateranskom muzeju. Već 1881. godine otkrio je Ramsay kod Sinode drugi grobni natpis nekoga kršćanina Aleksandra. Na tom se nadgrobnom spomeniku nalaze tri prva i tri posljednja stiha Abercijeva natpisa uz promjenu imena i uz datum 216. godine. Svakako je Abercijev spomenik stariji. Točan prijevod ovoga grčkoga natpisa glasi:

„Kao građanin izabranoga grada podigao sam ovo za svog života, da za vremena nađem počivalište za tijelo. Moje je ime Abercije, učenik sam svetoga Pastira, koji pase stada ovaca na brdima i u ravnicama, koji ima velike oči. što prodiru sve. Ovaj me je uputio ... u pouzdano znanje. U Rim me je poslao, da promatram kraljevstvo i da vidim kraljicu u zlatnoj odjeći sa zlatnom obućom. Tu sam također vidio puk sa sjajnim pečatom. I sirsku sam ravnicu vidio i sve gradove, pa i Nisibis, pošto sam prešao Eufrat. Svuda sam stekao istomišljenike, jer sam imao Pavla za pratioca. Svuda me je vodila vjera, i svagdje mi je ponudila za jelo ribu iz vrela, golemu, čistu, koju je čista Djevica obujmila. I tu je ribu davala prijateljima za sveudilj-nu gozbu uz izvrsno pomiješano vino s kruhom. Ja, Aber-cije, naložio sam, da se ovo u mojoj nazočnosti napiše, kad sam već 72 godine proživio. Tko ovo razumije, svaki vjerski drug neka se moli za Abercija. Ali neka nitko ne položi drugoga u moj grob. Ako se ipak drzne to učiniti, neka rimskoj blagajni plati 2000 zlatnika i mom milom zavičaju Hieropolu 1500 zlatnika.”


Autentičnost ovog spomenika i kršćansko-euharistijski sadržaj i značaj grobnog natpisa danas je već gotovo svuda priznat.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Dragutin Kniewald: Euharistija u umjetnosti. Bogoslovska smotra, Vol. 11 No. 3, 1923. str. 249.

Ovaj članak uključuje tekst iz Hrvatske enciklopedije, objavljivane od 1941. do 1945. godine, koja je javno dobro.