Razlika između inačica stranice »Mikula Brozić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Mikula Brozić''', ([[Omišalj]] na [[Krk]]u, oko [[1525.]] - [[Omišalj]], između [[1580.]] i [[1585.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[svećenik]] i [[Glagoljica|glagoljaš]]. | |||
== Životopis == | == Životopis == |
Trenutačna izmjena od 07:24, 19. ožujka 2022.
Mikula Brozić, (Omišalj na Krku, oko 1525. - Omišalj, između 1580. i 1585.), hrvatski svećenik i glagoljaš.
Životopis
Prvi se put spominje u kolovozu 1548. kao svećenik (»Nic. s. Broxich presbiter«) kad je u nekom sporu pred biskupskim vikarom osuđen da plati svom protivniku 31 liru. Već 1549. njegovo je ime (»Nicolaus Brosich v. plebanus«) na prvom mjestu u zapisniku kanonske vizitacije u popisu omišaljskog svećenstva. Tada je obavljao dužnost župnika u Omišlju, a nakon 1549. u aktima i protokolima krčkoga biskupskog arhiva redovito se navodi kao plebanus. Istom ga je 6. IV 1560. mletački dužd izabrao za župnika, a 1563. taj je izbor potvrdio biskup. Brozić je 1560/61. boravio u Veneciji radi tiskanja glagoljskog brevijara. God. 1565. priznaje vizitatoru da ima jednu slavensku protestantsku knjigu tiskanu u Njemačkoj. Kao glagoljski notar bio je 1571. podvrgnut posebnom ispitu. Godine 1579. rektor je i omišaljskih kapela Svih svetih i Sv. Duha. Posljednji put spominje se 8. rujna 1579. kad je bio pred biskupskim sudom u Krku zbog nekih civilnih sporova, a 1585. više nema tragova o njegovom životu. Njegov Glagoljski Brevijar iz 1561. tiskan je na 543 lista, dvobojno (crno-crveno) u dva stupca, a dio početnih slova — glagoljskih i latinskih — ide kroz dva retka. Brevijar, u kojemu se nalaze i dva sitna drvoreza (kralj David i likovi Sv. Petra i Pavla), sadržava Psaltir s kanticima, Temporal, oficij Marijina pohođenja, Sanktoral, Komunal, misalske tekstove (Red mise, uzorke votivnih misa) i ritualne tekstove. Osim brevijara sačuvale su se i dvije Brozićeve notarske isprave (oporuka omišaljskog suca od 6. listopada 1569., prevedena na talijanski oko 1660., te isprava iz 1577., koja je prevedena na talijanski 1586.).
Izvori
Literatura
- J. Vajs: Nejstarší breviář chrvatsko-hlaholský, Prag, 1910., str. 55–61
- K. Horvat: Glagolitica Vaticana. Starine, 1911., 33, str. 529–531.
- V. Štefanić: Nikola Brozić (novi podaci), Nastavni vjesnik, 49(1940–41) 1, str. 14–26.
- A. A. Kruming: Slavjanskie staropečatnye knigi glagoličeskogo šrifta v bibliotekah SSSR. Problemy rukopisnoj i pečatnoj knigi, Moskva, 1976., str. 114–115.
- A. A. Kruming: V pomošč’ sostaviteljam svodnogo kataloga staropečatnyh izdanij kirillovskogo i glagoličeskogo šriftov. Metodičeskie ukazanija, Moskva, 1977., str. 20–21
- R. Auty: Sixteenth-century Croatian Glagolitic Books in the Bodleian Library. Oxford Slavonic Papers, NS, 1978., 11, str. 135.
- Anica Nazor: Uvod (u katalogu izložbe: Zagreb – riznica glagoljice, Zagreb, 1978., str. 71–72.