Razlika između inačica stranice »Čajničko evanđelje«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Čajničko evanđelje ''' ili '''Čajničko četveroevanđelje'''<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/16439/ Proleksis enciklopedija] ''Čajničko četveroevanđelje''. LZMK, Zagreb. Ažurirano: 21. svibnja 2015. (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)</ref> je četveroevanđelje iz 15. stoljeća. Pisano je [[hrvatska ćirilica |hrvatskom ćirilicom]] na [[pergament|pergamentu]]. Po mjestu nalaza [[Čajniče|Čajniču]] nazvano je čajničkim. <ref name="HLAK">Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 207.</ref> | |||
Pripadao je vlasteoskoj obitelji [[Rađenović|Rađenovićima]], sudeći po zapisima na margini rukopisa. Ukupno gledano jezik je bosanska redakcija [[Starocrkvenoslavenski jezik|starocrkvenoslavenskog]] jezika.<ref name="enciklopedija">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=13140 Hrvatska enciklopedija] ''Čajničko evanđelje'' LZMK, Zagreb. (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)</ref> | Pripadao je vlasteoskoj obitelji [[Rađenović|Rađenovićima]], sudeći po zapisima na margini rukopisa. Ukupno gledano jezik je bosanska redakcija [[Starocrkvenoslavenski jezik|starocrkvenoslavenskog]] jezika.<ref name="enciklopedija">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=13140 Hrvatska enciklopedija] ''Čajničko evanđelje'' LZMK, Zagreb. (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)</ref> | ||
Trenutačna izmjena od 08:26, 18. ožujka 2022.
Čajničko evanđelje ili Čajničko četveroevanđelje[1] je četveroevanđelje iz 15. stoljeća. Pisano je hrvatskom ćirilicom na pergamentu. Po mjestu nalaza Čajniču nazvano je čajničkim. [2] Pripadao je vlasteoskoj obitelji Rađenovićima, sudeći po zapisima na margini rukopisa. Ukupno gledano jezik je bosanska redakcija starocrkvenoslavenskog jezika.[3]
Dokument osim ćirilićnih sadrži glagoljična slova. Azbučni red s tumačenjima pokazuje da u onodobnoj Bosni glagoljica nije više bila uobičajeno pismo.[2] Uz to i druga evanđelja pokazuje se da su u srednjovjekovnoj Bosni popovi glagoljaši koji su njegovali liturgiju na narodnom jeziku i da su u glagoljaši u Bosni postojali već u 13. stoljeću te da je Katolička crkva u Bosni prisutna i prije franjevaca te da su oni u posvemašnjoj nestašici klera potporu tražili i nalazili u svećenicima glagoljašima. Čajničko je evanđelje jedino povijesno evanđelje iz Bosne koje je do danas sačuvano u Bosni i Hercegovini.[4] Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasilo ga je krajem travnja 2013. za nacionalni spomenik BiH - pokretno dobro. Čuva se u Muzeju Crkve Uspenja Bogorodice i Crkve Vaznesenja Hristovog u Čajniču.[5] Glagoljica iz evanđelja ne odgovara onodobnoj hrvatskoj, nego odgovara starijem stanju hrvatske glagoljice. [2] Nedostaje početni i krajnji dio teksta. Primjer je degeneriranoga pisma, glagoljice koja se u 13. stoljeću vjerojatno upotrebljavali u Bosni. Nakon 13. stoljeća razvoj glagoljice u Bosni bio je zaustavljen i neki smatraju da je takva glagoljica služila kao tajnopis.[3]
Izvori
- ↑ Proleksis enciklopedija Čajničko četveroevanđelje. LZMK, Zagreb. Ažurirano: 21. svibnja 2015. (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 207.
- ↑ 3,0 3,1 Hrvatska enciklopedija Čajničko evanđelje LZMK, Zagreb. (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ Slovo 59 (2009.) Ana Kovačević: Ocjene i prikazi. Herta Kuna, Srednjovjekovna bosanska književnost. Forum Bosnae 45/08., Međunarodni Forum Bosna, Sarajevo 2008., str. 391-392
- ↑ (srp.) Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Čajničko evanđelje koje se čuva u Muzeju pravoslavne Crkve Uspenja Bogorodice i Crkve Vaznesenja Hristovog u Čajniču, pokretno dobro (pristupljeno 26. kolovoza 2013.)