Razlika između inačica stranice »Sveti Petar, Pula«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Sveti Petar''' ([[talijanski jezik|tal]]. ''San Pietro'') je poluotok i gradska četvrt u [[Pula|Puli]] koja administrativno pripada Mjesnom odboru [[Stoja]]. Sveti Petar je do 1862. bio jedan od pulskih otoka. | |||
[[Talijani|Talijanski]] [[renesansa|renesansni]] [[geograf]], [[liječnik]] i [[pisac]] [[Giuseppe Rosaccio]] u svom izolaru "''Viaggio da Venetia a Costantinopoli''" spominje otoke [[Pulski zaljev|Pulskog zaljeva]]. Izričito navodi da u pulskoj luci postoji 6 otoka ne spominjući njihova imena. Iako je ovaj broj upitan, jer drugi izvori najčešće spominju četiri otoka, Rosaccio sigurno govori o [[Sveti Andrija (Pulski zaljev)|Sv. Andriji]] (''Scoglio Santo Andrea''), te današnjim poluotocima - [[Uljanik (otok)|Uljanik]]u (''Scoglio Olivi''), [[Sveta Katarina (Pulski zaljev)|Sv. Katarini]] (''Scoglio Santa Catarina''), Sv. Petru (''Scoglio San Pietro'') i Sv. Ivanu. | [[Talijani|Talijanski]] [[renesansa|renesansni]] [[geograf]], [[liječnik]] i [[pisac]] [[Giuseppe Rosaccio]] u svom izolaru "''Viaggio da Venetia a Costantinopoli''" spominje otoke [[Pulski zaljev|Pulskog zaljeva]]. Izričito navodi da u pulskoj luci postoji 6 otoka ne spominjući njihova imena. Iako je ovaj broj upitan, jer drugi izvori najčešće spominju četiri otoka, Rosaccio sigurno govori o [[Sveti Andrija (Pulski zaljev)|Sv. Andriji]] (''Scoglio Santo Andrea''), te današnjim poluotocima - [[Uljanik (otok)|Uljanik]]u (''Scoglio Olivi''), [[Sveta Katarina (Pulski zaljev)|Sv. Katarini]] (''Scoglio Santa Catarina''), Sv. Petru (''Scoglio San Pietro'') i Sv. Ivanu. | ||
Trenutačna izmjena od 05:58, 25. ožujka 2022.
Sveti Petar (tal. San Pietro) je poluotok i gradska četvrt u Puli koja administrativno pripada Mjesnom odboru Stoja. Sveti Petar je do 1862. bio jedan od pulskih otoka.
Talijanski renesansni geograf, liječnik i pisac Giuseppe Rosaccio u svom izolaru "Viaggio da Venetia a Costantinopoli" spominje otoke Pulskog zaljeva. Izričito navodi da u pulskoj luci postoji 6 otoka ne spominjući njihova imena. Iako je ovaj broj upitan, jer drugi izvori najčešće spominju četiri otoka, Rosaccio sigurno govori o Sv. Andriji (Scoglio Santo Andrea), te današnjim poluotocima - Uljaniku (Scoglio Olivi), Sv. Katarini (Scoglio Santa Catarina), Sv. Petru (Scoglio San Pietro) i Sv. Ivanu.
Sredinom 19. stoljeća odabirom Pule za glavnu austrijsku ratnu luku, započela je potpuna preobrazba grada. Dugačka obala pulskog zaljeva trebala je osigurati mjesto cijeloj vojnoj industriji. U gradu se ruše zidine čime se otvorio prostor novim inicijativama. Zasijecanjem obronaka brežuljka Zaro i dijela sjevernih padina nad Valkanama priprema se teren za izgradnju Arsenala. Sve pličine razvedenog zaljeva zatrpavaju se sve do otoka Petra koji je prevlakom spojen s kopnom 1862. godine.
Na Svetom Petru nalazi se najjužnija točka istarskih željeznica, jer ovdje posljednje tračnice završavaju petljom koja ide obodom (polu)otoka. Sveti Petar se danas nalazi u brodogradilišnoj zoni.