Razlika između inačica stranice »Stancija«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Stancija'''-->'''Stancija''' (prema [[talijanski|tal.]] ''stanza'': soba) ili '''dvori''' je graditeljski i gospodarski kompleks temeljen na obiteljskoj zadruzi kao gospodarskoj jedinici i povezan s gospodarskim korištenjem prostora koje se zasniva na [[ugovorno pravo|ugovornom pravu]] iz razdoblja posljednje kolonizacije [[Istra|Istre]] u [[17. stoljeće|17.]] i [[18. stoljeće|18. stoljeću]].
Stancija''' (prema [[talijanski|tal.]] ''stanza'': soba) ili '''dvori''' je graditeljski i gospodarski kompleks temeljen na obiteljskoj zadruzi kao gospodarskoj jedinici i povezan s gospodarskim korištenjem prostora koje se zasniva na [[ugovorno pravo|ugovornom pravu]] iz razdoblja posljednje kolonizacije [[Istra|Istre]] u [[17. stoljeće|17.]] i [[18. stoljeće|18. stoljeću]].


Prema njemu kolonisti nisu stjecali vlasništvo nad zemljištem nego samo pravo plodouživanja, ispaše, korištenja drva te građenja. Stancije su karakteristične za južnu i zapadnu [[Istra|Istru]] (područje nekadašnjega [[Pula|pulskog]] i [[poreč]]kog agera), ali se pojavljuju i u drugim dijelovima Istre. Sadrže sve elemente ruralne arhitekture, a u organizaciji prostora slijede načelo postupnog dodavanja sličnih elemenata. Stambene jedinice nižu se ovisno o porastu broja članova obiteljske zajednice, a koncentrirane su oko gospodarskog dvorišta, dvora, po kojem se stancije u jugoistočnoj Istri i nazivaju. Iako su kod stancija zastupljeni isti kreativni momenti kao i kod tradicionalnih sela, one su sve do sredine [[20. stoljeće|20. stoljeća]] uglavnom sačuvale identifikacijske osobitosti. Vrhunac u gospodarskom korištenju ruralnoga prostora dosegnut je potkraj [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. Procesi [[Deagrarizacija|deagrarizacije]] i [[Urbanizacija|urbanizacije]] intenzivno su se nastavili nakon [[2. svjetski rat|2. svjetskog rata]], pa je velik broj stancija bio napušten ili je pao na minimum biološke održivosti, a neke su asimilirane u veće urbane ili poluurbane prostore, pretvarajući se u izdvojene stambene zone.
Prema njemu kolonisti nisu stjecali vlasništvo nad zemljištem nego samo pravo plodouživanja, ispaše, korištenja drva te građenja. Stancije su karakteristične za južnu i zapadnu [[Istra|Istru]] (područje nekadašnjega [[Pula|pulskog]] i [[poreč]]kog agera), ali se pojavljuju i u drugim dijelovima Istre. Sadrže sve elemente ruralne arhitekture, a u organizaciji prostora slijede načelo postupnog dodavanja sličnih elemenata. Stambene jedinice nižu se ovisno o porastu broja članova obiteljske zajednice, a koncentrirane su oko gospodarskog dvorišta, dvora, po kojem se stancije u jugoistočnoj Istri i nazivaju. Iako su kod stancija zastupljeni isti kreativni momenti kao i kod tradicionalnih sela, one su sve do sredine [[20. stoljeće|20. stoljeća]] uglavnom sačuvale identifikacijske osobitosti. Vrhunac u gospodarskom korištenju ruralnoga prostora dosegnut je potkraj [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. Procesi [[Deagrarizacija|deagrarizacije]] i [[Urbanizacija|urbanizacije]] intenzivno su se nastavili nakon [[2. svjetski rat|2. svjetskog rata]], pa je velik broj stancija bio napušten ili je pao na minimum biološke održivosti, a neke su asimilirane u veće urbane ili poluurbane prostore, pretvarajući se u izdvojene stambene zone.

Trenutačna izmjena od 23:42, 24. ožujka 2022.

Stancija (prema tal. stanza: soba) ili dvori je graditeljski i gospodarski kompleks temeljen na obiteljskoj zadruzi kao gospodarskoj jedinici i povezan s gospodarskim korištenjem prostora koje se zasniva na ugovornom pravu iz razdoblja posljednje kolonizacije Istre u 17. i 18. stoljeću.

Prema njemu kolonisti nisu stjecali vlasništvo nad zemljištem nego samo pravo plodouživanja, ispaše, korištenja drva te građenja. Stancije su karakteristične za južnu i zapadnu Istru (područje nekadašnjega pulskog i porečkog agera), ali se pojavljuju i u drugim dijelovima Istre. Sadrže sve elemente ruralne arhitekture, a u organizaciji prostora slijede načelo postupnog dodavanja sličnih elemenata. Stambene jedinice nižu se ovisno o porastu broja članova obiteljske zajednice, a koncentrirane su oko gospodarskog dvorišta, dvora, po kojem se stancije u jugoistočnoj Istri i nazivaju. Iako su kod stancija zastupljeni isti kreativni momenti kao i kod tradicionalnih sela, one su sve do sredine 20. stoljeća uglavnom sačuvale identifikacijske osobitosti. Vrhunac u gospodarskom korištenju ruralnoga prostora dosegnut je potkraj 19. stoljeća. Procesi deagrarizacije i urbanizacije intenzivno su se nastavili nakon 2. svjetskog rata, pa je velik broj stancija bio napušten ili je pao na minimum biološke održivosti, a neke su asimilirane u veće urbane ili poluurbane prostore, pretvarajući se u izdvojene stambene zone.

Zahvaljujući revitalizaciji istarskog sela, koja je započela sredinom 1990-ih razvojem agroturizma, obnovljen je i veći broj očuvanih stancija. Relativno su dobro očuvane: Marana, Detoffi, Negrin i Golubovo na području Vodnjana, Menighetti na području Bala, Bašarinka, Kaligari i Červar na području Poreča, Komparićka i Negričani, zatim Filipanski, Bičići i Vidasovi dvori na području Marčane, Marinoni između Pule i Medulina te Katun u Boljunskom Polju. Ponekad se narodni naziv stancija rabi i za ladanjske gospodarske komplekse.

Izvori

Sopile.JPG  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Istrapedije (http://www.istrapedia.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Istrapedia.
Lua error in package.lua at line 80: module 'Modul:VRTS dopusnica' not found.