More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{ireligija bočna traka}} | |||
'''Humanistički naturalizam''' ogranak je [[filozofski naturalizam|filozofskog naturalizma]] po kojem [[čovjek|ljudska bića]] mogu najbolje razumjeti svijet i upravljati njime uporabom [[znanstvena metoda|znanstvene metode]]. U njemu se ne traga za konceptima [[Duhovnost|duhovnosti]], [[Intuicija|intuicije]] i [[metafizika|metafizike]] jer se njihove hipoteze i generalizacije ne mogu opovrgnuti (nisu falsifikabilne) i stoga ne mogu nikad napredovati više od osobnog mišljenja. Između [[priroda|prirode]] i onoga što leži "izvan" prirode ili "nad" njome nije povučena granica; sve se smatra rezultatom objašnjivih procesa unutar prirode, a ništa ne leži izvan nje.<ref>Titus, Harold H., ''Living Issues in Philosophy'' (4. izdanje; New York: American Book Co., 1963.): str. 215.-221.</ref> | '''Humanistički naturalizam''' ogranak je [[filozofski naturalizam|filozofskog naturalizma]] po kojem [[čovjek|ljudska bića]] mogu najbolje razumjeti svijet i upravljati njime uporabom [[znanstvena metoda|znanstvene metode]]. U njemu se ne traga za konceptima [[Duhovnost|duhovnosti]], [[Intuicija|intuicije]] i [[metafizika|metafizike]] jer se njihove hipoteze i generalizacije ne mogu opovrgnuti (nisu falsifikabilne) i stoga ne mogu nikad napredovati više od osobnog mišljenja. Između [[priroda|prirode]] i onoga što leži "izvan" prirode ili "nad" njome nije povučena granica; sve se smatra rezultatom objašnjivih procesa unutar prirode, a ništa ne leži izvan nje.<ref>Titus, Harold H., ''Living Issues in Philosophy'' (4. izdanje; New York: American Book Co., 1963.): str. 215.-221.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 8. ožujak 2022. u 00:32
Humanistički naturalizam ogranak je filozofskog naturalizma po kojem ljudska bića mogu najbolje razumjeti svijet i upravljati njime uporabom znanstvene metode. U njemu se ne traga za konceptima duhovnosti, intuicije i metafizike jer se njihove hipoteze i generalizacije ne mogu opovrgnuti (nisu falsifikabilne) i stoga ne mogu nikad napredovati više od osobnog mišljenja. Između prirode i onoga što leži "izvan" prirode ili "nad" njome nije povučena granica; sve se smatra rezultatom objašnjivih procesa unutar prirode, a ništa ne leži izvan nje.[1]
Jedna od teza humanističkog naturalizma jest da su sva živa bića zamršeni produžetci prirode i stoga zaslužuju određen stupanj uzajamna poštovanja od ljudskih bića. Naturalisti prihvaćaju potrebu za prilagodbom na trenutnu mijenu i to da se živa bića radi vlastitog opstanka moraju hraniti drugim živim bićima. No oni jednako tako uvažavaju potrebu za pravednim rasporedom resursa među svim vrstama.
Industrija i tehnologija se ponekad smatraju neprijateljima naturalizma, no to ne mora uvijek biti slučaj. One koji zastupaju ovu tezu tvrde da su zajednice u prošlosti uglavnom bile poljodjelske i lovačko-sakupljačke i živjele su u relativnoj harmoniji i ravnoteži s prirodom. No s osvitom industrijske revolucije, neki naturalisti smatraju da je ova ravnoteža sve više u opasnosti.
Izvori
- ↑ Titus, Harold H., Living Issues in Philosophy (4. izdanje; New York: American Book Co., 1963.): str. 215.-221.
| |||||||||||||||||||||||||||||