Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hrvatska regnikolarna deputacija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m brisanje nepotrebnog teksta
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Hrvatska regnikolarna deputacija'''-->'''Hrvatska regnikolarna deputacija''' (''Hrvatski kraljevinski odbor'') naziv je za zastupnike [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] koji su [[1868.]] i [[1873.]] [[pregovori|pregovarali]] oko [[hrvatsko-ugarska nagodba|hrvatsko-ugarske nagodbe]] (''regnikolaran'' - koji zastupa stanovnike [[kraljevina|kraljevine]]).
'''Hrvatska regnikolarna deputacija''' (''Hrvatski kraljevinski odbor'') naziv je za zastupnike [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] koji su [[1868.]] i [[1873.]] [[pregovori|pregovarali]] oko [[hrvatsko-ugarska nagodba|hrvatsko-ugarske nagodbe]] (''regnikolaran'' - koji zastupa stanovnike [[kraljevina|kraljevine]]).


==Sastav 1868.==
==Sastav 1868.==

Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 19:57

Hrvatska regnikolarna deputacija (Hrvatski kraljevinski odbor) naziv je za zastupnike Hrvatskog sabora koji su 1868. i 1873. pregovarali oko hrvatsko-ugarske nagodbe (regnikolaran - koji zastupa stanovnike kraljevine).

Sastav 1868.

U kraljevinski odbor (regnikolarnu deputaciju) 30. siječnja 1868. izabrani su sami unionisti (mađaroni): Julije grof Janković, Ladislav grof Pejačević, Koloman Bedeković, Antun Vakanović, dr. Mirko Šuhaj, Ignjat Brlić, Jovan Živković, Josip Žuvić, Ante Stojanović, Janko Car, Pavao Batagliarini i Stjepan Vuković. Hrvatski kraljevinski odbor uputio se 27. travnja u Peštu, gdje je dugo raspravljao s ugarskim kraljevinskim odborom. Koncem srpnja 1868. odbori su uglavili Nagodbu.[1]

Sastav 1873.

U kraljevinski odbor 9. srpnja 1873. izabrani su: Josip Juraj Strossmayer, Ivan Mažuranić, Prandau, Matija Mrazović, Ivan Vončina, Priča, Živković, P. Horvat, Ante Jakić, Nikola Krestić, Miroslav Kraljević i Svetozar Kušević.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Rudolf Horvat, Najnovije doba hrvatske povijesti, Zagreb, 1906.

Povezani članci