Razlika između inačica stranice »Michael Scot«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Michael Scot'''-->'''Michael Scot''' ([[latinski jezik|lat.]] ''Michael Scotus'') (Balwearie, o. [[1175.]] – [[1236.]]), [[Škoti|škotski]] [[Srednji vijek|srednjovjekovni]] učenjak, [[filozofija|filozof]], [[astrolog]] i alkemičar, a moguće je da je bio i doktor [[teologija|teologije]].<ref>Thorndike, Lynn, str. 311.</ref> Prevodio je djela s [[arapski jezik|arapskog]] i [[hebrejski jezik|hebrejskog]], između ostalog, istaknuo se prijevodom [[Aristotel]]a i [[Ibn Rušd]]ovih komentara Aristotelovih djela.<ref>Grdenić, Drago, str. 102.</ref>
Michael Scot''' ([[latinski jezik|lat.]] ''Michael Scotus'') (Balwearie, o. [[1175.]] – [[1236.]]), [[Škoti|škotski]] [[Srednji vijek|srednjovjekovni]] učenjak, [[filozofija|filozof]], [[astrolog]] i alkemičar, a moguće je da je bio i doktor [[teologija|teologije]].<ref>Thorndike, Lynn, str. 311.</ref> Prevodio je djela s [[arapski jezik|arapskog]] i [[hebrejski jezik|hebrejskog]], između ostalog, istaknuo se prijevodom [[Aristotel]]a i [[Ibn Rušd]]ovih komentara Aristotelovih djela.<ref>Grdenić, Drago, str. 102.</ref>


== Životopis ==
== Životopis ==

Trenutačna izmjena od 06:34, 19. ožujka 2022.

Michael Scot (lat. Michael Scotus) (Balwearie, o. 1175. – 1236.), škotski srednjovjekovni učenjak, filozof, astrolog i alkemičar, a moguće je da je bio i doktor teologije.[1] Prevodio je djela s arapskog i hebrejskog, između ostalog, istaknuo se prijevodom Aristotela i Ibn Rušdovih komentara Aristotelovih djela.[2]

Životopis

Scot je isprva studirao u katedralnoj školi u Durhamu[3], pa u Oxfordu i Parizu[4], da bi potom nastavio školovanje, a zatim i djelovanje u Toledu, gdje se stekao ugled astrologa i prevoditelja.[5] Tu prevodi arapske filozofe i priziva duh Averoesa, da bi mu objasnio zamršene misli iz njegovih knjiga.[6]

Oko 1220. godine otišao je iz Toleda na Siciliju, gdje je djelovao u Palermu, kao prevoditelj, mag i astrolog na dvoru kralja Obaju Sicilija, Fridrika II., promicatelja ezoteričnih znanosti i osnivača Napuljskog sveučilišta. Istovremeno, postao je svećenik i bio je ađutant dvojice papa, Honorija II. i Grgura IX.[3]

Godine 1224. odbio je položaj biskupa Cashela u Irskoj koji mu je ponudio papa Honorije III. i ostao u Italiji na Fridrikovu dvoru.

Prevoditeljski rad

Godine 1217. preveo je Alpetragiusov Liber astronomiae, prvo djelo koje opisuje Aristotelov astronomski sustav, a u isto vrijeme preveo je i Aristotelovo djelo De animalibus.[4]

Potom je otišao iz Toleda u Bolognu, a uskoro je njegov rad zapazio kralj Fridrik II. koji ga je angažirao kao kraljevskog astrologa i prevoditelja. Na kraljevskom dvoru je nastavio prevoditi Aristotelova djela, a upoznao se i s Aviceninim i Averroesovim izvornim djelima.

Djela

  • Liber Introductorius sive Indicia Quaestionum
  • Liber Particularis
  • Physiognomia et de Hominis Procreatione
  • Phisionomia

U legendi

Michael Scot je, još za života, došao na loš glas kao crni čarobnjak i vještac, tako da ga je Dante u svom Paklu (XX, 115), smjestio zajedno s vračevima i lažnim prorocima[7], a Boccaccio ga je u Dekameronu (8. dan, 9. priča) predstavio kao varalicu.[8] Takvim optužbama je i sam pripomogao pričajući i čitajući knjige o magiji, iako je osobno bio protiv nekromancije i crne magije.[9] Jednako tako, vjerovao je u djelotvornost metoda divinacije, mada su bile zabranjene i smatrane zlima, a ujedno je i pisao o alkemiji i magijskim vještina, predstavljajući ih kao istinite, uz ogradu kako se ipak protive kršćanskoj nauci.[10]

Bilješke

  1. ↑ Thorndike, Lynn, str. 311.
  2. ↑ Grdenić, Drago, str. 102.
  3. ↑ 3,0 3,1 Bobrick, Benson, str. 100.
  4. ↑ 4,0 4,1 http://www.philipcoppens.com/michaelscott.html
  5. ↑ Eliksir i kamen, str. 95.
  6. ↑ Glavurtić, Miro, Satana, str. 141.
  7. ↑ Dante, str. 111.
  8. ↑ Grdenić, Drago, str. 111.
  9. ↑ Thorndike, Lynn, str. 319.
  10. ↑ Thorndike, Lynn, str. 320.-321.

Literatura

  • Alighieri, Dante, Božanstvena komedija, Zagreb, 2004. ISBN 953-7160-64-5
  • Baigent, Michael i Leigh, Richard, Eliksir i kamen: naslijeđe magije i alkemije, Stari Grad, Zagreb, 2000. ISBN 953-6716-11-9
  • Bobrick, Benson, Sudbonosno nebo, Povijest astrologije, Naklada Ljevak, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-178-819-7 nevaljani ISBN
  • Glavurtić, Miro, Satana, Sion, Zagreb, 2002. ISBN 953-96886-3-9
  • Grdenić, Drago, Naklada Jesenski i Turk, Alkemija, Zagreb, 2003. ISBN 978-953-222-137-9 nevaljani ISBN
  • Thorndike, Lynn, A history of magic and experimental science, volume II, Columbia University Press, New York, 1923. ISBN 0-231-08795-0

Vanjske poveznice



Raffael 066.jpg Nedovršeni članak Michael Scot koji govori o filozofu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Michael_Scot&oldid=434295"