Razlika između inačica stranice »Stanko Nižić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Stanko Nižić''' ([[Crveni Grm]] kraj [[Ljubuški|Ljubuškog]], [[24. veljače]] [[1951.]] - [[Zürich]], [[24. kolovoza]] [[1981.]]<ref>[http://www.croatia.ch/kultura/knjizevnost/040525.php Croatia.ch] Tihomir Nuić: U POTRAZI ZA SLOBODOM I KRUHOM Na tragu Hrvata u Švicarskoj POLITIČKI EMIGRANTI - Jure Petričević, Tihomil Rađa i Dragutin Opačić </ref>), [[Hrvatska politička emigracija|hrvatski emigrantski]] djelatnik, zagovornik za [[demokracija|demokratsku]] [[suverenost|suverenu]] i slobodnu Hrvatsku. | |||
Djelovao je preko [[Hrvatski radnik|Hrvatskog radnika]], lista koji je bio glasilo Hrvatskog radničkog saveza Europe - Pozdrav Domovini. Autor je više promidžbenih materijala pisanih u korist Hrvatske koju se u Jugoslaviji nesmiljeno ekonomski eksploatiralo i u kojoj se Hrvate proganjalo. Kao obrazovana osoba, u tome je bio iznimno vješt. Uređivao je [[Hrvatska revolucija|Hrvatsku revoluciju]]. | Djelovao je preko [[Hrvatski radnik|Hrvatskog radnika]], lista koji je bio glasilo Hrvatskog radničkog saveza Europe - Pozdrav Domovini. Autor je više promidžbenih materijala pisanih u korist Hrvatske koju se u Jugoslaviji nesmiljeno ekonomski eksploatiralo i u kojoj se Hrvate proganjalo. Kao obrazovana osoba, u tome je bio iznimno vješt. Uređivao je [[Hrvatska revolucija|Hrvatsku revoluciju]]. |
Trenutačna izmjena od 23:51, 24. ožujka 2022.
Stanko Nižić (Crveni Grm kraj Ljubuškog, 24. veljače 1951. - Zürich, 24. kolovoza 1981.[1]), hrvatski emigrantski djelatnik, zagovornik za demokratsku suverenu i slobodnu Hrvatsku.
Djelovao je preko Hrvatskog radnika, lista koji je bio glasilo Hrvatskog radničkog saveza Europe - Pozdrav Domovini. Autor je više promidžbenih materijala pisanih u korist Hrvatske koju se u Jugoslaviji nesmiljeno ekonomski eksploatiralo i u kojoj se Hrvate proganjalo. Kao obrazovana osoba, u tome je bio iznimno vješt. Uređivao je Hrvatsku revoluciju. Nije bio okrenut nekoj stranci i nije upadao u hrvatske međustranačke podjele. Ono što je on napisao i rekao cijenilo je se u i poštovalo u hrvatskim emigrantskim krugovima. Budući da je bio k tome i marljiv, smetao je ondašnjem jugoslavenskom režimu.[2] Iako je živio i djelovao u Švicarskoj u kojoj su hrvatski politički emigranti bili zaštićeniji nego u nekim drugim europskim zemljama, UDBA ga je 24. kolovoza 1981. smaknula na njegovom radnom mjestu u jednom hotelu u Zürichu. [3]Ubijen je po nalogu jugokomunističkih aparatčika. Ubio ga je suradnik Služba državne bezbjednosti, zloglasne jugoslavenske tajne policije.
Pokopan je u Dietikonu, a poslije su mu lijes prenijeli u Crveni Grm kod Ljubuškog.[4]
Nalogodavci i počinitelj zločina još nisu procesuirani.
2008. je godine Švicarska obnovila istragu za njegovo ubojstvo.[5]
Djela
- Hrvati, tražimo kongres
- In memoriam - fra Branko Marić
- Uputnika hrvatskim borcima za slobodu Domovine (suautor)
Izvori
- ↑ Croatia.ch Tihomir Nuić: U POTRAZI ZA SLOBODOM I KRUHOM Na tragu Hrvata u Švicarskoj POLITIČKI EMIGRANTI - Jure Petričević, Tihomil Rađa i Dragutin Opačić
- ↑ Hrsvijet Komemoracija za Stanka Nižića
- ↑ Croatia.ch Tihomir Nuić: U POTRAZI ZA SLOBODOM I KRUHOM Na tragu Hrvata u Švicarskoj POLITIČKI EMIGRANTI - Jure Petričević, Tihomil Rađa i Dragutin Opačić
- ↑ HSP Ljubuški Komemoracija za Stanka Nižića
- ↑ Ljubuški.info Obnovljena istraga za ubojstvo Ljubušaka Stanka Nižića, 4. rujna 2008.
Vanjske poveznice
- Blog i Hrvati Posljednje pismo Stanka Nižića (iz knjige Slavka Grubišića: Nad ponorom pakla)
- Blog i Hrvati Posljednje pismo Stanka Nižića 2. dio (iz knjige Slavka Grubišića: Nad ponorom pakla)
Nedovršeni članak Stanko Nižić koji govori o novinaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.