Razlika između inačica stranice »Kralj Danilo«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Kralj Danilo''' ili '''Danilo Romanovič''' ([[ukrajinski|ukr.]] '''король Данило''' ili '''Данило Романович'''); (1201.—1264.); je srednjovjekovni [[Ukrajinci|ukrajinski]] galičko-volinjski knez i knez kijevski 1239./1240. godine, ujedno kralj [[Povijest Ukrajine|Rusi-Ukrajine]] od 1253. godine. Danilo je sin ukrajinskog kneza [[Roman Veliki|Romana Mstslaviča]] iz obiteljske dinastije [[Dinastija Rurik|Rurik]] koja je prije raspada vladala [[Kijevska Rus'|Kijevskom Rusi]]. Danilo je svoju državničku karijeru započeo 1228. godine, a borbu protiv [[Tatari|tatarskih osvajača]] završava 1245. kada je pod svoju kontrolu vratio razrušeni srednjovjekovni [[Kijev]]. Do 1264. stekao je čvrstu vlast u svim zapadnim ukrajinskim kneževinama i užem okruženju, no kako bi zadržao neovisnost stvara vojni obrambeni savez protiv [[Tatari|Tatara]]<ref>U zapadnim povijesnim izvorima češće se koristi u širem smislu istoznačan termin [[Mongoli]].</ref> i gradi jače političke veze sa [[Poljaci]]ma, [[Litavci]]ma i [[Mađari|Ugarima]].<ref>Volodymyr Kubijovich, Danilo Husar Stryk (eds); Encyclopedia of Ukraine, Toronto University Press, 1984-93, 5 vol.</ref> | |||
Danilo je surađivao i pregovarao s [[Katolička Crkva|Rimskom crkvom]] kao jakim političkim saveznikom te 1250. uspostavlja novo jako vojno i političko središte grad [[Lavov|Ljviv]], koji je ispočetka predstavljao prestižnu utvrdu u borbi protiv [[Tatari|Tatara]].<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\D\A\DanyloRomanovych.htm King Danylo Romanovych and alliances in the West, particularly with Pope Innocent IV.]</ref> Za svog vladanja Danilo gradi čvrsti politički utjecaj i ugled u cijeloj središnjoj [[Europa|Europi]], a [[Galičko-Volinjsko Kraljevstvo]] teritorijalno predstavlja svojevrsni obrambeni zid prema zapadnoj Europi. Stara [[Ukrajina]] se ovdje pokazuje zaštitnikom kršćanske [[Europa|Europe]] i po drugi puta se nalazi u svojstvu pogranične zemlje koja razdvaja zapadnu [[Kršćanstvo|kršćansku]] i istočnu [[Nomadi|nomadsku]] kulturu. Godine 1253. Danilo je prihvatio kraljevsku krunu od Svetog oca u [[Rim]]u i uspostavio kratkoročnu crkvenu uniju između Istočne i Zapadne Crkve. Vladao je do 1264., kada je umro u gradu [[Chełm|Holmu]] gdje je i pokopan. | Danilo je surađivao i pregovarao s [[Katolička Crkva|Rimskom crkvom]] kao jakim političkim saveznikom te 1250. uspostavlja novo jako vojno i političko središte grad [[Lavov|Ljviv]], koji je ispočetka predstavljao prestižnu utvrdu u borbi protiv [[Tatari|Tatara]].<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\D\A\DanyloRomanovych.htm King Danylo Romanovych and alliances in the West, particularly with Pope Innocent IV.]</ref> Za svog vladanja Danilo gradi čvrsti politički utjecaj i ugled u cijeloj središnjoj [[Europa|Europi]], a [[Galičko-Volinjsko Kraljevstvo]] teritorijalno predstavlja svojevrsni obrambeni zid prema zapadnoj Europi. Stara [[Ukrajina]] se ovdje pokazuje zaštitnikom kršćanske [[Europa|Europe]] i po drugi puta se nalazi u svojstvu pogranične zemlje koja razdvaja zapadnu [[Kršćanstvo|kršćansku]] i istočnu [[Nomadi|nomadsku]] kulturu. Godine 1253. Danilo je prihvatio kraljevsku krunu od Svetog oca u [[Rim]]u i uspostavio kratkoročnu crkvenu uniju između Istočne i Zapadne Crkve. Vladao je do 1264., kada je umro u gradu [[Chełm|Holmu]] gdje je i pokopan. | ||
Trenutačna izmjena od 15:25, 22. ožujka 2022.
Kralj Danilo ili Danilo Romanovič (ukr. король Данило ili Данило Романович); (1201.—1264.); je srednjovjekovni ukrajinski galičko-volinjski knez i knez kijevski 1239./1240. godine, ujedno kralj Rusi-Ukrajine od 1253. godine. Danilo je sin ukrajinskog kneza Romana Mstslaviča iz obiteljske dinastije Rurik koja je prije raspada vladala Kijevskom Rusi. Danilo je svoju državničku karijeru započeo 1228. godine, a borbu protiv tatarskih osvajača završava 1245. kada je pod svoju kontrolu vratio razrušeni srednjovjekovni Kijev. Do 1264. stekao je čvrstu vlast u svim zapadnim ukrajinskim kneževinama i užem okruženju, no kako bi zadržao neovisnost stvara vojni obrambeni savez protiv Tatara[1] i gradi jače političke veze sa Poljacima, Litavcima i Ugarima.[2]
Danilo je surađivao i pregovarao s Rimskom crkvom kao jakim političkim saveznikom te 1250. uspostavlja novo jako vojno i političko središte grad Ljviv, koji je ispočetka predstavljao prestižnu utvrdu u borbi protiv Tatara.[3] Za svog vladanja Danilo gradi čvrsti politički utjecaj i ugled u cijeloj središnjoj Europi, a Galičko-Volinjsko Kraljevstvo teritorijalno predstavlja svojevrsni obrambeni zid prema zapadnoj Europi. Stara Ukrajina se ovdje pokazuje zaštitnikom kršćanske Europe i po drugi puta se nalazi u svojstvu pogranične zemlje koja razdvaja zapadnu kršćansku i istočnu nomadsku kulturu. Godine 1253. Danilo je prihvatio kraljevsku krunu od Svetog oca u Rimu i uspostavio kratkoročnu crkvenu uniju između Istočne i Zapadne Crkve. Vladao je do 1264., kada je umro u gradu Holmu gdje je i pokopan.
Povezani članci
Literatura
- Dashkevich, N.; Kniazhenie Daniila Galitskogo po russkim i inostrannym izvestiiam (Kyiv, 1883.)
- Hrytsak, P.; Halytsko-Volynska derzhava (New York, 1956.)
- Hrushevskyi, M.; Istoriia Ukraïny, 3 (Lviv, 1905.)
Izvori
- ↑ U zapadnim povijesnim izvorima češće se koristi u širem smislu istoznačan termin Mongoli.
- ↑ Volodymyr Kubijovich, Danilo Husar Stryk (eds); Encyclopedia of Ukraine, Toronto University Press, 1984-93, 5 vol.
- ↑ King Danylo Romanovych and alliances in the West, particularly with Pope Innocent IV.