Razlika između inačica stranice »Josip Budisavljević«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)) |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Osnovnu školu je pohađao 1914.-20. u [[Njemačka|Njemačkoj]] i Zagrebu, gdje polazi u srednju školu te [[1935.]] diplomira na Pravnom fakultetu. Godine 1937.-70. u sudačkoj je službi u Zagrebu, [[Zlatar]]u, [[Samobor]]u, [[Osijek]]u i [[Sisak|Sisku]]. Umirovljen je 1970. kao sudac Okružnog suda u Zagrebu. Bavio se i odvjetništvom. Prvi stručni članak s pravnog područja objavio je u časopisu ''Mjesečnik'' (1940.). Najviše je pisao o pitanjima stambenog i radnog prava u publikacijama ''Naša zakonitost'' (1955.-57., 1963., 1968., 1970.), ''Odvjetnik'' (1963, 1966., 1967.), ''Informator'' (Zagreb, 1967.-69.), ''Privreda i pravo'' (1967.), ''Rad i pravo'' (1967.), ''Radni odnosi i samoupravljanje'' (1972.) i ''Pravni zbornik'' (Titograd 1961.). Posebno je publicirao Tumačenje Zakona o radnim odnosima. Bavio se i zagonetaštvom te počeo objavljivati 1929. u zagrebačkom zagonetačkom časopisu ''Sfinga rebus'' u kojem je i surađivao, kao i u časopisima ''Rebus razonoda'' (1930.), ''Mala sfinga'' (1933.) i ''Kviz'' (1973.). Isticao se kao sastavljač zagonetki u stihovima. Potpisivao se sa pseudonimima ''Geno, Hor, Hore, Horridus, Hilvud, Palilulac i Nota Bene''. Izdao je [[1933.]] jedan od najboljih priručnika s toga područja u nas. S. Peleh navodi da je on kao urednik i pisac utro put angažiranom zagonetaštvu. Časopis ''Sfinga rebus'', sadržavao je mnogo priloga s marksističkom tematikom posvećenih nekim ličnostima ([[Miroslav Krleža]], [[Maksim Gorki]] i dr.) zbog čega je u travnju [[1941.]] prestao izlaziti. Zagonetaštvom se bavila i njegova supruga Blanka Paulin (rođ. 1908.), prva i jedina urednica nekog zagonetačkog časopisa u nas. Objavljivala je 1929.-41. u časopisima ''Sfinga, Sfinga rebus i Mala Sfinga''; u ovom posljednjem, koji je izlazio 1933. bila je glavna i odgovorna urednica. Za odsutnosti Josipa B. 1935.-36., uređivala je ''Sfingu rebus''. Potpisivala se ''Be, Bela, Blanče, Blanka, Horrida, Teta Blanka''; zajedničke priloge supruzi su potpisivali zaporkom H i H. Pisala je i novele te objavljiala između dva rata u zagrebačkim ''Novostima'' i dr. <ref>{{ | Osnovnu školu je pohađao 1914.-20. u [[Njemačka|Njemačkoj]] i Zagrebu, gdje polazi u srednju školu te [[1935.]] diplomira na Pravnom fakultetu. Godine 1937.-70. u sudačkoj je službi u Zagrebu, [[Zlatar]]u, [[Samobor]]u, [[Osijek]]u i [[Sisak|Sisku]]. Umirovljen je 1970. kao sudac Okružnog suda u Zagrebu. Bavio se i odvjetništvom. Prvi stručni članak s pravnog područja objavio je u časopisu ''Mjesečnik'' (1940.). Najviše je pisao o pitanjima stambenog i radnog prava u publikacijama ''Naša zakonitost'' (1955.-57., 1963., 1968., 1970.), ''Odvjetnik'' (1963, 1966., 1967.), ''Informator'' (Zagreb, 1967.-69.), ''Privreda i pravo'' (1967.), ''Rad i pravo'' (1967.), ''Radni odnosi i samoupravljanje'' (1972.) i ''Pravni zbornik'' (Titograd 1961.). Posebno je publicirao Tumačenje Zakona o radnim odnosima. Bavio se i zagonetaštvom te počeo objavljivati 1929. u zagrebačkom zagonetačkom časopisu ''Sfinga rebus'' u kojem je i surađivao, kao i u časopisima ''Rebus razonoda'' (1930.), ''Mala sfinga'' (1933.) i ''Kviz'' (1973.). Isticao se kao sastavljač zagonetki u stihovima. Potpisivao se sa pseudonimima ''Geno, Hor, Hore, Horridus, Hilvud, Palilulac i Nota Bene''. Izdao je [[1933.]] jedan od najboljih priručnika s toga područja u nas. S. Peleh navodi da je on kao urednik i pisac utro put angažiranom zagonetaštvu. Časopis ''Sfinga rebus'', sadržavao je mnogo priloga s marksističkom tematikom posvećenih nekim ličnostima ([[Miroslav Krleža]], [[Maksim Gorki]] i dr.) zbog čega je u travnju [[1941.]] prestao izlaziti. Zagonetaštvom se bavila i njegova supruga Blanka Paulin (rođ. 1908.), prva i jedina urednica nekog zagonetačkog časopisa u nas. Objavljivala je 1929.-41. u časopisima ''Sfinga, Sfinga rebus i Mala Sfinga''; u ovom posljednjem, koji je izlazio 1933. bila je glavna i odgovorna urednica. Za odsutnosti Josipa B. 1935.-36., uređivala je ''Sfingu rebus''. Potpisivala se ''Be, Bela, Blanče, Blanka, Horrida, Teta Blanka''; zajedničke priloge supruzi su potpisivali zaporkom H i H. Pisala je i novele te objavljiala između dva rata u zagrebačkim ''Novostima'' i dr. <ref>{{Citiranje knjige|last= |first=|authorlink= |title= Hrvatski biografski leksikon |year= |url= |publisher= |location= Zagreb|id= }}</ref> Djeca Josipa i Blanke su advokati, Dubravka i Radomir - Mišo Budisavljević. Dubravka je u čestim prolascima kroz Liku posjećivala selo [[Pećane]] (nekada glavno mjesto Budisavljevića) i govorila je: ''mi se ne pišemo isto ali smo isti rod.'' <ref>{{Citiranje knjige|last= Budisavljević |first= Borislav |authorlink= |title= Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 264. |year= 2018. |url= |publisher= Prometej |location= |id= }}</ref> | ||
== Djela == | == Djela == | ||
Trenutačna izmjena od 14:08, 2. siječnja 2022.
Josip Budisavljević, (Brodski Varoš, 15. ožujka 1908. - Zagreb, 26. veljače 1987.), hrvatski pravnik i zagonetač. Iz plemenite je ličke obitelji Budisavljević, iz onog ogranka obitelji koja je prešla u Podlapači na rimokatoličku vjeru, kada im se predak Lazo B. oženio Marijom pl. Holjevac.
Životopis
Osnovnu školu je pohađao 1914.-20. u Njemačkoj i Zagrebu, gdje polazi u srednju školu te 1935. diplomira na Pravnom fakultetu. Godine 1937.-70. u sudačkoj je službi u Zagrebu, Zlataru, Samoboru, Osijeku i Sisku. Umirovljen je 1970. kao sudac Okružnog suda u Zagrebu. Bavio se i odvjetništvom. Prvi stručni članak s pravnog područja objavio je u časopisu Mjesečnik (1940.). Najviše je pisao o pitanjima stambenog i radnog prava u publikacijama Naša zakonitost (1955.-57., 1963., 1968., 1970.), Odvjetnik (1963, 1966., 1967.), Informator (Zagreb, 1967.-69.), Privreda i pravo (1967.), Rad i pravo (1967.), Radni odnosi i samoupravljanje (1972.) i Pravni zbornik (Titograd 1961.). Posebno je publicirao Tumačenje Zakona o radnim odnosima. Bavio se i zagonetaštvom te počeo objavljivati 1929. u zagrebačkom zagonetačkom časopisu Sfinga rebus u kojem je i surađivao, kao i u časopisima Rebus razonoda (1930.), Mala sfinga (1933.) i Kviz (1973.). Isticao se kao sastavljač zagonetki u stihovima. Potpisivao se sa pseudonimima Geno, Hor, Hore, Horridus, Hilvud, Palilulac i Nota Bene. Izdao je 1933. jedan od najboljih priručnika s toga područja u nas. S. Peleh navodi da je on kao urednik i pisac utro put angažiranom zagonetaštvu. Časopis Sfinga rebus, sadržavao je mnogo priloga s marksističkom tematikom posvećenih nekim ličnostima (Miroslav Krleža, Maksim Gorki i dr.) zbog čega je u travnju 1941. prestao izlaziti. Zagonetaštvom se bavila i njegova supruga Blanka Paulin (rođ. 1908.), prva i jedina urednica nekog zagonetačkog časopisa u nas. Objavljivala je 1929.-41. u časopisima Sfinga, Sfinga rebus i Mala Sfinga; u ovom posljednjem, koji je izlazio 1933. bila je glavna i odgovorna urednica. Za odsutnosti Josipa B. 1935.-36., uređivala je Sfingu rebus. Potpisivala se Be, Bela, Blanče, Blanka, Horrida, Teta Blanka; zajedničke priloge supruzi su potpisivali zaporkom H i H. Pisala je i novele te objavljiala između dva rata u zagrebačkim Novostima i dr. [1] Djeca Josipa i Blanke su advokati, Dubravka i Radomir - Mišo Budisavljević. Dubravka je u čestim prolascima kroz Liku posjećivala selo Pećane (nekada glavno mjesto Budisavljevića) i govorila je: mi se ne pišemo isto ali smo isti rod. [2]
Djela
- "Tumač zagonetaka", Zagreb 1933.
- "Radni odnosi. Pojmovi i instituti", Zagreb 1970.