Razlika između inačica stranice »Heinrich Füger«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
(Nisu prikazane 2 međuinačice istog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Heinrich Füger'''-->[[Slika:HeinrichFüger.jpg|mini|Heinrich Füger. [[Mezzotinta]] [[Vinzenz Georg Kininger|Vinzenza Georga Kiningera]] po [[autoportret]]u, oko 1818.]]
[[Slika:HeinrichFüger.jpg|mini|Heinrich Füger. [[Mezzotinta]] [[Vinzenz Georg Kininger|Vinzenza Georga Kiningera]] po [[autoportret]]u, oko 1818.]]


'''Heinrich Friedrich Füger''' ([[Heilbronn]], [[8. prosinca]] [[1751.]] – [[Beč]], [[5. studenog]] [[1818.]]) bio je [[Nijemci|njemački]] [[portretno slikarstvo|portretni]] i [[Povijesno slikarstvo|povijesni slikar]].
'''Heinrich Friedrich Füger''' ([[Heilbronn]], [[8. prosinca]] [[1751.]] – [[Beč]], [[5. studenog]] [[1818.]]) bio je [[Nijemci|njemački]] [[portretno slikarstvo|portretni]] i [[Povijesno slikarstvo|povijesni slikar]].
Redak 7: Redak 7:
Füger je bio učenik [[Nicolas Guibal|Nicolasa Guibala]] u [[Stuttgart]]u i [[Adam Friedrich Oeser|Adama Friedricha Oesera]] u [[Leipzig]]u. Poslije toga otputovao je u [[Rim]] i [[Napulj]], gdje je proveo vrijeme slikajući [[freska|freske]] u [[palača Caserta|Palazzo Caserta]]. Na svojem povratku u [[Beč]] bio je postavljen za dvorskog slikara, [[profesor]]a i vicedirektora [[Akademija lijepih umjetnosti u Beču|Akademije]], a 1806. za direktora [[Muzej povijesti umjetnosti u Beču|carske galerije slika]] i dvorskog kapetana u [[dvorac Belvedere u Beču|dvorcu Belvedere]].
Füger je bio učenik [[Nicolas Guibal|Nicolasa Guibala]] u [[Stuttgart]]u i [[Adam Friedrich Oeser|Adama Friedricha Oesera]] u [[Leipzig]]u. Poslije toga otputovao je u [[Rim]] i [[Napulj]], gdje je proveo vrijeme slikajući [[freska|freske]] u [[palača Caserta|Palazzo Caserta]]. Na svojem povratku u [[Beč]] bio je postavljen za dvorskog slikara, [[profesor]]a i vicedirektora [[Akademija lijepih umjetnosti u Beču|Akademije]], a 1806. za direktora [[Muzej povijesti umjetnosti u Beču|carske galerije slika]] i dvorskog kapetana u [[dvorac Belvedere u Beču|dvorcu Belvedere]].


Među njegovim povijesnim slikama jesu: ''Koriolanov pozdrav'' (Galerija Czernin, Beč), ''Alegorija Bečkog mira'' (1801.), ''Germanikova smrt'' (1789.), ''Ubojstvo Cezara'' i ''Bathsheba'' (Budimpeštanska galerija). Među njegovim se portretima nalaze [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|car Josip II.]], [[vojvotkinja Elisabeth von Württemberg|velika vojvotkinja Elisabeth Wilhelmine von Württemberg]], [[Marija Karolina Austrijska|kraljica Karolina Napuljska]],<ref name=nie>"Füger, Heinrich". ''[[New International Encyclopedia]]''. 1906.</ref> i [[Horatio Nelson]], koji mu je pozirao u Beču 1800. (Nacionalna galerija portreta, London).<ref>{{cite web|publisher=National Portrait Gallery|url=http://www.npg.org.uk/collections/search/portrait/mw04639/Horatio-Nelson|title=Horatio Nelson}}</ref> U klasičnom je stilu naslikao [[Louis David|Louisa Davida]]<ref name=nie/> i [[Anton Raphael Mengs|Antona Raphaela Mengsa]] te je bio sklon teatralnosti.
Među njegovim povijesnim slikama jesu: ''Koriolanov pozdrav'' (Galerija Czernin, Beč), ''Alegorija Bečkog mira'' (1801.), ''Germanikova smrt'' (1789.), ''Ubojstvo Cezara'' i ''Bathsheba'' (Budimpeštanska galerija). Među njegovim se portretima nalaze [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|car Josip II.]], [[vojvotkinja Elisabeth von Württemberg|velika vojvotkinja Elisabeth Wilhelmine von Württemberg]], [[Marija Karolina Austrijska|kraljica Karolina Napuljska]],<ref name=nie>"Füger, Heinrich". ''[[New International Encyclopedia]]''. 1906.</ref> i [[Horatio Nelson]], koji mu je pozirao u Beču 1800. (Nacionalna galerija portreta, London).<ref>{{Citiranje weba|publisher=National Portrait Gallery|url=http://www.npg.org.uk/collections/search/portrait/mw04639/Horatio-Nelson|title=Horatio Nelson}}</ref> U klasičnom je stilu naslikao [[Louis David|Louisa Davida]]<ref name=nie/> i [[Anton Raphael Mengs|Antona Raphaela Mengsa]] te je bio sklon teatralnosti.


Füger je bio i učitelj, a među njegovim su učenicima bili [[Gustav Philipp Zwinger]] i [[Franciszek Ksawery Lampi]].<ref name="ref4">{{cite web | url=http://www.pinakoteka.zascianek.pl/Lampi_F_K/Lampi_F_K_bio.htm | title=Franciszek Ksawery Lampi | accessdate=29. listopada 2012.}}</ref>
Füger je bio i učitelj, a među njegovim su učenicima bili [[Gustav Philipp Zwinger]] i [[Franciszek Ksawery Lampi]].<ref name="ref4">{{Citiranje weba | url=http://www.pinakoteka.zascianek.pl/Lampi_F_K/Lampi_F_K_bio.htm | title=Franciszek Ksawery Lampi | accessdate=29. listopada 2012.}}</ref>


== Djela ==
== Djela ==
Redak 42: Redak 42:
== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
=== Sestrinski projekti ===
=== Sestrinski projekti ===
{{Commonscat|Heinrich Friedrich Füger|Heinrich Füger}}
 


{{GLAVNIRASPORED:Füger, Heinrich}}
{{GLAVNIRASPORED:Füger, Heinrich}}
[[Kategorija:Njemački slikari]]
[[Kategorija:Njemački slikari]]

Trenutačna izmjena od 02:15, 7. ožujka 2022.

Heinrich Füger. Mezzotinta Vinzenza Georga Kiningera po autoportretu, oko 1818.

Heinrich Friedrich Füger (Heilbronn, 8. prosinca 1751. – Beč, 5. studenog 1818.) bio je njemački portretni i povijesni slikar.

Životopis

Füger je bio učenik Nicolasa Guibala u Stuttgartu i Adama Friedricha Oesera u Leipzigu. Poslije toga otputovao je u Rim i Napulj, gdje je proveo vrijeme slikajući freske u Palazzo Caserta. Na svojem povratku u Beč bio je postavljen za dvorskog slikara, profesora i vicedirektora Akademije, a 1806. za direktora carske galerije slika i dvorskog kapetana u dvorcu Belvedere.

Među njegovim povijesnim slikama jesu: Koriolanov pozdrav (Galerija Czernin, Beč), Alegorija Bečkog mira (1801.), Germanikova smrt (1789.), Ubojstvo Cezara i Bathsheba (Budimpeštanska galerija). Među njegovim se portretima nalaze car Josip II., velika vojvotkinja Elisabeth Wilhelmine von Württemberg, kraljica Karolina Napuljska,[1] i Horatio Nelson, koji mu je pozirao u Beču 1800. (Nacionalna galerija portreta, London).[2] U klasičnom je stilu naslikao Louisa Davida[1] i Antona Raphaela Mengsa te je bio sklon teatralnosti.

Füger je bio i učitelj, a među njegovim su učenicima bili Gustav Philipp Zwinger i Franciszek Ksawery Lampi.[3]

Djela

  • Fürst Nikolai Jussupow (Sankt-Peterburg, Ermitaž), 1783., ulje na platnu, 112 × 87 cm,[4]
  • Marie Thérèse de Bourbon (St. Petersburg, Ermitaž), 1783., ulje na platnu, 110,5 × 88,5 cm
  • Elisabeth Wilhelmine von Württemberg (Bečki muzej), 1788., akvarel na bjelokosti
  • Der Klaviervirtuose Gottlieb Christian Füger, der Bruder des Künstlers (Beč, Austrijska galerija Belvedere), 1788/89., ulje na platnu
  • Marie Louise, Kaiserin von Österreich (Washington, D.C., Metropolitanski umjetnički muzej), 1790., akvarel na bjelokosti, 3,1 × 2,2 cm,[5]
  • Antiochus und Stratonike (Stuttgart, Državna galerija), 1790., 80 × 97 cm
  • Selbstbildnis (Kiel, Umjetnička dvorana), 1790., ulje na platnu, 109,5 x 87 cm
  • Tod der Dido (St. Petersburg, Ermitaž), 1792., ulje na platnu, 154 × 220 cm
  • Johann Nepomuk Hunczovsky (Bečki muzej, inv. br. 56.419), 1794., ulje na platnu, 96 × 74 cm
  • Heinrich Füger, der Sohn des Künstlers, im Alter von 4 Jahren (Beč, Akademija lijepih umjetnosti, inv. br. 1022), 1796., ulje na platnu, 110 × 89 cm
  • Die Schauspielerin Josefa Hortensia Füger, die Frau des Künstlers (Beč, Austrijska galerija Belvedere), 1797., ulje na platnu
  • Franz Joseph Graf Saurau (Beč, Austrijska galerija Belvedere), 1797., ulje na platnu, 69 × 55 cm
  • Apotheose des Erzherzogs Carl: Rudolf von Habsburg bekränzt den Erzherzog als Retter Deutschlands (Beč, Muzej vojne povijesti), 1800., ulje na platnu
  • János Batsányi (Budimpešta, Magyar Nemzeti Múzeum), 1808., ulje na platnu, 68 × 51 cm
  • Hinrichtung einer Vestalin (St. Petersburg, Ermitage), 1790. – 1815., ulje na platnu, 53,5 × 95,5 cm
  • Selbstporträt (Stuttgart, Državna galerija), 1810., 51 × 41 cm
  • Prometheus bringt der Menschheit das Feuer (Beč, Liechtenstein Museum), 1817., ulje na platnu, 221 × 156 cm,[6]
  • Die Ermordung Caesars (Bečki muzej), ulje na platnu
  • Der Tod des Germanicus (Beč, Akademija lijepih umjetnosti, inv. br. 170)
  • Selbstporträt (Beč, Akademija lijepih umjetnosti, inv. br. 1026)
  • Der Tod der Virginia (Beč, Akademija lijepih umjetnosti, inv. br. 1023)
  • Bildnis des Franz Zauner (Beč, Akademija lijepih umjetnosti, inv. br. 1072)

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 "Füger, Heinrich". New International Encyclopedia. 1906.
  2. ↑ "Horatio Nelson". National Portrait Gallery. http://www.npg.org.uk/collections/search/portrait/mw04639/Horatio-Nelson 
  3. ↑ "Franciszek Ksawery Lampi". http://www.pinakoteka.zascianek.pl/Lampi_F_K/Lampi_F_K_bio.htm Pristupljeno 29. listopada 2012. 
  4. ↑ Djela Heinricha Fügera u Ermitažu, pristupljeno 7. srpnja 2014.
  5. ↑ Porträt der Kaiserin Maria Luise, pristupljeno 7. srpnja 2014.
  6. ↑ Prometheus bringt der Menschheit das Feuer (Arhivirano 6. prosinca 2004.), pristupljeno 7. srpnja 2014.

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Heinrich_Füger&oldid=414687"