Razlika između inačica stranice »Atal I.«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (engl > Eng oznaka)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Atal I.'''-->[[Datoteka:AtaloPergamo.jpg|mini|Atala I., oko 200. pr. Kr.<br />([[Pergamski muzej]], [[Berlin]])]]
<!--'''Atal I.'''-->[[Datoteka:AtaloPergamo.jpg|mini|Atala I., oko 200. pr. Kr.<br />([[Pergamski muzej]], [[Berlin]])]]


'''Atal I.''' ([[Grčki jezik|grč.]] Ἄτταλος), poznat po nadimkom '''Soter''' ([[Grčki jezik|grč.]] Σωτὴρ), što bi značilo "Spasitelj"; (269. – 197. pr. Kr.)<ref>Hansen, Esther V. (1971). The Attalids of Pergamon. Cornell University Press. {{ISBN|0-8014-0615-3}}, str. 26; [[Livije]], [http://mcadams.posc.mu.edu/txt/ah/Livy/Livy33.html 33.21–22], navodi da je Atal umro u dobi od 72 godine nakon 44 godine vladavine. [[Polibije]], [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Plb.+18.41 18.41], također navodi da je živio 72 godine i vladao 44 godine. [[Strabon]], [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Strab.+13.4.2 13.4.2], navodi da je vladao  43 godine.{{engl}}</ref> bio je vladar, a kasnije i kralj [[Pergam]]a, od 241. do 197. pr. Kr.
'''Atal I.''' ([[Grčki jezik|grč.]] Ἄτταλος), poznat po nadimkom '''Soter''' ([[Grčki jezik|grč.]] Σωτὴρ), što bi značilo "Spasitelj"; (269. – 197. pr. Kr.)<ref>Hansen, Esther V. (1971). The Attalids of Pergamon. Cornell University Press. {{ISBN|0-8014-0615-3}}, str. 26; [[Livije]], [http://mcadams.posc.mu.edu/txt/ah/Livy/Livy33.html 33.21–22], navodi da je Atal umro u dobi od 72 godine nakon 44 godine vladavine. [[Polibije]], [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Plb.+18.41 18.41], također navodi da je živio 72 godine i vladao 44 godine. [[Strabon]], [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Strab.+13.4.2 13.4.2], navodi da je vladao  43 godine.{{Eng oznaka}}</ref> bio je vladar, a kasnije i kralj [[Pergam]]a, od 241. do 197. pr. Kr.
[[Datoteka:Dying gaul.jpg|mini|Gal na samrti]]
[[Datoteka:Dying gaul.jpg|mini|Gal na samrti]]
Bio je rođak i usvojeni sin prethodnog vladara [[Eumen I.|Eumena I.]],<ref>Strabon, [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Strab.+13.4.2 13.4.2], navodi da je bio rođak Eumena. [[Pauzanija (zemljopisac)|Pauzanija]], [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Paus.+1.8.1 1.8.1], vjerojatno sljedeći Strabona, navodi isto. Ali moderni pisci su zaključili da je Strabon preskočio generaciju; vidi Hansen, str.26.{{engl}}</ref> odnosno prvi član [[Atalidska dinastija|Atalidske dinastije]] koji se proglasio kraljem (238. pr. Kr.)<ref>Strabon, [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Strab.+13.4.2 13.4.2]; Polibije, [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Plb.+18.41 18.41]; Hansen, str.28.{{engl}}</ref><ref>Austin, M.M. (2006). "The Attalids of Pergamum". The Hellenistic World from Alexander to the Roman Conquest. Cambridge University Press. {{ISBN|0-521-82860-0}}. str.396.{{engl}}</ref><ref>Kosmetatou, Elizabeth (2003). "The Attalids of Pergamon". In Erskine; Andrew. A Companion to the Hellenistic World. Oxford: Blackwell, {{ISBN|1-4051-3278-7}}, str.161.{{engl}}</ref> Bio je sin Atala i Antiohide, [[Seleukidsko Carstvo|seleukidske sirijske]] princeze.
Bio je rođak i usvojeni sin prethodnog vladara [[Eumen I.|Eumena I.]],<ref>Strabon, [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Strab.+13.4.2 13.4.2], navodi da je bio rođak Eumena. [[Pauzanija (zemljopisac)|Pauzanija]], [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Paus.+1.8.1 1.8.1], vjerojatno sljedeći Strabona, navodi isto. Ali moderni pisci su zaključili da je Strabon preskočio generaciju; vidi Hansen, str.26.{{Eng oznaka}}</ref> odnosno prvi član [[Atalidska dinastija|Atalidske dinastije]] koji se proglasio kraljem (238. pr. Kr.)<ref>Strabon, [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Strab.+13.4.2 13.4.2]; Polibije, [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Plb.+18.41 18.41]; Hansen, str.28.{{Eng oznaka}}</ref><ref>Austin, M.M. (2006). "The Attalids of Pergamum". The Hellenistic World from Alexander to the Roman Conquest. Cambridge University Press. {{ISBN|0-521-82860-0}}. str.396.{{Eng oznaka}}</ref><ref>Kosmetatou, Elizabeth (2003). "The Attalids of Pergamon". In Erskine; Andrew. A Companion to the Hellenistic World. Oxford: Blackwell, {{ISBN|1-4051-3278-7}}, str.161.{{Eng oznaka}}</ref> Bio je sin Atala i Antiohide, [[Seleukidsko Carstvo|seleukidske sirijske]] princeze.
Atal je poznat po tome što je izvojevao veliku pobjedu nad [[Galatija|Galaćanima]] - [[Kelti|keltskim]] plemenima koja su se bila iz [[Trakija|Trakije]] naselila u [[Mala Azija|Maloj Aziji]], te pljačkala, pustošila i ucjenjivala maloazijske države i [[polis]]e. Pobjeda, koja je inspirirala znamenitu statuu "Gal na samrti", Atalu je dala nadimak "Soter" (spasitelj). Atal je kasnije postao poznat i kao vjeran i efikasan saveznik [[Rimska Republika|Rimljana]] te po ulozi koju je igrao u prvom i drugom [[Makedonski ratovi|makedonskom ratu]] boreći se protiv [[Filip V. Makedonski|Filipa V.]] Vodio je brojne pomorske operacije protiv makedonskih ciljeva na [[Egejsko more|Egeju]], anektiravši Pergamu otoke [[Egina (otok)|Eginu]] u prvom i [[Andros (otok)|Andros]] u drugom makedonskom ratu.
Atal je poznat po tome što je izvojevao veliku pobjedu nad [[Galatija|Galaćanima]] - [[Kelti|keltskim]] plemenima koja su se bila iz [[Trakija|Trakije]] naselila u [[Mala Azija|Maloj Aziji]], te pljačkala, pustošila i ucjenjivala maloazijske države i [[polis]]e. Pobjeda, koja je inspirirala znamenitu statuu "Gal na samrti", Atalu je dala nadimak "Soter" (spasitelj). Atal je kasnije postao poznat i kao vjeran i efikasan saveznik [[Rimska Republika|Rimljana]] te po ulozi koju je igrao u prvom i drugom [[Makedonski ratovi|makedonskom ratu]] boreći se protiv [[Filip V. Makedonski|Filipa V.]] Vodio je brojne pomorske operacije protiv makedonskih ciljeva na [[Egejsko more|Egeju]], anektiravši Pergamu otoke [[Egina (otok)|Eginu]] u prvom i [[Andros (otok)|Andros]] u drugom makedonskom ratu.



Inačica od 09:10, 9. ožujka 2022.

Atala I., oko 200. pr. Kr.
(Pergamski muzej, Berlin)

Atal I. (grč. Ἄτταλος), poznat po nadimkom Soter (grč. Σωτὴρ), što bi značilo "Spasitelj"; (269. – 197. pr. Kr.)[1] bio je vladar, a kasnije i kralj Pergama, od 241. do 197. pr. Kr.

Gal na samrti

Bio je rođak i usvojeni sin prethodnog vladara Eumena I.,[2] odnosno prvi član Atalidske dinastije koji se proglasio kraljem (238. pr. Kr.)[3][4][5] Bio je sin Atala i Antiohide, seleukidske sirijske princeze. Atal je poznat po tome što je izvojevao veliku pobjedu nad Galaćanima - keltskim plemenima koja su se bila iz Trakije naselila u Maloj Aziji, te pljačkala, pustošila i ucjenjivala maloazijske države i polise. Pobjeda, koja je inspirirala znamenitu statuu "Gal na samrti", Atalu je dala nadimak "Soter" (spasitelj). Atal je kasnije postao poznat i kao vjeran i efikasan saveznik Rimljana te po ulozi koju je igrao u prvom i drugom makedonskom ratu boreći se protiv Filipa V. Vodio je brojne pomorske operacije protiv makedonskih ciljeva na Egeju, anektiravši Pergamu otoke Eginu u prvom i Andros u drugom makedonskom ratu.

Umro je godine 197. pr. Kr. nedugo prije završetka drugog makedonskog rata, u dobi od 72 godine, nekoliko mjeseci nakon što je doživio moždani udar obraćajući se beotijskom ratnom vijeću. Imao je sretan obiteljski život sa suprugom i četiri sina. Naslijedio ga je sin Eumen II.

Izvori

  1. Hansen, Esther V. (1971). The Attalids of Pergamon. Cornell University Press. ISBN 0-8014-0615-3, str. 26; Livije, 33.21–22, navodi da je Atal umro u dobi od 72 godine nakon 44 godine vladavine. Polibije, 18.41, također navodi da je živio 72 godine i vladao 44 godine. Strabon, 13.4.2, navodi da je vladao 43 godine.(engl.)
  2. Strabon, 13.4.2, navodi da je bio rođak Eumena. Pauzanija, 1.8.1, vjerojatno sljedeći Strabona, navodi isto. Ali moderni pisci su zaključili da je Strabon preskočio generaciju; vidi Hansen, str.26.(engl.)
  3. Strabon, 13.4.2; Polibije, 18.41; Hansen, str.28.(engl.)
  4. Austin, M.M. (2006). "The Attalids of Pergamum". The Hellenistic World from Alexander to the Roman Conquest. Cambridge University Press. ISBN 0-521-82860-0. str.396.(engl.)
  5. Kosmetatou, Elizabeth (2003). "The Attalids of Pergamon". In Erskine; Andrew. A Companion to the Hellenistic World. Oxford: Blackwell, ISBN 1-4051-3278-7, str.161.(engl.)