Razlika između inačica stranice »Dan Martina Luthera Kinga Jr.«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina))
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
Redak 11: Redak 11:
[[King Center]] ubrzo je zatražio podršku korporativne zajednice i opće javnosti. Ova strategija pokazala se uspješnom kada je glazbenik [[Stevie Wonder]] 1980. godine izdao singl "Happy Birthday" s ciljem popularizacije kampanje i 1981. godine održao novinarsku konferenciju "Rally for Peace". Peticija za osnivanje praznika prikupila je šest milijuna potpisa.<ref name="nation"/>
[[King Center]] ubrzo je zatražio podršku korporativne zajednice i opće javnosti. Ova strategija pokazala se uspješnom kada je glazbenik [[Stevie Wonder]] 1980. godine izdao singl "Happy Birthday" s ciljem popularizacije kampanje i 1981. godine održao novinarsku konferenciju "Rally for Peace". Peticija za osnivanje praznika prikupila je šest milijuna potpisa.<ref name="nation"/>


Senatori Jesse Helms i John Porter East bili su glavni protivnici ovom prazniku i propitivali su je li King dovoljno važan za osnivanje praznika. Helms je kritizirao Kingovo protivljenje [[Vijetnamski rat|Vijetnamskom ratu]] i okrivljavao ga za [[marksizam]].<ref name="dewar">{{Citiranje novina|last=Dewar |first=Helen |date=4. listopada 1983. |archivedate=29. lipnja 2011. |url=https://www.washingtonpost.com/wp-srv/opinions/articles/helms_stalls_kings_day.html |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110629031519/http://www.washingtonpost.com/wp-srv/opinions/articles/helms_stalls_kings_day.html |title=Helms Stalls King's Day in Senate |newspaper=[[The Washington Post]] |page=A01 |accessdate=16. siječnja 2011. |language=engleski }}</ref> Helms je vodio [[filibaster]] protiv prijedloga zakona i 3. listopada 1983. Senatu je podnio dokument od 300 stranica u kojem je navodio da je King imao veze s [[komunizam|komunistima]]. Senator Daniel Patrick Moynihan proglasio je dokument "paketom smeća", bacio ga na pod Senata i gazio ga.<ref>{{Citiranje novina|last=Romero|first=Frances|title=A Brief History of Martin Luther King Jr. Day|url=http://www.time.com/time/nation/article/0,8599,1872501,00.html|newspaper=Time|date=18. siječnja 2010.|language=engleski}}</ref><ref>{{cite book|last=Courtwright|first=David T.|title=No Right Turn: Conservative Politics in a Liberal America|year=2010.|publisher=Harvard University Press|location=Cambridge, Massachusetts|isbn=978-0-674-04677-1|url=https://books.google.com/?id=J5Vb52f6rOIC&pg=PA13&lpg=PA13&dq=moynihan+%22packet+of+filth%22#v=onepage&q=moynihan%20%22packet%20of%20filth%22&f=false|page=13|language=engleski}}</ref>
Senatori Jesse Helms i John Porter East bili su glavni protivnici ovom prazniku i propitivali su je li King dovoljno važan za osnivanje praznika. Helms je kritizirao Kingovo protivljenje [[Vijetnamski rat|Vijetnamskom ratu]] i okrivljavao ga za [[marksizam]].<ref name="dewar">{{Citiranje novina|last=Dewar |first=Helen |date=4. listopada 1983. |archivedate=29. lipnja 2011. |url=https://www.washingtonpost.com/wp-srv/opinions/articles/helms_stalls_kings_day.html |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110629031519/http://www.washingtonpost.com/wp-srv/opinions/articles/helms_stalls_kings_day.html |title=Helms Stalls King's Day in Senate |newspaper=[[The Washington Post]] |page=A01 |accessdate=16. siječnja 2011. |language=engleski }}</ref> Helms je vodio [[filibaster]] protiv prijedloga zakona i 3. listopada 1983. Senatu je podnio dokument od 300 stranica u kojem je navodio da je King imao veze s [[komunizam|komunistima]]. Senator Daniel Patrick Moynihan proglasio je dokument "paketom smeća", bacio ga na pod Senata i gazio ga.<ref>{{Citiranje novina|last=Romero|first=Frances|title=A Brief History of Martin Luther King Jr. Day|url=http://www.time.com/time/nation/article/0,8599,1872501,00.html|newspaper=Time|date=18. siječnja 2010.|language=engleski}}</ref><ref>{{Citiranje knjige|last=Courtwright|first=David T.|title=No Right Turn: Conservative Politics in a Liberal America|year=2010.|publisher=Harvard University Press|location=Cambridge, Massachusetts|isbn=978-0-674-04677-1|url=https://books.google.com/?id=J5Vb52f6rOIC&pg=PA13&lpg=PA13&dq=moynihan+%22packet+of+filth%22#v=onepage&q=moynihan%20%22packet%20of%20filth%22&f=false|page=13|language=engleski}}</ref>


[[Datoteka:Reagan signs Martin Luther King bill.jpg|mini|225px|Ronald Reagan i Coretta Scott King na ceremoniji potpisivanja zakona o Danu Martina Luthera Kinga Jr.|alt=Fotografija na kojoj se nalaze Coretta Scott King koja stoji pokraj Ronalda Reagana koji sjedi i potpisuje zakon. Oko njih se nalazi šestero drugih ljudi.]]
[[Datoteka:Reagan signs Martin Luther King bill.jpg|mini|225px|Ronald Reagan i Coretta Scott King na ceremoniji potpisivanja zakona o Danu Martina Luthera Kinga Jr.|alt=Fotografija na kojoj se nalaze Coretta Scott King koja stoji pokraj Ronalda Reagana koji sjedi i potpisuje zakon. Oko njih se nalazi šestero drugih ljudi.]]

Inačica od 07:00, 2. siječnja 2022.

Crno-bijela fotografija Martina Luthera Kinga Jr. iz 1964. godine
King 1964. godine

Dan Martina Luthera Kinga Jr. (engl. Martin Luther King Jr. Day; službeno Birthday of Martin Luther King, Jr.) američki je federalni praznik kojim se obilježava rođenje Martina Luthera Kinga Jr.[1] Obilježava se trećeg ponedjeljka u siječnju svake godine.[2] King je rođen 15. siječnja 1929. godine.[3] Najraniji ponedjeljak na koji se obilježava ovaj praznik jest 15., a najkasniji 21. siječnja.

Martin Luther King Jr. bio je vođa nenasilnog aktivizma tijekom Pokreta za ljudska prava u Sjedinjenim Američkim državama.[4] Pokret je uspješno protestirao protiv rasne diskriminacije u federalnom i državnom zakonu.[4] King je primio Nobelovu nagradu za mir 1964. godine.[5] Kampanja za osnivanje federalnog praznika u čast Martina Luthera Kinga započela je ubrzo nakon njegovog atentata 1968. godine. Ronald Reagan potpisao je zakon o osnivanju praznika 1983. godine, a prvi je puta obilježen tri godine kasnije. Isprva su neke savezne države suzdržavale se od obilježavanja praznika, spajajući ga s drugim praznicima ili mijenjajući mu ime. Prvi je puta službeno obilježen u svih 50 saveznih država 2000. godine.

Povijest

Crno-bijela fotografija plakata sa slikom Martina Luthera Kinga Jr. i s teksom "April 4, Black Holiday, Take a day off, don't work"
Plakat iz 1969. godine za promociju ideje o prazniku na dan Kingovog atentata.

Ideju Dana Martina Luthera Kinga Jr. zastupali su sindikati tijekom pregovora.[6] Nakon Kingove smrti, američki zastupnik John Conyers i senator Edward Brooke predstavili su Kongresu prijedlog zakona kojim bi Kingov rođendan postao nacionalni praznik. O prijedloge prvi se puta glasalo 1979. godine, ali nedostajalo je pet glasova za njegovo prihvaćanje.[7] Dva glavna argumenta protivnika bila su da bi plaćeni praznik za federalne zaposlenike bio preskup i da bi se praznik u čast privatnog građana protivio dugotrajnoj tradiciji.[7] Samo dvije druge osobe imaju nacionalne praznike u SAD-u u njihovu čast: George Washington i Kristofor Kolumbo.

King Center ubrzo je zatražio podršku korporativne zajednice i opće javnosti. Ova strategija pokazala se uspješnom kada je glazbenik Stevie Wonder 1980. godine izdao singl "Happy Birthday" s ciljem popularizacije kampanje i 1981. godine održao novinarsku konferenciju "Rally for Peace". Peticija za osnivanje praznika prikupila je šest milijuna potpisa.[6]

Senatori Jesse Helms i John Porter East bili su glavni protivnici ovom prazniku i propitivali su je li King dovoljno važan za osnivanje praznika. Helms je kritizirao Kingovo protivljenje Vijetnamskom ratu i okrivljavao ga za marksizam.[8] Helms je vodio filibaster protiv prijedloga zakona i 3. listopada 1983. Senatu je podnio dokument od 300 stranica u kojem je navodio da je King imao veze s komunistima. Senator Daniel Patrick Moynihan proglasio je dokument "paketom smeća", bacio ga na pod Senata i gazio ga.[9][10]

Fotografija na kojoj se nalaze Coretta Scott King koja stoji pokraj Ronalda Reagana koji sjedi i potpisuje zakon. Oko njih se nalazi šestero drugih ljudi.
Ronald Reagan i Coretta Scott King na ceremoniji potpisivanja zakona o Danu Martina Luthera Kinga Jr.

Ronald Reagan isprva se protivio prazniku, navodeći brigu o trošku. Dana 2. studenoga 1983. Reagan je potpisao prijedlog zakona o osnivanju praznika kojeg je predložila zastupnica Katie Hall.[11] Prijedlog je prihvaćen u Senatu sa 78 glasova za i 22 protiv.[12] Zastupnički dom prihvatio je prijedlog s 338 glasova za i 90 protiv.[8] Praznik je prvi puta obilježen 20. siječnja 1986.

Zakon je osnovao i Komisiju za federalni praznik Martina Luthera Kinga Jr. koja će nadgledati obilježavanje praznika. George H. W. Bush postavio je Corettu Scott King, Kingovu suprugu, za doživotnu članicu komisije u svibnju 1989.[13]

Izvori

  1. ↑ Kuzmič, Peter (20. siječnja 2019.). Martin Luther King protiv Donalda Trumpa. Autograf.hr, preuzeto 27. siječnja 2020.
  2. ↑ Martin Luther King – svećenik i borac za ljudska prava – 1929.. Povijest.hr, preuzeto 27. siječnja 2020.
  3. ↑ Clayborne Carson, David L. Lewis (11. siječnja 2020.). Martin Luther King, Jr. (engleski). Encyclopaedia Britannica, preuzeto 27. siječnja 2020.
  4. ↑ 4,0 4,1 'I HAVE A DREAM' Povijesni govor koji je oblikovao suvremenu Ameriku. Dnevnik.hr (28. kolovoza 2016.), preuzeto 27. siječnja 2020.
  5. ↑ Martin Luther King, Jr., Day (engleski). Encyclopaedia Britannica, preuzeto 27. siječnja 2020.
  6. ↑ 6,0 6,1 Jones, William P. (11. siječnja 2006.). Working-Class Hero (engleski). The Nation, Arhivirano iz izvornika 29. lipnja 2011., preuzeto 27. siječnja 2020.
  7. ↑ 7,0 7,1 Wolfensberger, Don (14. siječnja 2008.). "The Martin Luther King Jr. Holiday: The Long Struggle in Congress, An Introductory Essay" (engl.). Woodrow Wilson International Center for Scholars. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2011.. http://www.wilsoncenter.org/events/docs/King%20Holiday-essay-drw.pdf Pristupljeno 16. siječnja 2011. 
  8. ↑ 8,0 8,1 Dewar, Helen (4. listopada 1983.). "Helms Stalls King's Day in Senate" (engl.). The Washington Post: str. A01. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2011.. https://www.washingtonpost.com/wp-srv/opinions/articles/helms_stalls_kings_day.html Pristupljeno 16. siječnja 2011. 
  9. ↑ Romero, Frances (18. siječnja 2010.). "A Brief History of Martin Luther King Jr. Day" (engl.). Time. http://www.time.com/time/nation/article/0,8599,1872501,00.html 
  10. ↑ Courtwright, David T. (2010.) (engl.). No Right Turn: Conservative Politics in a Liberal America. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. str. 13. ISBN 978-0-674-04677-1. https://books.google.com/?id=J5Vb52f6rOIC&pg=PA13&lpg=PA13&dq=moynihan+%22packet+of+filth%22#v=onepage&q=moynihan%20%22packet%20of%20filth%22&f=false 
  11. ↑ Woolley, John T.; Gerhard Peters (2. studenoga 1983.). "Ronald Reagan: Remarks on Signing the Bill Making the Birthday of Martin Luther King Jr., a National Holiday" (engl.). The American Presidency Project. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2011.. http://www.presidency.ucsb.edu/ws/index.php?pid=40708 Pristupljeno 16. siječnja 2011. 
  12. ↑ Dewar, Helen (20. listopada 1983.). "Solemn Senate Votes For National Holiday Honoring Rev. King" (engl.). The Washington Post. http://www.washingtonpost.com/wp-srv/opinions/articles/solemn_senate_votes_for_national_holiday.html Pristupljeno 11. ožujka 2019. 
  13. ↑ Woolley, John T.; Gerhard Peters (17. svibnja 1989.). "George Bush: Remarks on Signing the Martin Luther King Jr., Federal Holiday Commission Extension Act" (engl.). The American Presidency Project. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2012.. http://www.presidency.ucsb.edu/ws/index.php?pid=17040 Pristupljeno 16. siječnja 2011. 
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Dan_Martina_Luthera_Kinga_Jr.&oldid=405297"