Razlika između inačica stranice »Ingyō«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (brisanje nepotrebnog teksta) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir monarh | |||
| ime =Ingyō | | ime =Ingyō | ||
| slika = | | slika = | ||
Trenutačna izmjena od 11:01, 8. ožujka 2022.
| Ingyō | |
|---|---|
| 19. car Japana | |
| Vladavina | 411. - 453. (tradicijski) |
| Prethodnik | Hanzei |
| Nasljednik | Ankō |
| Rođenje | legenda |
| Smrt | legenda |
| Pokop | Ega no Naganu no kita no misasagi (Osaka) |
Ingyō (jap. 允恭天皇, いんぎょうてんのう, Ingyō-tennō), (64. godina cara Nintokua / prosinca 376.? - 14. dan 1. mjeseca 42. godine cara Ingyōa / 8. veljače 453.). Bio je 19. japanski car [1] prema tradicijskom brojanju.[2] .
Ne može se neki točni nadnevak pridijeliti njegovom vladanju, a konvencijski se uzima da je vladao od 411. do 453. godine.[3], a prema japanskim izvorima, od prosinca 412. do 14. siječnja 453. godine, cijelu 41 godinu.
Bio je sin cara Nintokua i Iwa no hime (磐之媛命). Bio je brat cara Richūa i Hanzeija, odnosno njihov četvrti sin, prema Kojikiju i Nihon Shokiju; ovo je nasljeđivanje zaobišlo Richūovu dvojicu sinova. Malo se o njemu zna.[2]
Supruga mu je bila Oshisaka no Ōnakatsu no Hime. Imao je petericu sinova i četvero kćeriju, među njima buduću dvojicu careva Ankōa i Yūryakua. Reformirao je sustav obiteljskih i klanovskih imena, jer su si brojni nadijevali lažna imena dajući si imena klana ili obitelji koji su bili više na društvenoj ljestvici.
Pravo mjesto njegova groba nije poznato.[1] Tradicijski ga se štuje u šintoističkom spomen-svetištu (misasagiju) kod Osake.
Uprava japanskog carskog dvora ovu lokaciju drži za Ingyōv mauzolej.[4] Formalno je poznat kao Ega no nagano no kita no misasagi (恵我長野北陵), u gradu Fujiideri blizu Osake.[5]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Uprava japanskog carskog dvora (Kunaichō): 允恭天皇 (19)
- ↑ 2,0 2,1 Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, str. 39.
- ↑ Brown, Delmer i dr. (1979.). Gukanshō, str. 257. na Google knjigama
- Varley, Paul. (1980.). Jinnō Shōtōki, str. 112; Titsingh, Isaac. (1834.). Annales des empereurs du japon, str. 26. na Google knjigama
- ↑ Ponsonby-Fane, str. 419.
- ↑ Gowland, William. "The Burial Mounds and Dolmens of the Early Emperors of Japan," The Journal of the Royal Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, sv. 37, siječanj - lipanj, 1907., str. 10.-46.
Literatura
- Aston, William George. (1896). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. OCLC 448337491
- Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, eds. (1979). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-03460-0; ISBN 978-0-520-03460-0; OCLC 251325323
- Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887
- Titsingh, Isaac. (1834). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691
- Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ISBN 0-231-04940-4; ISBN 978-0-231-04940-5; OCLC 59145842
- Hammer, Joshua. (2006.). Yokohama Burning: The Deadly 1923 Earthquake and Fire that Helped Forge the Path to World War II. New York: Simon & Schuster. ISBN 0-7432-6465-7; ISBN 978-0-7432-6465-5 (cloth)
