Razlika između inačica stranice »Ilija Garašanin«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (brisanje nepotrebnog teksta) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Ilija_Gara%C5%A1anin,_politician_and_statesman.jpg|mini|desno|Ilija Garašanin]] | |||
'''Ilija Garašanin''' ([[Kragujevac]], [[16. siječnja]] [[1812.]] - [[Beograd]], [[10. lipnja]] [[1874.]]) je bio [[Srbija i Crna Gora|srpski]] književnik, političar i premijer, poznat kao autor velikosrpskog programa ''[[Načertanije]]''. | '''Ilija Garašanin''' ([[Kragujevac]], [[16. siječnja]] [[1812.]] - [[Beograd]], [[10. lipnja]] [[1874.]]) je bio [[Srbija i Crna Gora|srpski]] književnik, političar i premijer, poznat kao autor velikosrpskog programa ''[[Načertanije]]''. | ||
Trenutačna izmjena od 06:06, 8. ožujka 2022.
Ilija Garašanin (Kragujevac, 16. siječnja 1812. - Beograd, 10. lipnja 1874.) je bio srpski književnik, političar i premijer, poznat kao autor velikosrpskog programa Načertanije.
Garašanin je učio kod privatnih učitelja jer mu je otac bio bogati trgovac. Od 1837. godine obnaša dužnost carinika u Višnjici i Beogradu. Postao je prvi zapovjednik srpske regularne vojske, s činom pukovnika. Od listopada 1842. na dužnosti je pomoćnika ministra unutarnjih poslova. Od 1843. obnaša dužnost ministra unutarnjih poslova.
Od 13. rujna 1852. - 14. ožujka 1853. Garašanin je knežev predstavnik i ministar vanjskih poslova, a 1853. godine otpušten je s te dužnosti na zahtjev Rusije. No, ipak se borio protiv austrofilske politike kneza Aleksandra Karađorđevića i smatrao kako se Srbija treba oslanjati na Francusku i Rusiju. Godine 1858. ponovo postaje ministar vanjskih poslova.
Na poziv kneza Mihaila 9. prosinca 1861. godine postaje predsjednik Ministarskog savjeta i ministar vanjskih poslova. Na toj dužnosti ostaje do 3. studenog 1867. godine. Prihvatio je ideje kralja Mihaila o ratu s Turcima i radio na sklapanju saveza s Crnom Gorom i Grčkom u pripremanju ustanka protiv Turaka.
U Srbiju je Garašanin uveo kruti policijski i birokratski način uprave. Utjecao je na odluku Svetoandrejske skupštine o zbacivanju dinastije Karađorđevića kojoj je prethodno služio i postao vatrenim zagovornikom konkurentskih Obrenovića. Kao ministar vanjskih poslova 1858. donio Zakon o narodnoj skupštini.
Iz službe je otpušten 1867. nakon jedne od bezbrojnih dvorskih intriga koje je tijekom svoje karijere često i sam organizirao. Navodno, Garašanin se protivio kneževoj ženidbi s Katarinom Konstantinović.
Nakon toga živo je na svome imanju kraj Beograda i posljednje godine života proveo je izvan politike.
Najpoznatije Garašaninovo djelo je tajni, nacionalistički i ekspanzionistički plan Načertanije, napravljen 1844. za potrebe srpske vlade. Načertanije je ideološki osnov pokušajima stvaranja Velike Srbije, kako tijekom 19. tako i u 20. stoljeću.