More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
| Nisu prikazane 2 međuinačice | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Homohisterija''' je strah da se osobu ne smatra [[Homoseksualnost|homoseksualnim]] zbog ponašanja koje se obično smatra netipičnim za spol.<ref name="Rise and Fall">{{Citiranje časopisa|author=Anderson|first=Eric|title=The Rise and Fall of Western Homohysteria|url=http://www.jfsonline.org/issue1/pdfs/AndersonFINAL.pdf|date=Fall 2011|journal=Journal of Feminist Scholarship|issue=1|accessdate=23 November 2014}}</ref> Homohisterija može postojati u kulturama u kojima se podrazumijeva da ljudi jesu i mogu biti homoseksualci, čak i ako su zatvoreni, te da se homoseksualnost doživljava manje poželjnom od [[Heteroseksualnost|heteroseksualnosti]].<ref name="Changing the game">{{Citiranje knjige|last1=Bullingham|first1=Rachel|last2=Magrath|first2=Rory|last3=Anderson|first3=Eric|title=Changing the game: sport and a cultural shift away from homohysteria|journal=Routledge Handbook of Sport, Gender and Sexuality|date=2014|page=276|url=https://books.google.com/?id=Von8AgAAQBAJ&pg=PA275&dq=homohysteria#v=onepage&q=homohysteria&f=false|accessdate=23 November 2014|isbn=9781136326967}}</ref> Ova kombinacija dovodi do toga da se muškarci boje da će drugi pomisliti da su [[Gej|homoseksualci]] ako ne odgovaraju stereotipima muškog spola. Neuklapanje u rodne stereotipe (rodna netipičnost) u povijesti se povezivalo s homoseksualcima, sa [[Oscar Wilde|suđenjima Oscaru Wildeu koja su]] to vjerovanje proširivala u Britaniji i drugdje, s njegovim uvjerenjem u grubu nepristojnost produbljujući javne stereotipe o homoseksualnim muškarcima. Zbog tih zabluda mnogi su homoseksualni muškarci "muževnog ponašanja" bili izuzeti od javne sumnje u svoju seksualnost.<ref name=Britannica>{{Citiranje weba|last1=Anderson|first1=Eric|title=Homophobia (psychology and society)|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/1758377/homophobia|website=britannica.com|publisher=Encyclopædia Britannica|accessdate=17.2.2015}}</ref> | |||
== Nastanak == | == Nastanak == | ||
| Redak 6: | Redak 6: | ||
Na primjer, homohisterija pomaže objasniti kako se muškarcima u mnogim islamskim zemljama dopušta fizička i emocionalna intimnost (uključujući držanje ruku) bez prijetnje njihovom javno percipiranom heteroseksualnom identitetu; dok se dvoje muškaraca koji se drže za ruke u Americi smatraju homoseksualcima, muškarci u islamskim zemljama ne smatraju se homoseksualcima zbog sudjelovanja u istim ponašanjima.<ref name="link.springer.com"/> To je zbog uvjerenja da muškarci u tim društvima ne mogu biti homoseksualci, a iranski predsjednik [[Mahmud Ahmadinežad|Mahmud Ahmadinedžad]] tvrdio je da Iran nema homoseksualce, a drugi su homoseksualnost proglasili "bolešću bijelog čovjeka".<ref name=Britannica/> | Na primjer, homohisterija pomaže objasniti kako se muškarcima u mnogim islamskim zemljama dopušta fizička i emocionalna intimnost (uključujući držanje ruku) bez prijetnje njihovom javno percipiranom heteroseksualnom identitetu; dok se dvoje muškaraca koji se drže za ruke u Americi smatraju homoseksualcima, muškarci u islamskim zemljama ne smatraju se homoseksualcima zbog sudjelovanja u istim ponašanjima.<ref name="link.springer.com"/> To je zbog uvjerenja da muškarci u tim društvima ne mogu biti homoseksualci, a iranski predsjednik [[Mahmud Ahmadinežad|Mahmud Ahmadinedžad]] tvrdio je da Iran nema homoseksualce, a drugi su homoseksualnost proglasili "bolešću bijelog čovjeka".<ref name=Britannica/> | ||
Isto tako, homohisterija može objasniti nijanse između muške taktilnosti tijekom vremena, radom Johna Ibsona<ref>{{ | Isto tako, homohisterija može objasniti nijanse između muške taktilnosti tijekom vremena, radom Johna Ibsona<ref>{{Citiranje knjige |title = Picturing Men: A Century of Male Relationships in Everyday American Photography |url = https://archive.org/details/picturingmencent00ibso |url-access = registration |date = 2002 |author = John Ibson |id = }}</ref> utvrđeno je smanjenje socijalne udaljenosti između muškaraca na skupnim fotografijama, što se može razumjeti korištenjem homohisterije. Ovaj koncept korišten je i u objašnjavanju homofobije i rodnog rada među ženama;<ref>{{Citiranje časopisa|author=Meridith G. F. Worthen|title=The Cultural Significance of Homophobia on Heterosexual Women's Gendered Experiences in the United States: A Commentary|date=2014-08-01|journal=Sex Roles|volume=71|issue=3–4|pages=141–151}}</ref> prvenstveno Rachael Bullingham u istraživanju iskustava sportaša u timskim sportovima.<ref>{{Citiranje časopisa|author=Anderson|first=Eric|title=Openly lesbian team sport athletes in an era of decreasing homohysteria|url=http://eprints.worc.ac.uk/3461/1/Out%20but%20not%20down%20submitted.pdf|year=2015|journal=International Review for the Sociology of Sport|volume=50|issue=6|pages=647–660}}</ref> | ||
Vjeruje se da je Eric Anderson, zapadnjačka homohisterija, dosegla vrhunac 1980-ih, nakon epidemije [[Sindrom stečene imunodeficijencije|HIV-a / AIDS-]] a među homoseksualcima.<ref name=Britannica/> | Vjeruje se da je Eric Anderson, zapadnjačka homohisterija, dosegla vrhunac 1980-ih, nakon epidemije [[Sindrom stečene imunodeficijencije|HIV-a / AIDS-]] a među homoseksualcima.<ref name=Britannica/> | ||
Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 12:12
Homohisterija je strah da se osobu ne smatra homoseksualnim zbog ponašanja koje se obično smatra netipičnim za spol.[1] Homohisterija može postojati u kulturama u kojima se podrazumijeva da ljudi jesu i mogu biti homoseksualci, čak i ako su zatvoreni, te da se homoseksualnost doživljava manje poželjnom od heteroseksualnosti.[2] Ova kombinacija dovodi do toga da se muškarci boje da će drugi pomisliti da su homoseksualci ako ne odgovaraju stereotipima muškog spola. Neuklapanje u rodne stereotipe (rodna netipičnost) u povijesti se povezivalo s homoseksualcima, sa suđenjima Oscaru Wildeu koja su to vjerovanje proširivala u Britaniji i drugdje, s njegovim uvjerenjem u grubu nepristojnost produbljujući javne stereotipe o homoseksualnim muškarcima. Zbog tih zabluda mnogi su homoseksualni muškarci "muževnog ponašanja" bili izuzeti od javne sumnje u svoju seksualnost.[3]
Nastanak
Homohisterija je koncept uspostavljen kao dio Inkluzivne teorije muškosti profesora Erica Andersona. I Eric Anderson i Mark McCormack tvrde da postoje tri socijalna uvjeta koja moraju biti zadovoljena da bi postojala homohistrična kultura: (1) široka svijest o tome da muška homoseksualnost postoji kao nepromjenjiva seksualna orijentacija unutar značajnog dijela populacije kulture; (2) visoka razina homofobije u toj kulturi; i (3) povezanost rodne atipičnosti s homoseksualnošću. Ove različite razine socijalnih uvjeta pomažu u objašnjavanju različitih društvenih trendova u vezi s muškošću.[4]
Na primjer, homohisterija pomaže objasniti kako se muškarcima u mnogim islamskim zemljama dopušta fizička i emocionalna intimnost (uključujući držanje ruku) bez prijetnje njihovom javno percipiranom heteroseksualnom identitetu; dok se dvoje muškaraca koji se drže za ruke u Americi smatraju homoseksualcima, muškarci u islamskim zemljama ne smatraju se homoseksualcima zbog sudjelovanja u istim ponašanjima.[4] To je zbog uvjerenja da muškarci u tim društvima ne mogu biti homoseksualci, a iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad tvrdio je da Iran nema homoseksualce, a drugi su homoseksualnost proglasili "bolešću bijelog čovjeka".[3]
Isto tako, homohisterija može objasniti nijanse između muške taktilnosti tijekom vremena, radom Johna Ibsona[5] utvrđeno je smanjenje socijalne udaljenosti između muškaraca na skupnim fotografijama, što se može razumjeti korištenjem homohisterije. Ovaj koncept korišten je i u objašnjavanju homofobije i rodnog rada među ženama;[6] prvenstveno Rachael Bullingham u istraživanju iskustava sportaša u timskim sportovima.[7]
Vjeruje se da je Eric Anderson, zapadnjačka homohisterija, dosegla vrhunac 1980-ih, nakon epidemije HIV-a / AIDS- a među homoseksualcima.[3]
Utjecaj
Kako kultura postaje manje homofobična i manje je stigme oko fizičke platonske naklonosti među muškarcima, poboljšava se život heteroseksualnih muškaraca, jer su manje agresivni i fizički otuđeni jedni od drugih.[8]
Izvori
- ↑ Anderson, Eric (Fall 2011). "The Rise and Fall of Western Homohysteria". Journal of Feminist Scholarship (1). http://www.jfsonline.org/issue1/pdfs/AndersonFINAL.pdf Pristupljeno 23. studeni 2014.
- ↑ Bullingham, Rachel; Magrath, Rory; Anderson, Eric (2014). Changing the game: sport and a cultural shift away from homohysteria. str. 276. ISBN 9781136326967. https://books.google.com/?id=Von8AgAAQBAJ&pg=PA275&dq=homohysteria#v=onepage&q=homohysteria&f=false Pristupljeno 23. studeni 2014.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Anderson, Eric. "Homophobia (psychology and society)". Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/1758377/homophobia Pristupljeno 17. veljača 2015.
- ↑ 4,0 4,1 Eric Anderson; Mark McCormack (1. kolovoz 2014.). "The Influence of Declining Homophobia on Men's Gender in the United States: An Argument for the Study of Homohysteria". Sex Roles 71 (3–4): 109–120. doi:10.1007/s11199-014-0358-8. http://dro.dur.ac.uk/12142/1/12142.pdf
- ↑ John Ibson (2002). Picturing Men: A Century of Male Relationships in Everyday American Photography. https://archive.org/details/picturingmencent00ibso
- ↑ Meridith G. F. Worthen (1. kolovoz 2014.). "The Cultural Significance of Homophobia on Heterosexual Women's Gendered Experiences in the United States: A Commentary". Sex Roles 71 (3–4): 141–151
- ↑ Anderson, Eric (2015). "Openly lesbian team sport athletes in an era of decreasing homohysteria". International Review for the Sociology of Sport 50 (6): 647–660. http://eprints.worc.ac.uk/3461/1/Out%20but%20not%20down%20submitted.pdf
- ↑ McCormack, Mark (7. kolovoz 2014.). "Homohysteria: Definitions, Context and Intersectionality". Sex Roles 71 (3–4): 152–158. http://dro.dur.ac.uk/13691/1/13691.pdf