Razlika između inačica stranice »Aba (mađarsko pleme)«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-<!--(.*?)--> +)) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Drugo značenje2|[[Aba]]|mađarsko pleme|Aba}} | |||
{{otheruses|[[Aba (indijansko pleme)]]|[[Indijanci|indijansko pleme]]}} | {{otheruses|[[Aba (indijansko pleme)]]|[[Indijanci|indijansko pleme]]}} | ||
'''Aba''' je [[Srednji vijek|srednjovjekovno]] [[Ugarsko Kraljevstvo|ugarsko]] [[pleme]]. Njegovi članovi podijeljeni u više grana bili su [[Našice|našički]] i [[Voćine|voćinski]] [[vlastelin]]i. Podupirali su dolazak [[Karlo I. Robert|Karla I. Roberta]] na [[ugarsko prijestolje]] i bili među protivnicima [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburgovca]]. [[Dimitrije I.]] (spominje se [[1214.]] – [[1243.]]), odgojitelj [[herceg]]a [[Koloman]]a, potom meštar kraljevih peharnika, dobio je [[1240.]] od [[herceg]]a dio posjeda Našica. Njegovu unuku [[Aleksandar II.|Aleksandru II.]] (spominje se [[1282.]] – [[1326.]]) darovao je [[1310.]] [[Karlo I. Robert]] drugi dio našičkog posjeda, a [[1312.]] i posjed [[templar]]a [[Sveti Martin]] kraj Našica s pravom da ondje podigne castrum. Godine [[1350.]] pred [[Povijest Bosne i Hercegovine|bosanskim]] [[Kaptol]]om u [[Đakovo|Đakovu]] sporio se [[Denk I.]] (spominje se [[1336.]] – [[1350.]]) zbog posjeda Ladislavovca, Luke i Jagodnje. Njegov unuk Žigmund Našički (spominje se [[1394.]] – [[1403.]]) pao je u nemilost kralja [[Žigmund Luksemburški|Sigismunda Luksemburgovca]] i izgubio Našice. Potomci Petra I., sina [[Dimitrije I.|Dimitrija I.]], držali su od XVI. do XVIII. st. posjed [[Radovan]] kraj [[Ivanec|Ivanca]] u [[Varaždinska županija|Varaždinskoj županiji]]. Plemenu ''Aba'' pripada i ogranak [[Atyinay]]. Njihovu članu [[Lovre II.|Lovri II.]] (spominje se [[1277.]] – [[1290.]]) darovala je [[1290.]] kraljica majka [[Elizabeta]] posjed [[Sveti Martin]] kraj [[Virovitica|Virovitice]] nazvavši Lovru »svojim dragim rođakom«. Od [[Karlo I. Robert|Karla I. Roberta]] dobili su [[1317.]] više posjeda te gradove [[Voćin]], [[Drenovec]] i [[Novaki|Novake]]. Tom darovnicom osnovan je ogranak plemena [[Aba-Voćinski]]. Zbog sudjelovanja u ustanku protiv Sigismunda Luksemburgovca [[1403.]], kralj im je oduzeo Voćin.<ref name="LKMŽ">{{Citiranje weba|url=http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24 |title=Aba |publisher=[[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]] |accessdate=9. srpnja 2019.}}</ref> | '''Aba''' je [[Srednji vijek|srednjovjekovno]] [[Ugarsko Kraljevstvo|ugarsko]] [[pleme]]. Njegovi članovi podijeljeni u više grana bili su [[Našice|našički]] i [[Voćine|voćinski]] [[vlastelin]]i. Podupirali su dolazak [[Karlo I. Robert|Karla I. Roberta]] na [[ugarsko prijestolje]] i bili među protivnicima [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburgovca]]. [[Dimitrije I.]] (spominje se [[1214.]] – [[1243.]]), odgojitelj [[herceg]]a [[Koloman]]a, potom meštar kraljevih peharnika, dobio je [[1240.]] od [[herceg]]a dio posjeda Našica. Njegovu unuku [[Aleksandar II.|Aleksandru II.]] (spominje se [[1282.]] – [[1326.]]) darovao je [[1310.]] [[Karlo I. Robert]] drugi dio našičkog posjeda, a [[1312.]] i posjed [[templar]]a [[Sveti Martin]] kraj Našica s pravom da ondje podigne castrum. Godine [[1350.]] pred [[Povijest Bosne i Hercegovine|bosanskim]] [[Kaptol]]om u [[Đakovo|Đakovu]] sporio se [[Denk I.]] (spominje se [[1336.]] – [[1350.]]) zbog posjeda Ladislavovca, Luke i Jagodnje. Njegov unuk Žigmund Našički (spominje se [[1394.]] – [[1403.]]) pao je u nemilost kralja [[Žigmund Luksemburški|Sigismunda Luksemburgovca]] i izgubio Našice. Potomci Petra I., sina [[Dimitrije I.|Dimitrija I.]], držali su od XVI. do XVIII. st. posjed [[Radovan]] kraj [[Ivanec|Ivanca]] u [[Varaždinska županija|Varaždinskoj županiji]]. Plemenu ''Aba'' pripada i ogranak [[Atyinay]]. Njihovu članu [[Lovre II.|Lovri II.]] (spominje se [[1277.]] – [[1290.]]) darovala je [[1290.]] kraljica majka [[Elizabeta]] posjed [[Sveti Martin]] kraj [[Virovitica|Virovitice]] nazvavši Lovru »svojim dragim rođakom«. Od [[Karlo I. Robert|Karla I. Roberta]] dobili su [[1317.]] više posjeda te gradove [[Voćin]], [[Drenovec]] i [[Novaki|Novake]]. Tom darovnicom osnovan je ogranak plemena [[Aba-Voćinski]]. Zbog sudjelovanja u ustanku protiv Sigismunda Luksemburgovca [[1403.]], kralj im je oduzeo Voćin.<ref name="LKMŽ">{{Citiranje weba|url=http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24 |title=Aba |publisher=[[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]] |accessdate=9. srpnja 2019.}}</ref> | ||
Trenutačna izmjena od 03:30, 3. siječnja 2022.
Za druga značenja, pogledajte Aba.- PREUSMJERI Predložak:Dz
Aba je srednjovjekovno ugarsko pleme. Njegovi članovi podijeljeni u više grana bili su našički i voćinski vlastelini. Podupirali su dolazak Karla I. Roberta na ugarsko prijestolje i bili među protivnicima Žigmunda Luksemburgovca. Dimitrije I. (spominje se 1214. – 1243.), odgojitelj hercega Kolomana, potom meštar kraljevih peharnika, dobio je 1240. od hercega dio posjeda Našica. Njegovu unuku Aleksandru II. (spominje se 1282. – 1326.) darovao je 1310. Karlo I. Robert drugi dio našičkog posjeda, a 1312. i posjed templara Sveti Martin kraj Našica s pravom da ondje podigne castrum. Godine 1350. pred bosanskim Kaptolom u Đakovu sporio se Denk I. (spominje se 1336. – 1350.) zbog posjeda Ladislavovca, Luke i Jagodnje. Njegov unuk Žigmund Našički (spominje se 1394. – 1403.) pao je u nemilost kralja Sigismunda Luksemburgovca i izgubio Našice. Potomci Petra I., sina Dimitrija I., držali su od XVI. do XVIII. st. posjed Radovan kraj Ivanca u Varaždinskoj županiji. Plemenu Aba pripada i ogranak Atyinay. Njihovu članu Lovri II. (spominje se 1277. – 1290.) darovala je 1290. kraljica majka Elizabeta posjed Sveti Martin kraj Virovitice nazvavši Lovru »svojim dragim rođakom«. Od Karla I. Roberta dobili su 1317. više posjeda te gradove Voćin, Drenovec i Novake. Tom darovnicom osnovan je ogranak plemena Aba-Voćinski. Zbog sudjelovanja u ustanku protiv Sigismunda Luksemburgovca 1403., kralj im je oduzeo Voćin.[1]
Izvori
- ↑ "Aba". Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24 Pristupljeno 9. srpnja 2019.