Razlika između inačica stranice »Park skulptura Dubrova«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
 
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika)
Redak 2: Redak 2:


== Mediteranski kiparski simpozij ==
== Mediteranski kiparski simpozij ==
Mediteranski kiparski simpozij (MKS) je [[Likovna umjetnost|likovna]] manifestacija osnovana [[1969.]] godine na inicijativu labinskih [[Slikarstvo|slikara]] [[Josip Diminić|Josipa Diminića]] i [[Quintino Bassani|Quintina Bassanija]] te [[kiparstvo|kiparice]] [[Milena Lah|Milene Lah]] iz [[Zagreb|Zagreba]], a uz podršku Josipa Faragune, predsjednika tadašnje Općinske konferencije SSRNH Labin i predsjednika Katedre [[Čakavski sabor|Čakavskog sabora]] »Labinska republika«. Prvi susret kipara (simpozij) održan je [[1971.]] godine u čast 50. obljetnice [[Labinska republika|Labinske republike]]. Za održavanje radnog dijela simpozija odabran je park Stancije Dubrova, a za smještaj skulptura pejzažna okolina Stancije površine oko 35 hektara.<ref name=":0">{{Citiranje weba|url=https://parkdubrova.eu/o-nama-kronoloski/|title=Kronologija simpozija|work=Park skulptura Dubrova|language=hr|accessdate=2021-04-02}}</ref>
{{glavni|Mediteranski kiparski simpozij}}
[[Mediteranski kiparski simpozij]] (MKS) je [[Likovna umjetnost|likovna]] manifestacija osnovana [[1969.]] godine na inicijativu labinskih [[Slikarstvo|slikara]] [[Josip Diminić|Josipa Diminića]] i [[Quintino Bassani|Quintina Bassanija]] te [[kiparstvo|kiparice]] [[Milena Lah|Milene Lah]] iz [[Zagreb|Zagreba]], a uz podršku Josipa Faragune, predsjednika tadašnje Općinske konferencije SSRNH Labin i predsjednika Katedre [[Čakavski sabor|Čakavskog sabora]] »Labinska republika«. Prvi susret kipara (simpozij) održan je [[1971.]] godine u čast 50. obljetnice [[Labinska republika|Labinske republike]]. Za održavanje radnog dijela simpozija odabran je park Stancije Dubrova, a za smještaj skulptura pejzažna okolina Stancije površine oko 35 hektara.<ref name=":0">{{Citiranje weba|url=https://parkdubrova.eu/o-nama-kronoloski/|title=Kronologija simpozija|work=Park skulptura Dubrova|language=hr|accessdate=2021-04-02}}</ref>


Prvi sudionici bili su Milena Lah, [[Ivan Kožarić]] i [[Antonio Paradiso]]. Njihove skulpture ''Tri galeba'', ''Isječak rijeke Seine'' i ''Zrno žita'' smještene su kao simbolički [[međaši]] tzv. Labinske republike. Tako je skulptura ''Tri galeba'' postavljena na simboličnoj granici prema [[Raša|Raši]],<ref>{{Citiranje weba|url=https://parkdubrova.eu/milena-lah/|title=Milena Lah, Tri galeba, Galebovi lete, 1970.|work=Park skulptura Dubrova|language=hr|accessdate=2021-04-13}}</ref> skulptura ''Isječak rijeke Seine'' postavljena je između [[Stepčići]] i [[Vozilići]],<ref>{{Citiranje weba|url=https://parkdubrova.eu/ivan-kozaric/|title=Ivan Kozarić, Isječak rijeke Seine, 1970.|work=Park skulptura Dubrova|language=hr|accessdate=2021-04-13}}</ref> a skulptura ''Zrno žita'' postavljena je u samom parku.<ref>{{Citiranje weba|url=https://parkdubrova.eu/antonio-paradiso/|title=Antonio Paradiso, Zrno žita, 1970.|work=Park skulptura Dubrova|language=hr|accessdate=2021-04-13}}</ref>
Prvi sudionici bili su Milena Lah, [[Ivan Kožarić]] i [[Antonio Paradiso]]. Njihove skulpture ''Tri galeba'', ''Isječak rijeke Seine'' i ''Zrno žita'' smještene su kao simbolički [[međaši]] tzv. Labinske republike. Tako je skulptura ''Tri galeba'' postavljena na simboličnoj granici prema [[Raša|Raši]],<ref>{{Citiranje weba|url=https://parkdubrova.eu/milena-lah/|title=Milena Lah, Tri galeba, Galebovi lete, 1970.|work=Park skulptura Dubrova|language=hr|accessdate=2021-04-13}}</ref> skulptura ''Isječak rijeke Seine'' postavljena je između [[Stepčići]] i [[Vozilići]],<ref>{{Citiranje weba|url=https://parkdubrova.eu/ivan-kozaric/|title=Ivan Kozarić, Isječak rijeke Seine, 1970.|work=Park skulptura Dubrova|language=hr|accessdate=2021-04-13}}</ref> a skulptura ''Zrno žita'' postavljena je u samom parku.<ref>{{Citiranje weba|url=https://parkdubrova.eu/antonio-paradiso/|title=Antonio Paradiso, Zrno žita, 1970.|work=Park skulptura Dubrova|language=hr|accessdate=2021-04-13}}</ref>


Umjetnička skupina »Labinski atelieri« tim činom ulazi u avanturu oblikovanja prostora, te time trajno određuju budućnost Stancije Dubrova i njezinog okruženja.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/3492/labinski-atelieri|title=Labinski atelieri - Istrapedia|work=www.istrapedia.hr|accessdate=2021-04-13}}</ref> Danas je u prostoru postavljeno 67 od ukupno 83 nastale skulpture, podijeljeno »Bijelom cestom«, jedinstvenim etapnim umjetničkim projektom u mozaiku. Skulpture su postavljene i u [[Rabac|Rapcu]], [[Raša|Raši]], [[Nedešćina|Nedešćini]], [[Kršan]]u i [[Pićan|Pićnu]], te [[Zagreb]]u, [[Vukovar]]u i [[Ilok]]u.
Umjetnička skupina »[[Labinski atelieri]]« tim činom ulazi u avanturu oblikovanja prostora, te time trajno određuju budućnost Stancije Dubrova i njezinog okruženja.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/3492/labinski-atelieri|title=Labinski atelieri - Istrapedia|work=www.istrapedia.hr|accessdate=2021-04-13}}</ref> Danas je u prostoru postavljeno 67 od ukupno 83 nastale skulpture, podijeljeno »Bijelom cestom«, jedinstvenim etapnim umjetničkim projektom u mozaiku. Skulpture su postavljene i u [[Rabac|Rapcu]], [[Raša|Raši]], [[Nedešćina|Nedešćini]], [[Kršan]]u i [[Pićan|Pićnu]], te [[Zagreb]]u, [[Vukovar]]u i [[Ilok]]u.


Park skulptura Dubrova sintetizira prirodu i likovno stvaralaštvo kao jedinstveno umjetničko djelo te slovi za jedan od najpoznatijih parkova skulptura na otvorenom na području [[Hrvatska|Republike Hrvatske]].<ref name=":0" /><ref>{{Citiranje weba|url=https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/246/mediteranski-kiparski-simpozij|title=Mediteranski kiparski simpozij - Istrapedia|work=www.istrapedia.hr|accessdate=2021-04-02}}</ref>
Park skulptura Dubrova sintetizira prirodu i likovno stvaralaštvo kao jedinstveno umjetničko djelo te slovi za jedan od najpoznatijih parkova skulptura na otvorenom na području [[Hrvatska|Republike Hrvatske]].<ref name=":0" /><ref>{{Citiranje weba|url=https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/246/mediteranski-kiparski-simpozij|title=Mediteranski kiparski simpozij - Istrapedia|work=www.istrapedia.hr|accessdate=2021-04-02}}</ref>
Redak 65: Redak 66:


[[Kategorija:Parkovi u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Parkovi u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Istra]]
[[Kategorija:Labin]]

Trenutačna izmjena od 15:29, 16. ožujka 2022.

Park skulptura Dubrova je park na području Grada Labina i Općine Sveta Nedelja u Istarskoj županiji u kojem su smještene skulpture proizašle iz rada Mediteranskog kiparskog simpozija.[1]

Mediteranski kiparski simpozij

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Mediteranski kiparski simpozij

Mediteranski kiparski simpozij (MKS) je likovna manifestacija osnovana 1969. godine na inicijativu labinskih slikara Josipa Diminića i Quintina Bassanija te kiparice Milene Lah iz Zagreba, a uz podršku Josipa Faragune, predsjednika tadašnje Općinske konferencije SSRNH Labin i predsjednika Katedre Čakavskog sabora »Labinska republika«. Prvi susret kipara (simpozij) održan je 1971. godine u čast 50. obljetnice Labinske republike. Za održavanje radnog dijela simpozija odabran je park Stancije Dubrova, a za smještaj skulptura pejzažna okolina Stancije površine oko 35 hektara.[2]

Prvi sudionici bili su Milena Lah, Ivan Kožarić i Antonio Paradiso. Njihove skulpture Tri galeba, Isječak rijeke Seine i Zrno žita smještene su kao simbolički međaši tzv. Labinske republike. Tako je skulptura Tri galeba postavljena na simboličnoj granici prema Raši,[3] skulptura Isječak rijeke Seine postavljena je između Stepčići i Vozilići,[4] a skulptura Zrno žita postavljena je u samom parku.[5]

Umjetnička skupina »Labinski atelieri« tim činom ulazi u avanturu oblikovanja prostora, te time trajno određuju budućnost Stancije Dubrova i njezinog okruženja.[6] Danas je u prostoru postavljeno 67 od ukupno 83 nastale skulpture, podijeljeno »Bijelom cestom«, jedinstvenim etapnim umjetničkim projektom u mozaiku. Skulpture su postavljene i u Rapcu, Raši, Nedešćini, Kršanu i Pićnu, te Zagrebu, Vukovaru i Iloku.

Park skulptura Dubrova sintetizira prirodu i likovno stvaralaštvo kao jedinstveno umjetničko djelo te slovi za jedan od najpoznatijih parkova skulptura na otvorenom na području Republike Hrvatske.[2][7]

Kronologija

Kronologija postavljanja skulptura:[2]

  • 1970. Milena Lah: Tri galeba (Galebovi lete), Ivan Kožarić: Isječak rijeke Seine, Antonio Paradiso: Zrno žita
  • 1971. Vanja Radauš: Glava, Josip Diminić: Dva tijela, Luciano Ceschia: Čempresi, Maria Biljan Bilger: Bitva, Momčilo Krković: Labinska Nika
  • 1972. Vjenceslav Richter: Došljak, Milija Nešić: Upisi, Janez Lenassi: Jugo, Nicola Zamboni: Prihvat
  • 1973. Branko Ružić: Tahijev križ, Robert Dubourg: Dijalog, Hiroshi Mikami: Hod Sunca
  • 1974. Belizar Bahorić: Prodor kroz vrijeme, Bogdan Bogdanović: Adonis, Oto Logo: Totem
  • 1975. Kosta Agneli–Radovani: Dunja, Ana Bešlić: Plod, Šime Vulas: Jedra
  • 1976. Ante Jakić – Sony: Praotac, Petar Hadži Boškov: Slojevi, Nino Cassani: Kotač vremena
  • 1977. Olga Jančić: Labinski sklop, Miroslav Šutelj: Kompozicija, Joško Eterović: Kvadrat, Michael S. Prentice: Oblak
  • 1978. Raoul Goldoni: U dosluhu, Vlasta Tihec–Zorko: Obuhvat, Lorenzo Frechilla Del Rey: Gradivna
  • 1979. Zdenko Kolacio: Skulptura i prostor, Zlatko Zlatić: Kornjača, Ante Marinović: Sisato more
  • 1982. Dušan Džamonja: 92/M, Mira Jurišić Krković: Forma, Zoran Bogdanović: Bez Naziva
  • 1983. Marija Ujević-Galetović: Tron Ivana Kožarića, Tomislav Kauzlarić: Odavde do vječnosti i natrag, Zlatko Čular: Učka, Josef Wyss: Putanja Života
  • 1984. Ratko Petrić: Dvije, Negovan Nemec: Kamenu u čast, Guerino Ruba: Torzo, Tomislav Kauzlarić: Dimnjak
  • 1985. Mate Čvrljak: Odmor, Jozef Jankovič: Prodor, Ljubomir Denković: Trijada
  • 1987. Milun Vidić: Bez naziva, Gualtiero Mocenni: L’arco di trionfo improbabile / Neizvediv slavoluk pobjede, Ljubomir de Karina: Veliki prodor I
  • 1988. Želimir Janeš: Glagoljica, Galliano Zanco: Lanterna
  • 1989. Petar Barišić: Drvo-ptica, Peruško Bogdanić: Keopsov san
  • 1990. Jasna Bogdanović: Čekanje, Gail Morris: Torzo, Um Tai Jung: Slojevita
  • 1991. Mladen Mikulin: Na klupi
  • 1992. Ljubomir De Karina: Prodor Dubrova
  • 1993. Slavomir Drinković: Između neba i zemlje, Zvonimir Kamenar: Kralj i Kraljica, Juraj Gavula: Grunt
  • 1994. Vladimir Gašparić Gapa: Portal, Zoltan Pal: Fontana
  • 1995. Josip Diminić: Put do oltara u prolazu, Jozef Janković: Raspelo
  • 1996. Vasko Lipovac: Perle, Mustafa Skopljak: Vretenasta forma, Mate Čvrljak: Portal
  • 1997. Dora Kovačević: Put
  • 1998. Nikola Džaja: Tragovi – u potrazi za izgubljenim vremenom, Đanino Božić: Veliki arhiv, Nane Zavagno: Obitelj
  • 1999. Ivan Briski: Bez naziva, Takahashi Kondo: Značenje nule
  • 2000. Quintino Bassani: Sjena čempresa, Alfonso Berridi: Jedna noć u Labinu, Tomislav Vončina: Tri plus
  • 2001. Zdravko Milić: Tehnodrom, Joost Barbiers: Kuća Svjetla Peruško Bogdanić: Putovanje barbara
  • 2002. Alem Korkut: Karijatida, Mojca Smerdu: Dio nas, Gianpetro Carlesso: Sjećanje otoka
  • 2003. Dušan Džamonja: Dubrova ide dalje, Josip Diminić: Amfiteatar Dolac
  • 2004. Edo Murtić: Krošnje Dubrove
  • 2005. Julije Knifer: Meandar
  • 2006. Neven Bilić: Prijeklop, Ivan Kožarić: Andautonijska cesta
  • 2007. Šime Perić: Ritam protoka, Petar Dolić: Vrata u bolju budućnost
  • 2008. Ante Rašić: U iščekivanju kiše
  • 2009. Eugen Kokot: Dan i noć Bijele ceste
  • 2010. Ivan Picelj: Bijela cesta u negativu
  • 2011. Josip Diminić: Oranica
  • 2016. Božica Dea Matasić: Kula pogleda
  • 2017. Ivan Fijolić: Replika
  • 2020. Denis Krašković: Puž

Bijela cesta

Bijela cesta je prostorno umjetnički projekt. Radi se o šetnici - cesti, koja se nastavlja etapno, a svaku etapu osmišljava drugi autor. Prolazi središtem Parka skulptura. U tom projektu sudjelovalo je 16 autora čiji se radovi odmotavaju u hodu nekadašnjim putem od dvora obitelji Franković, preko njihovih pašnjaka do vinogorja, u 16 dionica dužine po 25 metara, a širine 4 metara. Od prve dionice cestovnog mozaika kiparice Dore Kovačević 1997. godine do Oranice Josipa Diminića 2011. Prve dionice ceste radili su suradnički tandemi (umjetnici i arhitekti) dok su kasnije etape radili umjetnici samostalno. Tehničku podršku pružali su majstori kamenoklesari i kamenoklesarske tvrtke. Bijela cesta nalazi se na mjestu nekadašnjeg puta koji je spajao stanciju obitelji Franković s njihovim vinogorjem. Na svakoj dionici Bijele ceste uklesani su podaci o autoru i godini nastanka.[8]

Amfiteatar Dolac

Amfiteatar Dolac, jednostavno ali reprezentativno zdanje s počasnim mjestom u Parku, zamisao je Josipa Diminića. Nastalo je po uzoru na grčke amfiteatre. Prirodna udolina prefigurirana je i oblikovana u kružnu formu s ravnim podijem u sredini oko kojeg se stepenasto uzdiže gledalište sa sjedalima složenim od kamenih ploča.[9] Njegova je gradnja započela 2001. godine, a trajala je sve do 2003. Tijekom izgradnje otkrivena je i stara vapnenica (japnenica) koja služi kao kulisa pri izvedbi programa, umjetničkih performansa, koncerata, predstava i raznih događanja za posjetitelje Parka.[10]

Izvori

  1. ↑ "Park skulptura Dubrova - Mediteranski kiparski simpozij". Park skulptura Dubrova. https://parkdubrova.eu/ Pristupljeno 2. travnja 2021. 
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 "Kronologija simpozija". Park skulptura Dubrova. https://parkdubrova.eu/o-nama-kronoloski/ Pristupljeno 2. travnja 2021. 
  3. ↑ "Milena Lah, Tri galeba, Galebovi lete, 1970.". Park skulptura Dubrova. https://parkdubrova.eu/milena-lah/ Pristupljeno 13. travnja 2021. 
  4. ↑ "Ivan Kozarić, Isječak rijeke Seine, 1970.". Park skulptura Dubrova. https://parkdubrova.eu/ivan-kozaric/ Pristupljeno 13. travnja 2021. 
  5. ↑ "Antonio Paradiso, Zrno žita, 1970.". Park skulptura Dubrova. https://parkdubrova.eu/antonio-paradiso/ Pristupljeno 13. travnja 2021. 
  6. ↑ "Labinski atelieri - Istrapedia". www.istrapedia.hr. https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/3492/labinski-atelieri Pristupljeno 13. travnja 2021. 
  7. ↑ "Mediteranski kiparski simpozij - Istrapedia". www.istrapedia.hr. https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/246/mediteranski-kiparski-simpozij Pristupljeno 2. travnja 2021. 
  8. ↑ "Bijela cesta". Park skulptura Dubrova. https://parkdubrova.eu/bijela-cesta/ Pristupljeno 13. travnja 2021. 
  9. ↑ "Mediteranski kiparski simpozij Dubrova". www.labin.hr. http://www.labin.hr/mediteranski-kiparski-simpozij-dubrova Pristupljeno 2. travnja 2021. 
  10. ↑ "Amfiteatar Dolac". Park skulptura Dubrova. https://parkdubrova.eu/amfiteatar-dolac/ Pristupljeno 13. travnja 2021. 
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Park_skulptura_Dubrova&oldid=431045"