Razlika između inačica stranice »Atal II.«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (engl > Eng oznaka) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Atal II.'''-->[[Datoteka:Attalid portrait at the Antikensammlung Berlin.jpg|mini|desno|Portret za koji se pretpostavlja da prikazuje Atala II. Filadelfa]] | <!--'''Atal II.'''-->[[Datoteka:Attalid portrait at the Antikensammlung Berlin.jpg|mini|desno|Portret za koji se pretpostavlja da prikazuje Atala II. Filadelfa]] | ||
'''Atal II. Filadelf''' ([[Grčki jezik|grčki]]: ''Attalos II Philadelphos'', '''Ἄτταλος Β' ὁ Φιλάδελφος''', što doslovno znači "Atal Bratoljub", 220. pr. Kr. - 138. pr. Kr.) bio je kralj [[Pergam]]a. Bio je drugi sin kralja [[Atal I.|Atala I. Soter]] i kraljice [[Apolonida|Apolonide]]<ref>[[Polibije]], [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Plb.+22.20 22.20].{{ | '''Atal II. Filadelf''' ([[Grčki jezik|grčki]]: ''Attalos II Philadelphos'', '''Ἄτταλος Β' ὁ Φιλάδελφος''', što doslovno znači "Atal Bratoljub", 220. pr. Kr. - 138. pr. Kr.) bio je kralj [[Pergam]]a. Bio je drugi sin kralja [[Atal I.|Atala I. Soter]] i kraljice [[Apolonida|Apolonide]]<ref>[[Polibije]], [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Plb.+22.20 22.20].{{Eng oznaka}}</ref> . Na prijestolje je stupio kao suvladar svog bolesnog starijeg brata [[Eumen II.|Eumena II.]] godine 160. pr. Kr., a dvije godine kasnije, nakon Eumenove smrti, se oženio za bratovu udovicu [[Stratonika|Stratoniku]] ([[Grčki jezik|grčki]]: Στρατονίκη).<ref name = "Strabo_tuftus">[[Strabon]], [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Strab.+13.4.2 13.4.2]; Hansen, str. 44.-45; Hurwit, str. 271.{{Eng oznaka}}</ref> | ||
Prije dolaska na prijestolje Atal se istakao kao sposoban vojskovođa. Za vrijeme [[rimsko-sirijski rat|rimsko-sirijskog rata]] je odbio [[Seleukidi|seleukidsku]] invaziju 190. pr. Kr., a potom je zajedno s [[Rimska Republika|rimljanima]] vodio uspješan pohod na [[Galatija|Galatiju]]. Godine 182. pr. Kr. ponovno je uspješno ratovao protiv Seleukida, porazivši vojsku Farnaka I. od Ponta. Godine 171. pr. Kr. je pomagao rimskoj vojsci konzula Krasa (Publije Licinije Kras) u [[treći makedonski rat|trećem makedonskom ratu]]. | Prije dolaska na prijestolje Atal se istakao kao sposoban vojskovođa. Za vrijeme [[rimsko-sirijski rat|rimsko-sirijskog rata]] je odbio [[Seleukidi|seleukidsku]] invaziju 190. pr. Kr., a potom je zajedno s [[Rimska Republika|rimljanima]] vodio uspješan pohod na [[Galatija|Galatiju]]. Godine 182. pr. Kr. ponovno je uspješno ratovao protiv Seleukida, porazivši vojsku Farnaka I. od Ponta. Godine 171. pr. Kr. je pomagao rimskoj vojsci konzula Krasa (Publije Licinije Kras) u [[treći makedonski rat|trećem makedonskom ratu]]. | ||
| Redak 13: | Redak 13: | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
*Hansen, Esther V., 1971., "The Attalids of Pergamon", Cornell University Press, {{ISBN|0-8014-0615-3}} {{ | *Hansen, Esther V., 1971., "The Attalids of Pergamon", Cornell University Press, {{ISBN|0-8014-0615-3}} {{Eng oznaka}} | ||
*[[Polibije]], [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Plb.+1.1 ''Histories''], Evelyn S. Shuckburgh (translator); London, New York. Macmillan (1889); Reprint Bloomington (1962){{ | *[[Polibije]], [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Plb.+1.1 ''Histories''], Evelyn S. Shuckburgh (translator); London, New York. Macmillan (1889); Reprint Bloomington (1962){{Eng oznaka}}. | ||
*[[Strabon]], [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Strab.+6.1.1 ''Geography''], Books 13–14, prijevod Horace Leonard Jones; Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press; London: William Heinemann, Ltd. (1924) {{ISBN|0-674-99246-6}}.{{ | *[[Strabon]], [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Strab.+6.1.1 ''Geography''], Books 13–14, prijevod Horace Leonard Jones; Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press; London: William Heinemann, Ltd. (1924) {{ISBN|0-674-99246-6}}.{{Eng oznaka}} | ||
[[Kategorija:Starogrčki državnici]] | [[Kategorija:Starogrčki državnici]] | ||
[[Kategorija:Starogrčki vojskovođe]] | [[Kategorija:Starogrčki vojskovođe]] | ||
Inačica od 09:11, 9. ožujka 2022.
Atal II. Filadelf (grčki: Attalos II Philadelphos, Ἄτταλος Β' ὁ Φιλάδελφος, što doslovno znači "Atal Bratoljub", 220. pr. Kr. - 138. pr. Kr.) bio je kralj Pergama. Bio je drugi sin kralja Atala I. Soter i kraljice Apolonide[1] . Na prijestolje je stupio kao suvladar svog bolesnog starijeg brata Eumena II. godine 160. pr. Kr., a dvije godine kasnije, nakon Eumenove smrti, se oženio za bratovu udovicu Stratoniku (grčki: Στρατονίκη).[2]
Prije dolaska na prijestolje Atal se istakao kao sposoban vojskovođa. Za vrijeme rimsko-sirijskog rata je odbio seleukidsku invaziju 190. pr. Kr., a potom je zajedno s rimljanima vodio uspješan pohod na Galatiju. Godine 182. pr. Kr. ponovno je uspješno ratovao protiv Seleukida, porazivši vojsku Farnaka I. od Ponta. Godine 171. pr. Kr. je pomagao rimskoj vojsci konzula Krasa (Publije Licinije Kras) u trećem makedonskom ratu.
Atal je često boravio u Rimu u diplomatskim misijama, te brzo stekao tamošnju naklonost. Kada su mu jednom Rimljani ponudili da svrgne svog brata, on je to odbio. Nakon dolaska na vlast, koristio se rimskom pomoću u sukobu s bitinijskim kraljem Prusijom (Prusija II. od Bitinije, 156-154. pr. Kr.). Rimljani su mu također pomagali kada je 150. pr. Kr. nastojao postaviti pretendenta Aleksandara Balasa na seleukidsko prijestolje. Također je pomogao i Nikomedu II. da dođe na bitinijsko prijestolje.
Zajedno sa svojim prijateljem Arijaratom V. od Kapadokije je proširio teritoriju svog kraljevstva. Za vrijeme vladavine je sagradio gradove Filadefija i Atalija. Bio je poznat kao pokrovitelj znanosti i umjetnosti, a u slobodno vrijeme je pronašao novu metodu izrade goblena. U starosti mu je pri upravljanju državom pomagao glavni ministar po imenu Filopemen.
Naslijedio ga je njegov nećak Atal III., sin kralja Eumena II. i Stratonike.
Izvori
- Hansen, Esther V., 1971., "The Attalids of Pergamon", Cornell University Press, ISBN 0-8014-0615-3 (engl.)
- Polibije, Histories, Evelyn S. Shuckburgh (translator); London, New York. Macmillan (1889); Reprint Bloomington (1962)(engl.).
- Strabon, Geography, Books 13–14, prijevod Horace Leonard Jones; Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press; London: William Heinemann, Ltd. (1924) ISBN 0-674-99246-6.(engl.)